Hrvatski sabor - sponzor nogometne močvare
NEPRAVILNOSTI u hrvatskom nogometu je toliko da slobodno možemo reći da njime vlada mafija, i to po onome klasičnom mafijaškom principu – paralelna vlast iza vlasti, okrenutost na financiranje tuđim novcem, te odvajanje dijela prihoda za političke sponzore i recimo tako „socijalne“ svrhe, kada treba pred javnošću oprati lice. Dodatno, tu je i plaćanje „podobnih“ novinara (primjerice skupim kartama za gostovanja) te denunciranje onih koji pišu drugačije. I sve naravno uz puno buke, kako bi se narod zabavio. Slično kao i loša politika, i mafija voli narodne zabave. Čak će ponekad i udijeliti kakvu pinku.
Poštovati ćemo načelo da je svatko nevin dok sud ne dokaže suprotno – pa nećemo ovdje o konkretnim imenima. O tome možete čitati vijesti, a optužiti nekoga u javnom komentaru, bez presude, ne bi bilo primjereno. No, ovdje hoćemo o okruženu koje je stvorilo mafiju, o okruženju koje je stvorilo hobotnicu koja je praktično uništila ono što je bilo dobro u hrvatskom nogometu i koja je uništila profesionalni nogomet kao sport. Jer, ovo što gledamo i čitamo je sve osim sporta i sportskog natjecanja.
Bivši ministar Jovanović je pričao kao će „isušiti močvaru“ u koju se pretvorio dobar dio hrvatskog profesionalnog nogometa – no i on i drugi su zaboravili da je glavni koji je stvorio močvaru – Hrvatski sabor. Upravo su političari, oni najviše rangirani, saborski zastupnici stvorili okruženje u kojem je močvara nastala i u kojem se močvara, kako to već s močvarom ide – usmrdjela.
Upravo su saborski zastupnici, uključivo i ovog saziva, oni koji ne žele da se močvara isuši. Uporno pričaju o mjerama, umjesto da se uhvate problema. Umjesto da močvaru isuše – oni govore o sredstvu protiv uboda komaraca. I nadaju se da će se stvari „primiriti“. A neće. Ako ste ostavili močvaru, a za sada je jesu ostavili – samo možemo očekivati nove generacije komaraca.
Potpuno pogrešan ustroj nogometnih klubova
Hrvatski profesionalni sport se – osim par izuzetaka – vodi kroz udruge. Sportski klubovi – udruge su ništa drugo nego oblik jednostavnog organiziranja, nešto predviđeno za ljubitelje ptica pjevica, šahiste, planinare, radioamatere, hobiste i slično.
Nemojte misliti da time omalovažavam udruge – udruge su iznimno važan oblik organiziranja građana, kroz udruge svi mi možemo iskazivati svoje hobističke, političke, pa i humanitarne aktivnosti (i vaš autor je član nekoliko – od radioamaterske do planinarske), no udruge su svojim načinom organizacije, načinom učlanjivanja, aktivizma, održavanja skupština, nadzora, pa i računovodstva – jednostavne. Predviđene su kako se ne bi uništavale složenom papirologijom. Udruge se znaju i raspasti jer su ostale bez prostora i entuzijazma ili nešto slično – pa je i odgovornost rukovodnih organa udruge dosta mala.
I najvažnije – udruge svojim ustrojem, sustavom nadzora, sustavom članstva – nisu predviđene za veći broj zaposlenih i općenito za baratanje velikim iznosima novca. Udruga je predviđena za recimo grupu radioamatera koji kroz udrugu dobiju 10-15.000 kuna za tečaj za mlade, 30-tak tisuća kuna za radio-mrežu za opasnost i prikupe još par desetaka tisuća kuna od članarina i sponzorstava. A plaćaju honorarno voditelja tečaja i nekoga tko vodi tajništvo te knjigovođu. Udruge, čak i ako su velike i snažne i imaju dobre projekte – obično ne upravljaju s više od par stotina tisuća kuna i par do najviše nekoliko zaposlenih, obično s ne nekim visokom plaćama.
