Screenshot: Youtube

Sankcije zbog obogaćivanja uranija

Odmah nakon revolucije 1979. SAD je uveo sankcije Iranu, a 1995. ih je proširio. Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda od 2006. donijelo je šest rezolucija kojima uvodi sankcije jer je Iran odbijao prestati obogaćivati uranij. Zapad strahuje da bi obogaćeni uranij mogao biti upotrebljen za proizvodnju nuklearnog oružja, a sve iranske vlasti uporno tvrde kako je uranij namijenjen mirnodopskoj upotrebi.

S vremenom su sankcije, koje su uključile i zamrzavanje iranskih sredstava u inozemstvu te naftni embargo, potkopale iransko gospodarstvo, a novi iranski predsjednik, umjereni Hasan Rohani pristao je 24. studenoga 2013. na prijelazni sporazum s Europskom unijom i tzv. skupinom P5+1, u kojoj su SAD, Velika Britanija, Francuska, Kina i Rusija te Njemačka.

Sporazum koji je stupio na snagu 20. siječnja predviđa da u šestomjesečnom prijelaznom razdoblju Iran smanji obogaćivanje uranija, te da ne pali reaktor za proizvodnju teške vode u Araku.

Zauzvrat će P5+1 i EU ublažiti sankcije. Obustavit će se sankcije na iranski izvoz petrokemijskih proizvoda, na uvoz dobara i usluga za automobilsku industriju te uvoz i izvoz zlata i plemenitih metala. Također će Iranu biti dopušten uvoz rezervnih dijelova za civilno zrakoplovstvo te servisiranje zrakoplova. EU i Skupina P5+1 obvezali su se i učiniti Iranu dostupnim 4,2 milijarde zamrznutih sredstava i to u pravilnim intervalima tijekom šestomjesečnoga razdoblja.

U utorak Iran slavi 35. godišnjicu revolucije, a Sick ocjenjuje kako je riječ o "neobičnoj revoluciji, koja je prerasla u evoluciju: ultraradikalna pozicija iz prvih nekoliko godina, prerasla je u umjereniju, pragmatičnu poziciju"