Foto: Arhiva

IVICA MEDAK, bivši šef Ekologije HŽ Infrastrukture i Ivica Tomašković, direktor tvrtke Intrade, iznijeli su danas svoje obrane na suđenju za nesreću nagibnog vlaka u Rudinama u kojoj je u srpnju 2009. godine poginulo šest, a ozlijeđeno 55 osoba.

Medak je na početku svoje obrane prvo izrazio sućut obiteljima poginulih. Žao mu je što je došlo do nesreće, ali on, tvrdi, za nju nije odgovoran.

"Direktor me zadužio da ispravim nepravilnosti"

Medak je uvodno kazao kako je bio jedan od ovlaštenih predstavnika naručitelja u postupku javne nabave retardanta kojim je prskana pruga i koji je po stavu Državnog odvjetništva glavni uzrok nesreće.

"Generalni direktor HŽ-a Davor Hobak mi je kazao da se upoznam s nepravilnostima Službe zaštite od požara i da sudjelujem u nabavci retardanta. Zbog svih nepravilnosti, imenovan sam u Povjerenstvo, ali ja nisam bio predsjednik, niti sam bio nadređen bilo kome od članova. Jednoglasno smo prihvatili ponudu Intrade d.o.o. Nisam predložio Upravi da zaključi ugovor o nabavi i usluge špricanja pruge. Nisam znao da Intrade nema reference za ovaj posao niti da nema obučene ljude. To nije bilo u mojoj domeni. Iz dokumentacije je proizlazilo da je dobavljač garantirao da ispunjava sve uvjete, a imao je ovjerenu izjavu da je osposobljen za uslugu špricanja te ad ima ljude i tehniku i odgovara kazneno materijalno u slučaju da nešto ne bude u redu. Osobno nisam bio da se nabavlja retardant jer do tada nije bio učinkovit u sprječavanju požara. Temeljem Pravilnika o zaštiti požara iz članka 124., bio sam dužan prihvatiti sve zahtjeve šefa službe Drage Ivankovića koji je inzistirao da se pruga šprica retardantom", kazao je Medak. 

"Nigdje na svijetu vlak nije iskočio zbog retardanta"

Podsjetio je da je retardant TG-300 provjeren i ispitan u relevantnim institucijama RH te je posjedovao sve potrebne ateste, certifikate i dozvole za korištenje kao vrhunsko sredstvo u zaštiti požara, kako u nas, tako i u inozemstvu. Očekivano, Medak se osvrnuo i na nalaz stručnjaka Strojarskog fakulteta u Ljubljani, prema kojem se vlak morao zaustaviti na tračnicama tretiranim retardantom TG-300. Medak se pita je li sve bilo u redu s vlakom, odnosno, je li strojovođa prilagodio brzinu i primijenio pjeskarenje. 

"Dosad nigdje u svijetu nije zabilježeno da je vlak iskočio zbog retardanta", kazao je Medak.

"Ivanković je prebacio krivnju na mene..."

Ustvrdio je kako je optuženi Drago Rogulj u vrijeme špricanja pruge retardantom dvaput zvao nadređenog Dragu Ivankovića, koji je, tvrdi Medak, mogao prekinuti špricanje, jer mu je to i obveza koja proizlazi iz članka 28. Pravilnika o organizaciji HŽ Infrastrukture.

"Nakon što je to propustio napraviti Ivanković, prebacuje se odgovornost na mene, koji nisam niti nadređen Rogulju. Tog 24. srpnja Ivanković je prema meni uputio samo jedan poziv, prije početka špricanja retardantu. Samo špricanje nije započelo po mom nalogu. HŽ ima stroga pravila tko daje suglasnost za izlazak na prugu, tko kontrolira i nadzire radove i tko kontrolira promet prije, za vrijeme i nakon vožnje. Špricanje je započelo po nalogu vozača pružnog vozila Sergija Pribudića. Radove je započeo bez propusnice i uz zabranu prskanja prometnika Branka Rakića. On je morao sačekati prolazak nagibnog vlaka te započeti špricanje nakon dogovora prometnika iz Labina Dalmatinskog i Kaštel Starog te dispečera i prometne operative. Ja nisam bio odgovoran za sigurnost prometa, ni održavanje gornjeg ustroja pruge", kazao je Medak.

"Samo sam svratio..."

"Drago Ivanković, šef Službe za zaštitu od požara, kao odgovorna osoba nije ništa poduzeo da spriječi tragediju, već je odgovornost prebacio na mene, što je zločesto i neutemeljeno. Ivanković je dao lažni iskaz. Tog dana bio sam na odmoru i na putu ka kćerki u Šibenik svratio sam u Kaštel Stari. Došao sam par minuta nakon što je pružno vozilo otišlo prema Labinu. Nije mi jasno zašto su to napravili jer se govorilo da će špricanje obaviti iza 12.30 sati, nakon prolaska nagibnog vlaka. Na kolodvoru sam zatekao Tomaškovića i Jozu Bazinu koji su se čudili što je špricanje započelo bez njihovog odobrenja. U Kaštela sam došao samo da bi vidio je li kupljeno sredstvo stiglo, je li namjenski potrošeno i da vidim je li sastavljen zapisnik. Ivanković je svoj lažni iskaz na raspravi promijenio, ali to je bio krucijalni dokaz da se protiv mene podigne optužnica. Služba zaštite od požara nije dobro odradila svoj posao. Sve su obavili paušalno i neprofesionalno jer na ovoj dionici pruge nije trebalo kositi travu budući da je uopće nije ni bilo pa je bilo bespotrebno trošiti novac na herbicide i retardant", kazao je Medak.

Medakovi krivci

Detektirao je krivce.

"Ne osjećam se odgovornim za propuste koji su napravili odgovorni iz Prometne sekcije Split i Sekcije za održavanje Split, prometnik vlakova u Kaštel Starom Branko Rakić, prometnica vlakova u Labinu Dalmatinskom Marijana Saratlija, dispečer Žarko Vržina i šef područne službe Zdravko Bošnjak. Nisu smjeli dozvoliti Pribudiću da započne radove prije prolaska vlaka. Da se ovaj dogovor poštivao, nikada ne bi došlo do nesreće. Svi navodi optužnice protiv mene ne stoje, propusti su napravljeni u organizaciji i operativnom postupanju, kao i nadzoru prilikom tretiranja retardantom te proizlaze iz nepoštivanja propisa HŽ-a i odnose se na sasvim druge osobe. Ovo je potvrdio i Općinski sud u Zagrebu koji je donio presudu da je odluka o mom izvanrednom otkazu nedopuštena te sam vraćen na posao koncem svibnja prošle godine", zaključio je Medak.   

Nakon nesreće, Medak produžio na godišnji

Tužiteljici Rene Lauri pojasnio je zašto je otišao iz Kaštela nakon što se nesreća dogodila.

"Ne mogu se točno sjetiti tko me je obavijestio o nesreći, ali čule su se sirene. Otišao sam jer sam bio na godišnjem odmoru pa sam mogao raditi što hoću. Kada sam sa kćeri došao na Murter, vidio sam da imam mnogo propuštenih poziva. Upozorili su me da me traži policija radi iskaza pa sam im se javio", podsjetio se Medak događaja otprije četiri godine. Precizirao je i kako je na posao vraćen temeljem privremene mjere, a ne pravomoćne presude u radnom sporu.

"Nije bilo razloga sumnjati u retardant"

Ivan Tomašković izrazio je duboku žalost zbog nesreće. Obranu je iznio, ali na pitanja nije htio odgovarati.

"Nisam imao razloga sumnjati u retardant. Proizvođač iz SAD-a deklarirao je svojstva iz kojih nije proizlazilo niti malo dvojbe da bi nanošenje na tračnice moglo predstavljati ikakvu opasnost. U uputama je čak preporučeno polivanje tekućine avionom ili helikopterom. Proizvođač je bio na glasu kao kvalitetan, a njegove proizvode primjenjuju u velikim željezničkim sustavima SAD-a i Kanade, i to u puno zahtjevnim uvjetima od ovih u Hrvatskoj. U podacima o proizvodu navodi se da je idealan za korištenje na željezničkim prugama. Proizvođač se nakon nesreće u Rudinama očitovao kako nikada nije zabilježeno da je retardant bio odgovoran za nesreću ili da je nesiguran za tretiranje željezničkih pruga. Nigdje Zakonom o trgovačkim društvima nije propisano da je poduzeće koje se bavi uvozom dužno imati ljude i sredstva za prskanje. Uobičajeno je stoga da su uzimaju kooperanti", kazao je Tomašković. 

Ni MUP nije imao ništa protiv retardanta

Podsjetio je kako je njegova tvrtka od hrvatskih institucija pribavila sve neophodne dozvole za korištenje retardanta. "Nadležna tijela bi svakako negirala da je nešto bilo sporno oko korištenja", ustvrdio je Tomašković.

Prskanje je povjerio firmi Eurocertus, specijaliziranoj za zaštitu od požara. "Moj tast Jozo Bazina je direktor, no to ne mijenja činjenicu da sam poduzeo sve potrebne radnje kako se prskanje obavilo na profesionalnoj razini. Upute proizvođača ukazivale su da posao može obaviti firma Eurocertus uz angažman stručnih osoba, vatrogasaca, jer je u uputama bilo jasno navedeno na koji način treba obaviti posao. Moja tvrtka je registrirana i kvalificirana i ima sve reference za uvoz retardanta. Ne znam zašto je sporno da ranije nismo obavljali prskanje. Pa svaka firma neki posao mora obaviti prvi put. Treba se zapitati, što bi poduzeo bilo koji drugi sudionik u natječaju da je dobio posao, a što ja nisam poduzeo. I vlasnik tvrtke, koji je konkurirao za ovaj posao, priznao je da nikada nije špricao retardantom, niti da ima firmu za tu djelatnost, jer ona kod nas ne postoji. Nabavio sam retardant za kojeg sam vjerovao da ima najbolja svojstva, proučio upute. U SAD-u se za svaki, pa i najmanji, za Europu bizarni rizik, stavljaju velika pisana upozorenja, čega u ovom slučaju nije bilo. Nisam znao, niti sam mogao znati da je retardant po bilo čemu sporan. Konačno, to nisu utvrdile ni nadležne stručne službe, uključujući i specijaliziranu službu MUP-a", zaključio je Tomašković.