A nogomet? U nogometu se vrte doslovno milijuni. I to ne kuna nego eura. I većina nogometnih klubova su i dalje – udruge građana. Jednostavan, lak oblik organiziranja, gdje sami možete posložiti pola nadležnih tijela i ovlasti – država vam daje samo okvir. Udruge su puno slobodnije kao organizacijski oblik od profitnih društava – d.d., d.o.o., i drugih, odgovornost je recimo tako disperzirana i sve je predviđeno da ovi naši planirani, ljubitelji ptica ili radioamateri mogu svojom upravljati lagano i jednostavno. No, ako se vrte milijuni – upravo to lagano i jednostavno stvara močvaru!
Športska dionička društva
Imamo i sportska dionička društva (kratica je ostala od kada se sport službeno zvao šport – š.d.d.) – međutim nogometni klubovi nemaju obveznu registrirati se kao športsko dioničko društvo! Tek oni koji su u ozbiljnim problemima, imaju obvezu preoblikovati se u š.d.d.! Dakle, ako se radi o profesionalnom sportskom klubu (ako ima sklopljene ugovore o profesionalnom igranju s više od 50% registriranih sportaša u seniorskoj konkurenciji u odnosu na broj prijavljenih športaša za natjecateljsku godinu) i ako ispunjava uvjete iz Stečajnog zakona za otvaranje stečajnog postupka – tek onda se mora preoblikovati u š.d.d.
Jednostavno rečeno – samo oni kojima ide iznimno financijski loše moraju se preoblikovati u športsko dioničko društvo, što je primjerice napravio HNK Hajduk š.d.d., ostali će uredno živjeti i dalje kao udruge.
Ima još jedna vesela stvar kod udruga – prema članku 2. st. 6. Zakona o porezu na dobit – udruge, sportski klubovi, sportska društva i savezi – nisu obveznici poreza na dobit! Osjećate da vas već netko vuče za nos? Takva su pravila. Istina, ima i st. 7. istog zakona, gdje kaže da da se isti trebaju upisati u registar poreznih obveznika ako „u skladu s posebnim propisima obavljaju određenu gospodarsku djelatnost čije bi neoporezivanje dovelo do stjecanja neopravdanih povlastica na tržištu“ (kako god da se to tumačilo u praksi).
Vidite li tu specifičnost? Ako otvorite mali obrt ili firmicu te vam na kraju mjeseca ostaje tek koja tisuća kuna – vi ste automatski obveznik poreza na dobit (ima izuzetak, do 230.000 kn prihoda godišnje), no ako imate profesionalni športski klub – vaša obveza plaćanja poreza na dobit se smatra – izuzetkom! Veselo! Ovo je naravno predviđeno za udruge koje imaju 1-2 zaposlena, npr. športski klub koji se bavi školovanjem mladih i ima zaposlenog trenera i još jednu osobu koja održava zgradu, no temeljem ovih propisa onda se „ispod radara“ provuče i klub s nekoliko desetaka profesionalaca i milijunskim ugovorima.
Pravna struka već dugo govori kako je ovo rješenje loše. Tako primjerice Daniel Deković piše još 2011. godine za Portal IUS-INFO: „Mišljenja smo bi se intervencijom u Zakon o športu moglo prisiliti profesionalne športske klubove na preoblikovanje u dionička društva. Na taj način poslovanje jednog profesionalnog športskog kluba bilo bi puno transparentnije, njihov položaj kao pravnog subjekta koji posluje na tržištu bio bi izjednačen s položajem ostalih pravnih subjekata, a država bi od poslovanja takvih profesionalnih klubova imala izvor poreznog prihoda.“
Naravno da to treba tako biti!
Profesionalni sport – u profitna društva!
Hrvatski profesionalni sport treba kao prvo prebaciti u profitna društva – š.d.d., d.o.o. i druga. Profesionalni nogomet – upravo u dionička društva, jer ako znamo da postoji nered, onda treba kao obvezan staviti upravo organizacijski oblik koji je najstroži i ima najviše nadzornih elemenata, a to je dioničko društvo. Pa onda vrlo precizno znamo tko su dioničari koji smiju glasati na skupštini, pa imamo nadzorni odbor za kojeg je jasno za što je odgovoran i imamo na kraju i upravu – s vrlo jasno određenim ovlastima. Na skupštini društva obvezan je javni bilježnik, obvezno je i revizijsko izvješće, a i financijska izvješća su opsežna, precizna i uvelike javna.
