Foto: Dalibor Urukalović/Pixsell

SLUŠAM neki dan na TV-u Gordana Marasa, ekonomista koji je u slobodno vrijeme ministar poduzetništva i obrta. Na svoju sreću, ima puno slobodnog vremena pa se može u priličnoj mjeri posvetiti tom hobiju. Rijetko se susreću ljudi koji se toliko predano bave nečim sa strane i koji pokazuju toliku želju da uđu u problematiku koja im, za pretpostaviti je, ispunjava dokolicu.

Uporni Gordan već gotovo dvije godine pokušava ući u tajne svog hobija, no kako to obično biva, sama želja često nije dovoljna, obično osim želje, treba i nešto znanja. A nerijetko i talenta. Jedan njegov kolega iz Varaždina, koji trenutno ima još više slobodnog vremena nego Gordan, a koje provodi u pitoresknom pulskom predgrađu Valturi, za svog je dojučerašnjeg kolegu rekao: "Puno priča iako o ekonomiji apsolutno ništa ne razumije."

Hobiji služe da bi se ljudi zabavili
 
No, jedna stvar opravdava Marasa. Hobiji služe da bi se ljudi zabavili, ubili vrijeme i možda nešto novo usput naučili. Dakle, to što Gordan Maras nema pojma o ekonomiji, isključivo je njegova privatna stvar. Tek da se kojim slučajem pomisli ozbiljno baviti problemima poduzetništva i obrta, onda bi njegovo nerazumijevanje bilo hendikep. No, s obzirom da je baš tim povodom došao na TV, logično je da javnost raspravlja i o njegovom slobodnom vremenu. Dakle, taj isti Maras, fakin iz zagrebačkog centra, koji je nakon prosječnih školskih dana, upisao, te za sedam godina i završio, ekonomski fakultet, nije se odmah zainteresirao za karijeru. Prvo je neke dvije godine, prema službenoj biografiji, odmarao, da bi potom, onako odjednom, po stranačkoj liniji, bio instaliran na odgovornu funkciju u državno poduzeće. Ako je nešto od ekonomije Gordan dobro shvatio na tom fakultetu, to je da je mudro učlaniti se u neku stranku jer je to usko vezano uz ekonomski prosperitet pojedinca.

Tako je još kao student postao član. Odabrao je SDP. Kada su došli na vlast, umorni od financijskih problema koje je kronično imao Olimpijski centar Bjelolasica, u SDP-u su odlučili naći mladog odmornog čovjeka koji će srediti financije i tražeći ga, naišli su na Gordana Marasa koji je mudro odmarao te dvije godine nakon fakulteta i očito je bio idealan izbor. Tako je nekako počela neobična priča o neobičnoj karijeri.

Maras nema nikakav osjećaj za realno

Spomenuta TV emisija poslužila je Gordanu Marasu da objasni hrvatskoj javnosti kako nema govora ni o kakvoj nekompetentnosti u potpuno pogrešnim prognozama Vlade u vezi rasta BDP-a i u vezi punjenja proračuna, a zbog kojih se, unatoč donedavno odlučnom negiranju, mora raditi rebalans proračuna. To je pojasnio tako očitom i tako jednostavnom rečenicom da se svaki gledatelj morao posramiti svoje neukosti: "Pa zato i postoji rebalans!" Dok se taj prosječan gledatelj još nije stigao pribrati, Maras, na pitanje o unutarstranačkim izborima za grad Zagreb, kao iz katapulta ispaljuje, u maniri najopjevanijih sekti: "SDP je iznad svega". Dok prosječan gledatelj komentira s ukućanima ovu mantru, Maras ne posustaje, nego razgolićuje svoj jeftini politički background. Brojeći ljude u upravi Zagrebačkog holdinga, okorjeli hobist Gordan kaže: "Imate sedam ljudi u upravi i ako uzmete da svatko ima tajnicu i vozača i nekog tko mu pomaže to je...", plasirajući pod normalno da svaki član uprave ima i tajnicu i potrčka, a bogme i svog vozača.

Maras to naravno podrazumijeva, jer nema nikakav osjećaj za realno, jer se, kako Čačić kaže, ne razumije u ekonomiju, jer nema pojma da domaće poduzetništvo i domaće obrtništvo, u stanju u kome jest, ne može financirati čak niti plaće tih članova uprave, a kamoli nepotrebnu kamarilu koju on smatra pod normalno. Sasvim očekivano, fakultativno bavljenje ovim poslom, donijelo je rezultate rada Ministarstva sasvim u skladu s kvalitetom navedenih odgovora kombiniranim s težinom Gordanovih kvalifikacija za taj posao.

"Razgovaram s ljudima kad idem kupovati špeceraj, svaki dan nešto novo naučim"

U navedenoj TV emisiji, Maras će ipak napraviti i iskorak nepoznat u našoj politici. Na ne baš mudro pitanje voditelja kako je moguće da je postao ministar poduzetništva i obrta iako se sam nikada nije bavio poduzetništvom, Maras je nevjerojatno nevješto, poput klinca kog su uhvatili da prepisuje na testu, pokušavao dokazati kako se on ipak bavio poduzetništvom, brljajući da je kao finacijski direktor Olimpijskog centra posluživao goste na novogodišnjoj večeri, čak i pripremao predjela, pa se zatim pohvalio kako je radio 6, 7 mjeseci u nekoj firmi koja je počinjala poslovanje (radi se o marketinškoj agenciji njegovog stranačkog kolege Račana), zahvaljujući čemu zna kako je teško pokrenuti firmu, a potom i kako je radio 6 godina kao direktor tvrtke koja se financira iz proračuna, a ta tvrtka se zove SDP! Potom, mrtav hladan i nebulozan, kakav poslovično jest, neobranjivo poentira i razoružava sve skeptike: "Jako puno razgovaram sa ljudima koji rade, recimo svaki petak, to mi je obaveza jer moram kupiti špeceraj, idem u jedan centar gdje ljudi iz malih OPeGe-ova imaju svoje štandiće i svaki dan nešto novo naučim. Tako da ne mislim da imam ikakav nedostatak, niti da nisam kvalificiran."

Majke mi, tako je rekao.

Na taj je način Gordan Maras sjajno iskoristio emisiju kako bi apatičnom i pesimističnom hrvatskom društvu unio novu nadu. Javnost je doznala da je njegova biografija sasvim dostatna za obavljanje poslova ministra poduzetništva, a s obzirom da Hrvatska ima na desetine tisuća ljudi sa sličnim ili jačim kvalifikacijama, definitivno ne mora brinuti za svoju budućnost.