Legalizirajmo marihuanu!

Legalizirajmo marihuanu!

Foto: Index

LEGALIZIRAJMO marihuanu. U Hrvatskoj. U potpunosti, ne samo za medicinske svrhe. Dakle, za medicinsku, ali i za „rekreativnu“ uporabu. Onako kako je to napravila Nizozemska, kako su to napravile američke savezne države Colorado i Washington i slično onome što planira Italija.

Sve su droge – droge

Recimo kao prvo – sve su droge štetne i bolje je bez njih. No, postoje droge koje su legalne, i droge koje nisu legalne. Koje će biti u kojoj kategoriji, samo dijelom odlučuje medicinska struka. U konačnici – odlučuje politika. Tako ako pušite duhan i pogledate Međunarodnu klasifikaciju bolesti, uredno ćete se naći među ovisnicima, u kategoriji „Mentalni poremećaji i poremećaji ponašanja uzrokovani upotrebom psihoaktivnih tvari“.

Općenito gledano – ovisnost je ovisnost. Postoje vrlo blagi stimulansi koji su potpuno legalni. Postoje onda tvari tipa alkohola i duhana – koje su legalne, no recimo tako kontrolirane. I postoje tvari koje su potpuno zabranjene.

Jasno je da će heroin biti zabranjen – jer doslovno i jako brzo uništava mozak. Još gore su neke sintetske droge od kojih se konzument doslovno raspada. I jasno je da će te droge biti zabranjene. Nikome ne trebaju zaglupljeni i uništeni ljudi na koje će društvo samo trošiti novce. No, zašto je marihuana među njima? Zašto je marihuana u kategoriji heroina i sličnih tvari?

Po čemu je marihuana bitno drugačija od duhana?

Razlog zašto je duhan prihvatljiv, a marihuana ne je samo – licemjerje. Da li uživanje marihuane negativno utječe na zdravlje? Da, pušenje bilo čega je štetno, jer pušač unosi štetne sastojke: dim, pepeo i ostalo nastalo gorenjem. Kažu, po cigareti i 70% više kancerogena se unosi pušenjem marihuane u odnosu na pušenje duhana. No, opet, zašto je onda dozvoljeno pušiti dvije kutije cigareta dnevno, a ne jednu jedinu cigaretu s marihuanom? Dvije kutije cigareta dnevno definitivno će definitivno više uništiti pluća nego neko vikend pušenje u kojem ima THC-a.

Država oko duhana ima iznimno licemjeran stav – s jedne strane ograničava reklamu, ali s druge strane uživa u trošarinama koje ubire. Čak i potiče sadnju duhana. Ono što je možda za državu najgore u ovom slučaju – jest što se marihuana može saditi i na balkonu, pa država ne dobiva trošarine.

Dodatno, ako je pušenje marihuane štetno, pa je zato zabranjeno – onda bi trebalo zabraniti i pušenje duhana. To država naravno nikada neće napraviti – previše glasača puši i previše se novca dobiva od duhana. U pitanju je dakle politički interes, a ne borba za zdravlje.

Po čemu je alkohol manje opasan od marihuane?

Postoji jedan slučaj kada je uživanje alkohola po svemu sudeći zdravo – naziva se francuski paradoks. Francuzi uživaju u masnim sirevima koji su bogati zasićenim mastima, inače im je hrana dosta „jaka“, a nemaju očekivano visoku stopu srčanih bolesnika. Jedno od objašnjenja je uživanje u crnom vinu bogatom zaštitnim materijama poput polifenola. Jedna čaša vina nakon jela pomaže – dvije već ne.

Dakle, sve osim jedne jedine čaše crnog vina nakon jela – ne možemo zvati zdravim, iako nam od povremenog pića uglavnom neće biti ništa. No, u piću se može i pretjerati, i piće može biti zlo. To zlo se zove alkoholizam. U Hrvatskoj je o piću ovisno 3-4% populacije, što znači cijeli grad veličine Splita – 150-200.000 ljudi. No, alkoholno piće se iz nekog razloga smatra društveno prihvatljivim, iako je čovjek ovisan o alkoholu opasan i za druge i za sebe. Ne samo da je opasan ako sjedne za automobil – nasilje u obitelji i nasilje šire često je temeljeno na alkoholu i pokojem promilu u krvi.