Kod dioničkog društva muljaže su bitno teže nego kod udruga. I upravo zato profesionalni nogomet treba biti u dioničkim društvima, a profesionalni šport općenito u profitnim društvima!
Kada se donosio Zakon o športu 2006 godine (iz nekog razloga HDZ voli inačicu šport, dok SDP preferira sport), kojim je uvedena mogućnost športskih dioničkih društava, u samom obrazloženju je navedeno kako je predlagatelj model preoblikovanja športskih klubova-udruga za natjecanje u športska dionička društva izradio po uzoru na „španjolski model“, odnosno španjolski Zakon o športu. Tada je, 2006., u Španjolskoj djelovalo u nogometu kao š.d.d. 68 klubova, u košarci 32 kluba.
Hrvatska treba ovo preoblikovanje – ali za sve sportske profesionalce! Prvenstveno da bi sportska močvara nestala, ali i iz jednog drugog razloga – treba u potpunosti odvojiti financiranje amaterskog i rekreativnog sporta od profesionalaca.
Istraživanja kažu, danas su djeca fizički sve slabija – ne moramo objašnjavati zašto. I amaterski sport tu može puno pomoći, omogućiti razvoj novih, zdravih generacija i za njega se treba naći potreban novac – neka se djeca druže, vježbaju, neka imaju za natjecanja. Nema uostalom većeg prioriteta nekog naroda nego što je kvalitetan odgoj mladih. I zaista za športske udruge koje se bave natjecanjima mladih, novca se treba naći. Slično je i s rekreativcima – odrasli su to ljudi, no rekreativne sportove i aktivnosti treba, koliko je moguće pomagati, jer time štedimo na troškovima liječenja i općenito dobivamo zdravu naciju.
No, ako netko od sporta živi, ako mu je sportska karijera profesionalna karijera za plaću – onda je to pitanje odnosa sportaša, njegove firme koja mu daje novac za igru i dalje sponzora i pokrovitelja. Trebamo postaviti jasnu razliku između amaterskog (posebno sporta djece i mladih) i rekreativaca s jedne strane – te profesionalaca s druge strane. Profesionalci igraju za novac: od ulaznica, od sponzora, od donatora – ali ne trebaju igrati za javni novac i nisu predmet financiranja od strane poreznih obveznika. Štoviše, profesionalci bi trebali platiti porez kao i svi mi drugi.
A bez da pravno razdvojimo udruge amatera i sport za novac – nećemo se izvući iz močvare, štoviše, jednu generaciju komaraca možemo srediti, no u ovom ustroju će se pojaviti nova.
I još nešto – među onim klubovima preoblikovani u sportska dionička društva (ima ih nekoliko) često su većinski, u nekima i debelo većinski udjeličari – gradovi, lokalna samouprava! Što će jednom gradu profesionalni sportski klub u vlasništvu? Za komunalne radove, košenje trave, mijenjanje žarulja, uređenje cesta? Lokalnoj samoupravi bi trebalo zabraniti da bude udjeličar, laički rečeno – suvlasnik ili vlasnik profesionalnih sportskih klubova, jer im to nije posao! Time lokalni šerifi samo kupuju naklonost građana – novcem tih istih građana. Pa ako su lokalni političari tako zabrinuti za lokalne profesionalne klubove, mogu lijepo uložiti svoj privatni novac i upravljati njima sukladno udjelima. Ovako država samo omogućava stvaranje novih pipaka hobotnice, ništa drugo!
A da priču o oproštenim tko zna kako potrošenim milijunima putem predstečajnih nagodbi i ne pokrećemo…
Prazna puška SDP-a
SDP je za vrijeme ministra Jovanovića predložio i donio Zakon o sportskoj inspekciji, koji se pokazao kao – prazna puška. Praktično ništa nije riješio. Uostalom, dovoljno je bilo vidjeti ovlasti inspektora po tom Zakonu. Inspektori nadziru: izvršavaju li se u sustavu sporta zadaće utvrđene Zakonom o sportu; poštuju li se propisi o upisu u registar sportskih djelatnosti, registar profesionalnih sportskih klubova; ima li pravna osoba u sustavu sporta propisane opće akte; je li sastav predstavničkog i izvršnog tijela, odnosno tijela upravljanja i nadzora pravne osobe u sportu u skladu sa Zakonom o sportu – i tako dalje.
