Foto: AFP

MJESEC dana je prošlo od odluke Haškog suda da Radovana Karadžića oslobodi krivnje po točki optužnice koja ga tereti za genocid nad stanovništvom BiH i Hrvatske izvan Srebrenice. Mnogi su tu odluku dočekali s gnušanjem, ali ne i profesor prava Timothy W. Waters, koji tu odluku smatra dobrodošlom.

Ne zbog toga što Waters misli da je Karadžić nevin. Naprotiv, Waters tvrdi da nekadašnji vođa Bosanskih Srba mora biti strogo kažnjen za sve zločine koje je počinio i naložio - ubojstva, opsade, pljačke, silovanja... Waters odluku smatra dobrodošlom jer bi to, kako se on nada, moglo označiti povod za konačno napuštanje koncepta genocida kao potencijalne točke optužnice za osumnjičene ratne zločince.

U članku za Project Syndicate Waters objašnjava da bi se koncepta genocida kao zločina u potpunosti trebalo riješiti, jer je njegov pravni koncept toliko nekoherentan i toliko inkompatibilan s osnovnom svrhom kojoj služi međunarodno pravo da bi bilo bolje da nikad nije ni izmišljen. "Karadžićevo oslobođenje je, posebno zbog toga što mu se i dalje po drugim točkama optužnice sudi za iste te zločine koji su inkorporirani u koncept genocida, prava prilika da se krene stazom razuma i umirovi genocid kao zločin.

Genocid zahtijeva posebnu namjeru

Podsjetimo, Haški tribunal je zaključio kako nema dokaza da su snage bosanskih Srba na tim područjima pokušale muslimane i Hrvate "u potpunosti ili djelomično uništiti kao etničke grupe", što je uvjet da bi se zločin okarakterizirao kao genocid. Waters objašnjava kako je široko postavljena optužnica uvijek riskantna za sve odvjetnike, ali problem s genocidom nije u "širini" prosudbe. Problem je što je on kao zločin u pravnom smislu potpuno beznadan; defektan je u svojoj definiciji i kompliciran u svojim moralnim i političkim aspektima.

Genocid, naime, zahtijeva "posebnu namjeru". Počinitelj genocida stoga mora imati svjesnu namjeru i da počini određeni zločin i da pritom uništi grupaciju kojoj žrtva pripada. Waters, usporedbe radi, navodi kako u nacionalnom pravu motiv koji stoji iza zločina u pravilu nije presudan, jer ljudi mogu imati čitav spektar razloga zbog kojih djeluju protuzakonito. Bitno je to što su napravili. Rat, kao skupna aktivnost u kojem ubijanje neprijatelja može biti legalno, samo povećava kompleksnost tog pitanja.

Koncept genocida previše se oslanja na interpretacije

Waters navodi kako se dodjeljivanje statusa zločina nad zločinima može činiti moralno atraktivnim u slučaju genocida, ali taj efekt istovremeno iskrivljuje međunarodno pravo i politiku. Kako bi "dokazali" genocidne namjere Karadžića tužitelji su se upustili u razne povijesne interpretacije koncepata Velike Srbije i sličnog, ali su tom politizacijom potkopali vrijednosti legalnosti i opravdane sumnje, koje se ključne stavke poštenog suđenja, objašnjava Waters. A na takav način je jako teško dokazati genocid.

Reakcije na oslobađanje Karadžiće od optužnice za genocid pokazale su kako je fama oko genocida prenapuhana. Neki će reći kako to oslobađanje zapravo negira patnje Karadžićevih žrtava, ali pritom zaboravljaju da genocid nije jedini koji je bitan, tvrdi Waters. Iz nekog razloga patnja se počela povezivati isključivo s genocidom, dok se ubojstva, palež, silovanja, pljačke i ostale točke optužnice za koje se ratnim zločincima sudi, u tom svjetlu čine kao drugorazredni zločini.

"To je moralna perverzija. Nije ništa više pogrešno ubijati ljude na temelju njihovog pripadnosti nekoj etničkoj grupi nego ubijati ljude zbog njihovih političkih uvjerenja, spola ili čistog užitka u ubijanju. A upravo to nosi svaki slučaj suđenja za genocid", smatra Waters.

Najvažniji razlog za ukidanje genocida jest njegova suvišnost

I politički ulog je velik. Spoznaja da postoji nešto što se zove genocid smanjuje pritisak da se intervenira u krizama koje su "samo ubilačke". Istovremeno, ako se olako počne dodjeljivati etiketa genocida, taj će koncept izgubiti svoju težinu. "Unatoč svim problemima vezanim uz taj koncept, procesuiranje genocida bi bilo isplativo i opravdano kada bi to bio jedini način da se masovne ubojice učine odgovornima za svoja djela. Ali nije. Ispod naslova o oslobođenju Karadžića za genocid ostaju i druge optužnice. Njemu će se suditi za iste te zločine, samo će biti klasificirani kao zločini protiv čovječnosti i ratni zločini", naglašava Waters.

Ako tužiteljstvo ponudi dovoljno dokaza, Karadžić će biti osuđen za granatiranje, snajpere, ubijanje, silovanje... Sve što će biti izgubljeno jest prilika da se ti zločini označe etiketom genocida. "To i jest najvažniji razlog da se ukine optužba za "zločin svih zločina" genocid: njegova suvišnost. Genocid je zločin karakterizacije, interpretacije. Umjesto da se fokusiramo na ubojičine motive, bolje bi bilo da učvrstimo svoje vrijednosti tako što ćemo utvrditi da ništa ne može opravdati takav čin", navodi Waters.

S genocidom ili bez njega, svejedno možemo imenovati Karadžićeve zločine

Genocid je društveno prihvatljiv termin da se opiše vrsta anihilacije, ali je u pravnom smislu to kategorija koju treba propitati. "Trebaju nam međunarodni zločini koji su minimalno podložni interpretaciji. Zato stanimo na kraj genocidu kakvog ga znamo - tako što ćemo zaustaviti genocide, ali i tako što ćemo ukinuti zločin genocida. Nazovimo njegove sastavne dijelove njihovim drevnim imenima. Tako će biti i u slučaju Karadžića, kada dođe dan presude. S genocidom ili bez genocida, njemu se i dalje sudi i mi još uvijek možemo imenovati njegove zločine", zaključuje svoju analizu Waters.