Ukoliko čitate crne kronike obiteljskog nasilja u Hrvatskoj – često su se ti jadnici koji zlostavljaju supruge i djevojke „hrabrili“ čašicom. Alkohol im je jačao agresivnog ponašanje. Alkohol, upravo onaj kojega kupite u supermarketu, bez ikakvih problema, smještenog između grickalica i sokova.

A jeste li čuli ikada da je netko nekoga agresivno napao pod utjecajem marihuane? Svojevremeno, još prije doba Interneta, bio je zanimljiv slučaj u Nizozemskoj – gostovala je engleska reprezentacija pa su s njom na utakmicu došli ozloglašeni nogometni huligani s Otoka. Nizozemci pripremili specijalce, štitove, palice, suzavac, vodene topove… Međutim, kako Englezi prije utakmice otišli u coffee shopove i nadimili se – izgledali su više kao grupa dobroćudnih hipija nego ozloglašenih huligana.
 
U svakom slučaju, teško je povjerovati da je pijanac manje opasan za sebe i druge od osobe koja konzumira marihuanu. A alkohol je legalan, društveno prihvatljiv i svugdje nabavljiv. Broj ljudi koji svoje uživanje u alkoholu ne mogu kontrolirati – rekli smo, negdje je do 200.000 u Hrvatskoj. I to je legalno. Država dobiva novce.

Konzument marihuane za volanom je opasan – ali isto je i s alkoholom. Treba kontrolirati, postoje i metode za kontrolu da li je netko pod utjecajem THC-a. A policija bi trebala kontrolirati na način kako to rade američki šerifi – voze se i gledaju tko se na cesti čudno ponaša. Puno učinkovitije od povremene kontrole ponekog vozača.

Suzbijanje kriminala

Marihuana je ilegalna. I marihuana se konzumira. Znači, netko je ilegalno nabavlja. Njenom zabranom hrani se ogroman kriminalni sustav. Legalizacijom – cijeli taj kriminalni sustav pada. Nema potrebe za kriminalnom i ilegalnim aktivnostima ako se nešto može legalno kupiti. Tko gubi? Kriminalci. I korumpirani u pravosudno-policijskom sustavu. Tko dobiva? Država. Umjesto da troši resurse na lov na marihuanu – može trošiti resurse na lov na trgovce teškim drogama.

Dodatno, kako se vidi u američkim primjerima, zarade se lijepi novci od trošarina. U Coloradu, nakon otprilike godinu i pol otkad je ozakonjena marihuana u osobne potrebe, država je prikupila više od 117 milijuna dolara u porezima. To je novac koji se otima kriminalu i uključuje u državne prihode.

Kazneni dosjei za studente

Zamislite ovu situaciju – inače iz hrvatske prakse. Troje studenata odluči za vikend zapaliti po joint. Dvoje daju jednome po 50 kuna da im zajednički kupi „travu“. Ovaj naleti na policijskog agenta, ekipa se od straha razveže odmah u stanici – student koji je išao kupiti travu je tehnički diler (dobio je novce od drugih!), a kako se dilanje kažnjava zatvorom – dobiva bezuvjetnu kaznu zatvora, kazneni dosje narednih tko zna koliko godina, te nemogućnost zapošljavanja na mnogim mjestima. Samo zato što je išao kupiti tri jointa! Usporedite s kaznama koje za teške maznute milijune dobivaju bivši političari – pa razmislite je li on „društveno opasniji“?

Zanimljiva je ovo zemlja – duga devetka s dva šaržera bez dozvole je prekršaj, kupiti joint za prijatelja – u zatvor s njime!

