Ispovijest vukovarskog heroja Dedakovića Jastreba: "Kao da se ništa nije dogodilo, kao da je Vukovar bio tek jedan običan san... Više mi nije ni do života!"

Ispovijest vukovarskog heroja Dedakovića Jastreba:  "Kao da se ništa nije dogodilo, kao da je Vukovar bio tek jedan običan san... Više mi nije ni do života!"

Foto: Vlada.hr

DOK CIJELA hrvatska slavi oslobađajuće presude generalima Gotovini i Markaču i s velikim zanimanjem prati gotovo svaki njihov korak, braniteljski portal upozorava na sudbinu još jednog hrvatskog generala, junaka Vukovara Mile Dedakovića-Jastreba. "Jeste li se zapitali, gdje je i kako danas živi zapovjednik obrane Vukovara, Mile Dedaković-Jastreb, inače jedan od Junaka hrvatskog Domovinskoga rata?", pitaju branitelji.

Nije ga bilo ni 18. studenoga u Vukovaru kad se obilježavala još jedna obljetnica okupacije ovoga grada, a trebao je biti u prvim redovima, kao što je to bio i 1991. godine, zajedno sa svojim suborcima. "Tko je pitao što se dogodilo s tom legendom, zašto ga nema? Malo tko, ili bolje rečeno tek nekoliko njegovih prijatelja!", upozoravaju branitelji.

Kako piše braniteljski forum, Jastreb je teško bolestan, sramotno napušten gotovo od svih. Među prvima je, baš kao i Branko Borković-Mladi Jastreb, trebao dobiti čin generala Hrvatske vojske. Taj visoki čin nije dobio, ali zato ga imaju drugi, čak i neki saborski zastupnici koji su rat gledali samo putem malih ekrana.

Od "ratnog profitera" do heroja

Njegove nevolje počele su odmah nakon okupacije Vukovara. Tada je proglašen prvim hrvatskim ratnim profiterom. Neki su govorili da je dezerter, zatim da je jedan od onih koji je rušio tadašnje vladajuće garniture. Uhićen je i pod policijskom pratnjom sproveden, kako sam kaže, u neku zagrebačku "kotlovnicu" koja je služila kao tamnica, a tamo je premlaćen.

"U toj kotlovnici, negdje na Lašćinskoj u Zagrebu, obrađivala su me izvjesna gospoda", priča Jastreb. "Vele da je među njima bio neki Nikola Krišto, pa Zoran Gaćina, dok se ostatka ekipe ne mogu sjetiti. Prije nekoliko godina osobno me nazvao gospodin Gaćina i zamolio da ga prestanem spominjati po pitanju premlaćivanja, da mu to šteti biznisu", dodaje.

Kada je bio na obradi u Lašćinskoj, slomili su mu kičmu i nanijeli niz drugih teških povreda. Jastreb se sjeća da ga je na tom "tretmanu" posjetio general Kapular i da ga je pitao treba li mu što? Odgovorio je da mu trebaju tablete protiv bolova, a ovaj je odgovorio da ih nema, okrenuo se i – otišao!

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Zahvaljujući medijima, ali i odvjetniku Zvonimiru Hodaku koji se prihvatio njegove obrane, Jastreb je završio na slobodi. "Pretučen, izgažen...Nitko mu još ni do danas nije uputio riječ isprike", kažu branitelji.

"Mnogi me i danas smatraju veleizdajnikom i dezerterom"

"Cijelo ovo vrijeme ostao sam negdje na margini, a ono što je najžalosnije je to da u Hrvatskoj još i danas ima ljudi koji me smatraju veleizdajnikom i dezerterom, lopovom, kojeg je trebalo zatući", kaže Jastreb.

Ne može hodati. Tražio je električna invalidska kolica jer ga supruga ne može gurati, ali dobio je odbijenicu. Spava u fotelji, jer nije u mogućnosti nabaviti ležaj kakav mu je prijeko potreban.

"Zdravstveni sustav je takav da mu se broji svaka tableta, ne može dobiti ni dovoljno gaza za previjanje rana, pa ih iskuhavam i peglam. Ne može dobiti ni dovoljan broj trakica za mjerenje šećera, bez obzira što je dr. Nikola Car sa Klinike Vuk Vrhovac dao preporuku da mu se šećer mjeri šest puta dnevno…Kad je prije tri godine izrazio želju da ode u Vukovar, na obljetnicu okupacije grada, imala sam tešku upalu pluća, pa sam tražila za supruga, koji nije zdrav, medicinsku pratnju. Dobila sam negativni odgovor-sestre i liječnici su zauzeti! Ove godine, 18. studenoga, nisu ga ni zvali da dođe, a ne bi ni išao, jer se naprosto raspada", priča njegova supruga Tereza.

Obitelj se bavila proizvodnjom voća. Zadnje tri godine i po tom pitanju bile su im užasne. Sve im je propalo, a banke traže svoje. Pomoći niotkuda.

"Ako nam netko iskreno želi pomoći onda neka nađe, što prije, neku tvrtku koja se bavi prodajom nekretnina. Sve što imamo, sve prodajemo! Više ne možemo ni vraćati kredite, ali ni raditi. Ono što je ostalo kao sjećanje na krvave ratne dane nalazi se daleko od očiju. Kao da se ništa nije dogodilo, kao da je Vukovar bio tek jedan običan san. Toliko sam razočaran u sve, da mi više nije ni do života", kazao je Dedaković.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara