Foto: Goran Mehkek / Cropix

HRVATSKA je, morao je to ovog tjedna na sjednici Vlade priznati Zoran Milanović, opet u recesiji. A to nije jedina loša vijest koju smo dobili ovog tjedna.

Industrijska proizvodnja je u strelovitom padu, prognoze bonitetnih kuća sve su crnije, "Čačićev" investicijski ciklus nikako da krene... Nije, stoga, nikakvo čudo što su živci prvog potpredsjednika Vlade sve tanji. Čačićevo ponašanje samo je odraz činjenice da smo "u banani" iz koje ćemo se teško izvući.

Rješenje problema hrvatskog gospodarstva se ne nazire zato što ga nije moguće pronaći niti u jednoj od dominantnih ekonomskih doktrina današnjice. "Politiku potrošnje" nije moguće provesti, jer država nema sredstava za trošenje. A "politika rezova" dovest će do smanjenja potrošnje i tako samo produbiti krizu.

Ako svi troše manje, nitko nema novca

Tu je tezu, po tko zna koji put, u New York Timesu jučer tumačio "glasnogovornik" kejnzijanskog pokreta Paul Krugman. "Procvat, a ne pad je pravo vrijeme za mjere štednje", referira se Krugman na svog intelektualnog oca Johna Maynarda Keynesa.

"Što se događa ako svi istovremeno smanje potrošnju kako bi platili dugove? Prihod pada svima - moj prihod pada jer vi trošite manje, vaš prihod pada jer ja trošim manje", objašnjava Krugman zbog čega bi javni sektor morao povećati potrošnju u trenucima kad je privatni sektor primoran na štednju.

"Balansirat ćemo proračun kad se ekonomija oporavi - ne sada", tumači Krugman. I njegovi argumenti imaju smisla. Samo ne u hrvatskim okvirima.

Muke po javnom sektoru

Hrvatski državni proračun već sada jedva izdržava nabujali javni sektor. U kojem, prema procjeni koju je Slavko Linić dao u HRT-ovom Dnevniku, ima 15 do 20 tisuća radnika viška. Radi se, ne treba to posebno ni napominjati, o vrlo konzervativnoj procjeni.

Država bi se, stoga, ukoliko potrošnjom želi poticati gospodarski oporavak morala neumjereno zaduživati po vrlo nepovoljnim kamatama. Što dugoročno nije održivo.

Pa se umjesto toga okreće rezovima i najavljuju se ukidanja pojedinih prava u javnom sektoru. Prostor u proračunskim izdacima za javni sektor mora se osloboditi, a jedini drugi način da se to učini - masovna otpuštanja - izazvao bi potrese koje Milanovićeva vlada vjerojatno ne bi preživjela.

Investicije ili propast

Za svako rješenje, tri problema, rekao bi Radimir Čačić, samoprozvani spasitelj hrvatskog gospodarstva. Koji je jedino moguće rješenje detektirao u priljevu poveće količine svježeg kapitala, odnosno u pokretanju famoznog investicijskog ciklusa.

"Male" investicije, kazao je Čačić na tribini u Sv. Martinu na Muri, očekuju se svakog dana, dok ćemo one "velike" još malo pričekati. Barem do druge polovice godine. Ako ih ni tada ne bude Čačić će, kako je odavno najavio, napustiti Vladu. Treba mu vjerovati da misli ozbiljno, jer "plan B" očito ne postoji: ili investicije, ili propast.