Idite svi odakle ste došli

Foto: Goran Mehkek / Cropix

MAIL Mirele Holy izašao je u javnost nakon tri mjeseca. Mail Radimira Čačića nakon četiri.

Mirela Holy intervenirala je kod stranačkog prijatelja u javnom poduzeću za suprugu stranačkog prijatelja koji je za njezino ministarstvo napravio besplatnu studiju. Čačić je intervenirao da se stranački prijatelj imenuje na državnu funkciju.

Holy je lijepo zamolila. Čačić se derao i prijetio.

Holy je zbog svog maila podnijela ostavku. Čačić zbog svog (još uvijek) nije.

Čačić je radio (ne)dopustivo

Oboje su učinili nešto skandalozno, nedopustivo, etički problematično i društveno pogubno. Ali ono što je Čačić učinio zapravo je koncept.

To je ono što premijer Zoran Milanović naziva "političkim kadroviranjem". To je okosnica svake koalicijske, pa i stranačke vladavine.

S tom razlikom da se Čačić sa svojim kadroviranjem zaletio u SDP-ovo leno.

Nisu isti, još su gori

Javnost ima apsolutno pravo zgražati se nad oba maila: nad prvim jer pokazuje da je u javnim poduzećima stranačka preporuka još uvijek najbolja zaštita, kao i nad drugim koji otkriva kako funkcionira Kukuriku koalicija.

I u pravu su kad iz koalicije poručuju da nisu isti kao HDZ. Oni su još gori. Jer se prave da su bolji.

Prvo knjižica, onda posao

Ovo što je napravio Čačić s Jambračem učinio je i s desetinama drugih stranačkih ljudi koje je razmjestio na direktorska mjesta ili uvalio u dužnosničke fotelje. Učinili su to i drugi ministri, pa i sama Mirela Holy sa svojim suradnicima u Ministarstvu.

Tko ima stranačku knjižicu, može dobiti posao.

Pa ako je grijeh Mirele Holy bio vrijedan njezine ostavke, jer je njezin mail otkrio da politika i dalje vodi brigu o svojim simpatizerima u javnim poduzećima, onda je Čačićev grijeh vrijedan odlaska čitave koalicije.

Znate li vi tko sam ja

Nije čak ni problematično to što se Prvi potpredsjednik Vlade nameće s gardom "Znate li vi tko sam ja". To je mogao u više navrata vidjeti od samog premijera Milanovića: još od onog slučaja iz 20007. godine kad je protestno napustio zgradu HT-a jer ga nisu pustili u direktorski lift, pa sve do nedavnog odbijanja da ispuni vizu za Ameriku.

Uostalom, Čačiću su pokazali da znaju tko je on - nitko i ništa. Jer nije uspio uvaliti Jambrača tamo gdje je htio.

Tko govori engleski

Osim toga, nije on jedini koji uhljebljuje svoje (nekvalificirane) stranačke kolege u foteljama raznih zamjenika, pomoćnika, nadzornika, podvornika. Jambrač navodno nije bio kvalificiran za zaštitu okoliša, ali opet, ni ministar obrane ne zna engleski jezik, iako mu je država u dva navrata platila učenje jezika u SAD, pa sada hoda naokolo s prevoditeljem.

Mirela Holy je svojim mailom pokazala da nestranački zaposlenici nemaju šanse pred onima za koje se zauzmu stranački ljudi - ni kod zapošljavanja, ni kod otpuštanja. U Čačićevu slučaju nestranački ljudi ni ne dolaze u obzir.

Ovdje se, naime, radi o "političkom imenovanju".

Bilo koga, bilo gdje, bilo kako.

Škrlec je SDP-ovac

To je ono što pripada strankama. Ni Davor Škrlec, koliko god stručan bio, ne bi ušao u vladajuće strukture da nije SDP-ovac. Kao što nije bilo šanse da se na njegovo mjesto ugura netko jednako stručan - ili čak stručniji - kandidat bez stranačke iskaznice ili zaleđa.

To je političko imenovanje.

I ono vrijedi jednako za državnu, kao i za lokalnu razinu. Recimo, za zagrebačka gradska poduzeća pod utjecajem SDP-a. Ili za bračne veze u riječkom SDP-u prema kojima se postavlja direktor Luke. I mogli bismo tako nabrajati unedogled.

Čačić je ovom prilikom gurao čovjeka bez kvalifikacija, prijetio i urlao, ali očito nije uspio. Teško je znati je li to bilo zbog kvalifikacija ili zbog HNS-ova zadiranja u SDP-ovu sferu.

Prvo knjižica, onda kvalifikacije

Ali njegov mail otkriva da je to uobičajen obrazac djelovanja koalicijske vlade. Tako se dijele fotelje, uhljebljuju ljudi, a i brižno se pazi da se ne zadire u tuđu stranačku kvotu.

Sposobnost dolazi na red tek nakon stranačke knjižice.

Može nas sve to ljutiti, ali to se očito neće promijeniti. Odlazak Mirele Holy naučio je njezine kolege tek da ubuduće intervencije obavljaju telefonom ili uživo, kako ne bi ostao pisani trag, dok ni odlazak Radimira Čačića ne bi ukinuo praksu "političkog imenovanja".

Stranačka okupacija

Došao bi neki drugi na njegovo mjesto i radio to isto. Malo finije i obazrivije, lukavije i pažljivije, ali sve bi se svelo na isto: da se stranački ljudi - pa i s upitnim kvalifikacijama - uhljebe na državnim funkcijama.

To je stranačka okupacija Hrvatske koja traje dvadeset godina i po svemu sudeći, neće tako brzo prestati.

Ostale komentare autora pročitajte ovdje

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
;
Učitavanje komentara