Mislim da je malo ljudi koji će reći kako su problemi u hrvatskom sportu zbog toga što se ne izvršavaju zakonska načela ili zbog toga što je u registru možda neki pogrešan podatak! Problem su novac, novac i još jednom – novac. Javni novac koji se koristi za privatne svrhe, novac na koji se ne plaća porez i tko zna kakvi ugovori koji tu postoje. Problem je i novac kojim se potplaćuju suci i još puno toga vezanog za novac – no sportska inspekcija se financijama ne bavi! U pitanju je bila – šarena laž i uglavnom nadzor poslova koji ionako rade upravna tijela.
Jedino što je operativno napravljeno je novi Zakon o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija, koji je udruge s preko 230.000 kuna prihoda godišnje natjerao da vode puno, a ne jednostavno računovodstvo te izrađuju financijske planove. Nadalje, ova Koalicija je napokon uvela oporezivanje nogometnih transfera – dok su u nekim drugim područjima novi porezni propisi išli svakih par mjeseci, čim se vidjelo da se nešto „propustilo“, ovdje su bili neoporezovani preko 20 godina. Kao, slučajno? Nemojte biti naivni, „porez“ se plaćao tu na drugi način… Oko toga – vladajućima svaka čast, ali treba napraviti puno više.
Sabor koji podržava i mafiju i močvaru
U svakom poslu postoje neke pravilnosti. Primjerice, ako u Fiću ugradite duplo jači motor (da, radilo se i to nekada), a ostavite istu visinu vozila i iste kočnice – netko će neminovno ispasti s ceste. Isto tako, ako se milijuni vrte kroz sustav organizacije koja za to nije predviđena (udruga) imati ćete mafiju i močvaru. U tom slučaju „isušivanje“ nije u tome da se pokrenu postupci protiv nekoliko moguće inkriminiranih pojedinaca, već da se isključe preduvjeti koji generiraju močvaru lokalnih šerifa, samozvanih menadžera i korumpiranih političara.
U ovom konkretnom slučaju – prvi potez onoga tko želi riješiti stvari u hrvatskome sportu i od njega učiniti ono što bi trebao biti – ponos Hrvatske i njenih građana, je odvojiti one koji upravljaju desecima milijuna od onih koji za cijelu godinu za cijelu udrugu imaju možda za platiti jednog profesionalnog trenera. I zato – dok se ne uvede obveza da profesionalni nogometni klubovi budu sportska dionička društva (i to privatna!), a i da drugi profesionalci igraju kroz trgovačka društva (i uredno plaćaju porez na to!), a da amaterski i rekreativni sport bude ono za što su namijenjene udruge i što se financira dijelom javnim novcem – dotle ćemo imati i močvaru i mafiju. A Hrvatski sabor će i dalje biti onaj tko je svojim pravnim okvirom to sve stvorio – dakle glavni sponzor i močvare i mafije.
Bez odvajanja privatnog od javnog, bez odvajanja amaterskog i profesionalnog, bez odvajanja javnog i osobnog interesa – izlaska iz nogometne močvare nema. I nemojte misliti da je pravni okvir ovakav kakav jest slučajno – on je ovakav upravo da bi se močvara mogla stvoriti i tako je namjerno građen! A ovaj saziv Sabora čini se ne želi shvatiti da smo ga izabrali da isušuje močvare, a ne da lovi komarce.
I zato, ako želite isušiti nogometnu močvaru, kako se lirski izrazio bivši ministar Jovanović, nemojte gledati tko sjedi u Remetincu, gledajte tko sjedi na Markovu Trgu. Kriminal u nogometu je samo posljedica okvira kojega su dame i gospoda zastupnici svojom voljom i namjerno posložili.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati