Foto: Hina

JEDAN od krunskih dokaza Željke Markić da je odrastanje u homoseksualnim obiteljima nepovoljno za djecu je tzv. 'teksaška studija'. Liderica inicijative "U ime obitelji" u više navrata se pozvala na ovu studiju, koja je u znanstvenoj zajednici odavno diskreditirana.

Kako upozorava Hrvatsko sociološko društvo, radi se o studiji koju u znanstvenoj zajednici nitko ne shvaća ozbiljno. Rezultati studije, koji idu u korist Željki Markić i njenim istomišljenicima, sa stvarnošću nemaju nikakve veze. Radi se, naime, o lažiranom istraživanju, u kojem uopće nisu sudjelovala djeca odgajana u istospolnim zajednicama, već djeca koja su rasla u propalim heteroseksualnim brakovima, a koja sumnjaju da su njihovi roditelji imali homoseksualna iskustva.

Priopćenje Hrvatskog sociološkog društva prenosimo u cijelosti:

"Povodom nastupa Željke Markić na Novoj TV u sučeljavanju sa Sandijem Blagonićem dana 27.11.2013., Hrvatsko sociološko društvo reagira, kao strukovna organizacija, na opetovano pozivanje na tzv. 'teksašku studiju', čiji je znanstveni kredibilitet upitan što je već u nekoliko navrata bilo pokazano, a zaključci koji se u njoj iznose nisu u skladu s prikupljenim podacima. Korištenjem te studije se pokušava dati znanstveni legitimitet tvrdnjama da je za djecu nepovoljno odrastanje u homoseksualnim obiteljima iako podaci na kojima je ona bazirana to ne pokazuju. S obzirom da je u javnosti više puta iznesena kritika te studije, njeno ponovno korištenje smatramo namjernim pokušajima manipulacije znanstvenim istraživanjima koja štete kako ugledu struke tako i točnom informiranju javnosti.
 
Pod 'teksaškom studijom' se zapravo krije rad Marka Regnerusa pod naslovom 'How Different Are the Adult Children of Parents Who Have Same-Sex Relationships? Findings from the New Family Structures Study', objavljen u časopisu Social Science Research. Regnerus tvrdi da njegovi podaci pokazuju kako djeca odrasla u istospolnim obiteljima postižu lošije rezultate na raznim socijalnim, emotivnim i relacijskim pokazateljima od djece odrasle u obiteljima s roditeljima različitog spola.
 
Međutim, Regnerus u svojoj studiji nije ispitivao djecu iz istospolnih obitelji kao što se tvrdi, već su većinu njegovog uzorka činila djeca iz neuspjelih heteroseksualnih brakova koja su vjerovala da je jedan od njihovih roditelja u nekom trenutku života imao barem jednu romantičnu vezu s osobom istog spola. U uzorku od 248 djece koje je Regnerus kategorizirao kao djecu iz istospolnih obitelji, samo je tek dvoje uistinu živjelo sa svojim homoseksualnim roditeljem i njegovim/njezinim istospolnim partnerom od rođenja do 18. godine. Dakle, 'teksaška studija' uopće nije ispitivala djecu odraslu i odgajanu u homoseksualnim obiteljima.

Regnerus je dakle djecu iz raspalih heteroseksualnih veza čiji su roditelji imali homoseksualno iskustvo uspoređivao s djecom koja su od rođenja do 18. godine živjela u stabilnim i netaknutim obiteljima i čiji su biološki roditelji još uvijek vjenčani. Različiti rezultati koji su favorizirali djecu odraslu u heteroseksualnim obiteljima su stoga posljedica manipuliranja uzorkom i podacima, a ne postojanjem eventualne razlike između heteroseksualnih i homoseksualnih obitelji.

Detaljna kritika Regnerusovog rada iznesena je u članku Gary J. Gates et al., 'Letter to the Editor and Advisory Editors of Social Science Research' (41 Social Science Research 1350 (2012)) koji je potpisalo preko stotinu znanstvenika iz područja društvenih znanosti".