Foto: Index

ZORISLAV ANTUN PETROVIĆ, jedan od osnivača i dugogodišnji predsjednik Transparency Internationala Hrvatska napisao je komentar na ocjenu koju je naša zemlja dobila u danas objavljenom izvještaju o percepciji korupcije.

Među najboljim ponavljačima

Hrvatska se u proteklih godinu dana što se tiče suzbijanja korupcije nije makla s mjesta – ocjena na Indeksu percepcije korupcije (IPK) Transparency Internation je ostala ista, 48 od sto bodova, i opet je naša zemlja bila među najboljim ponavljačima. Naime, da bi se smatralo da neka zemlja nema suštinskih problema s korupcijom trebala bi imati bar 50 bodova. Naravno, to ne znači da u Sloveniji, koja ima 58 bodova, svaki zahtjev bude odmah obrađen bez da se traži pravedna naknada za napaćenog državnog službenika, niti da je kod Slovenaca točno deset postotnih poena manje korupcije. Jednako kao što nisu savršene ocjene u obrazovnom sustavu jednako tako nisu niti ocjene IPK savršene. No, ipak daju ideju što se zbiva u pojedinoj zemlji: svatko tko je poslovao ili tražio neku dozvolu u Sloveniji primijetio je razliku u odnosu na Hrvatsku. Naravno, i u deželi ima korupcije, ali, ako ništa drugo, bar nemaju tako pedantno bojane tunele.

Na papiru impresivno, u praksi porazno

Kod većine istraživanja na temelju kojih se izračunava IPK ocjenjuje se koliko sam pravni okvir u nekoj zemlji onemogućava korupciju, a kod nekih se uzima u obzir koliko su pregledni i transparentni procesi izdavanja dokumenata u tijelima javne vlasti. U istraživanjima su ispitanicima između ostalih postavljana pitanja poput: postoje li jasne procedure i sustav nadzora kada se radi o raspodjeli i korištenju javnih sredstava; zloupotrebljavaju li dužnosnici javna sredstva u privatne ili stranačke svrhe; imenuje li Vlada veliki broj dužnosnika izravno.

Zbog pritiska Europske unije, koja je inzistirala na donošenju različitih zakona koja će smanjiti prostor za korupciju, Hrvatska je u proteklih desetak godina donijela zakone koji su regulirali sprečavanje sukoba interesa, financiranje političkih aktivnosti, pravo na pristup informacijama, javne nabave...

Kad se to pogleda na papiru doista je impresivno. No, već se površnim pregledom može vidjeti da tu postoji puno prostora za zlouporabu koje izvršna vlast niti ne pokušava sakriti. Jedan od notornih primjera bio je uhićeni premijer Ivo Sanader koji nije unio satove vrijedne više desetaka tisuća eura u imovinsku karticu jer navodno nije bio dovoljno jasan obrazac u kojem su uredno bile rubrike za pokretnu i nepokretnu imovinu. Valjda čovjek nije bio siguran gdje upisati satove jer su pokretna imovina kad su na ruci, a nepokretna kad su u ladici? Jedini notorniji bezobrazluk bilo je tumačenje da pokojni predsjednik nije prijavio štednju u banci jer novac nije niti pokretna niti nepokretna imovina.

> Povjerenica za informiranje: Ne razmišljam o ostavci, netransparentnost je glavni problem društva

Proteklih skoro godinu i pol koliko je Hrvatska u Europskoj uniji nisu donijeli pozitivne pomake i vlast jednostavno nije pokazala više od načelne želje da se smanji rizik od korupcije. Najstrašniji je primjer Povjerenice za informiranje, koja je uredno izabrana u skladu sa Zakonom o pravu na pristup informacijam, ali joj nisu osigurana niti minimalna sredstva za rad. Drugim riječima, ubilježen je plusić za Zakon o pravu na pristup informacijama usvojen par mjeseci prije pristupanja EU, ali se nije pokazao niti minimum volje da taj zakon zaživi. A skandali o raspolaganju proračunskim sredstvima bilo na lokalnoj bilo na nacionalnoj razini teško da se mogu i nabrojati.

Zahvaljujući EU imamo na raspolaganju sasvim dovoljno alata za suzbijanje korupcije na razinu koja će omogućiti normalno poslovanje i život i razvoj u svim segmentima hrvatskog društva, no pitanje je koliko u političkim elitama postoji želje da se ti alati i primijene. A dok se ne počnu primjenjivati teško je očekivati da Hrvatska u bilo kom segmentu krene naprijed.