Zašto to troje studenata, ako želi, ne bi moglo otići u specijaliziranu trgovinu i popušiti legalno ta tri jointa? Mogu dimiti dvije kutije duhana dnevno i trovati se – to mogu (i to još u kafiću, da i drugi stradaju od pasivnog pušenja). Mogu kupiti alkohol u prvog trgovini i napiti se do faze akutnog trovanja – to isto mogu i u ovom društvu će biti još i face. Ali tri jonita – dvoje prekršajnu kaznu, jedan u zatvor. U ime koga i u ime čega?

Treba postojati regulacija

Treba spriječiti zloporabe – posebno treba spriječiti mogućnost da maloljetni dolaze do marihuane, no kako se radi kontrola, barem postoje svjetski primjeri. Prvi Nizozemski. Legalizirali su marihuanu 1976. i ne čini se da im loše ide. Niti im nešto pada BPD, niti su postali gluplji, niti imaju puno kriminala. Imaju punu državnu blagajnu i hrpu turista preko cijele godine. A mi kukamo radi sezone od 60 dana. Usput, znate li kolike bi teške milijune legalizacija marihuane donijela hrvatskom turizmu?

A kako su regulaciju uredili Nizozemci? Postoji nešto što se zove AHOJG uvjeti za coffee-shopove. Značenje je:

A („geen affichering“) znači bez reklama ili oglašavanja: ispred kafića ili u medijima (n. pr. radio, tisak, letci) ili putem promotivnih darova (kao što su upaljači, olovke i drugi predmeti).
H („geen harddrugs“) znači: zabranjena je prodaja, posjedovanje i potrošnja teških droga.
O („geen overlast“) znači: nema smetnje ili uznemiravanje susjeda i prolaznika.
J („geen verkoop aan jeugdigen“) znači: nema prodaje osobama mlađim od 18 godina.
G („geen verkoop van grote hoeveelheden“) znači: Ne velikim količinama, bilo u prodaji za goste (do 5 g po osobi po danu) ili posjedovanje zaliha kafića (max. 500 g).

Jednostavno i učinkovito. Dodajmo i da lokalne samouprave same mogu odlučiti hoće li ili ne davati dozvole za coffee-shopove.

Trebamo biti liberalno društvo

Temeljna postavka liberalizma je da sloboda jednog pojedinca smije ići do granice slobode drugog pojedinca. Stoga, ukoliko se odrasloj osobi dimi „trava“ u specijaliziranom kafiću, ili u vlastitom dnevnom boravku, ako ju je uzgojio na svom balkonu – onda je to njegova, njegova i samo njegova stvar.

Pušenje marihuane šteti – ali ne šteti na bitno drugačiji način nego pušenje sasvim legalnog duhana. Nadalje, sigurno je manje štetno nego zloporaba alkohola – pitajte bilo koga tko je imao nesreću živjeti s alkoholičarom. Stoga, nema nikakvog razloga da su duhan i alkohol legalni, a marihuana ilegalna – osim ukoliko se želi pomagati kriminalcima. Jer, ako je traženo i ilegalno – onda to postaje predmet ilegalne trgovine. I država se bavi „travom“ umjesto teškim drogama.

Što se tiče onih kojima se cijela ideja ne sviđa – ne moraju konzumirati. Savršeno rješenje – ne misliš da je dobro – ne konzumiraš i pusti druge da konzumiraju, jer nije tvoj problem. Liberalna država, ako već dozvoljava duhan i alkohol, nema što zabranjivati marihuanu. Današnja zabrana marihuane je samo odraz želje za totalitarnom kontrolom od ljudi koji uopće ne razumiju društvo ovog stoljeća. A takve zabrane treba poslati tamo gdje im je mjesto – u ropotarnicu povijesti.

Hrvatska treba postati zemlja u kojoj će svaki punoljetni građanin, ako želi, moći slobodno dimit!

Peticiju za legalizaciju marihuane možete potpisati OVDJE.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara