Loša vijest za optimiste

Foto: Privatni album

Keep in trač

Premijer RH Zoran Milanović i vlasnik EPH, Ninoslav Pavić, prije neki dan su ručali u restoranu Tač. Dnevni list EPH, Jutarnji list, na sutrašnjoj naslovnoj stranici donosi ogroman, središnji naslov: Reding: Od ćirilice u Vukovaru ne odustajemo.

Naslov ne spominje lex Perković. Spominje ćirilicu. Kao da je Miljenić s Reding razgovarao o ćirilici. Nije. Razgovarao je o prvom problemu: o zakonskoj zaštiti Josipa Perkovića.

Jutarnji list, očito je, očajnički agitira u korist Vlade, sugerirajući da je Miljenić s EK postigao dogovor i kompromis, stvarajući dojam da je slučaj "lex Perković" riješen, da su sankcije izbjegnute, i da je Viviane Reding s Orsatom Miljenićem o tom slučaju razgovarala jednako koliko i o uvođenju ćiriličnoga pisma u javnu uporabu u Vukovaru. Jutarnji list to čini u trenutku kad je EPH u predstečajnoj nagodbi.

Premijera Zorana Milanovića trebalo bi pozvati da javno objasni što je dogovorio s Ninoslavom Pavićem. Očit je silovit angažman novina kojima je Pavić vlasnik na strani Milanovićeve vlade. Što je protuusluga?

Dogovor i kompromis

Nikakav dogovor i nikakav kompromis mi nismo postigli. Dokaz je tome i izvješće stranih agencija; evo kako one pišu, umjesto provladina agitpropa:

Hrvatska kapitulirala u sporu oko europskog uhidbenog naloga, naslov je teksta u Wall Street Journalu. Reutersov dopisnik u Bruxellesu ističe da je Hrvatska "ustuknula pred pritiskom EU-a u sporu koji je okaljao njezine prve mjesece članstva u Uniji". Tanjug javlja da je "Hrvatska ipak pokleknula i s Europskom komisijom postigla kompromis" oko europskog uhidbenog naloga Austrijska agencija APA piše da je "u sporu oko izručenja bivšeg obavještajca Hrvatska popustila pod pritiskom EU-a". Njemačka novinska agencija DPA piše da je "u srži spora 68-godišnji Josip Perković, Hrvat optužen da je imao ulogu u ubojstvu disidenta Stjepana Đurekovića prema naređenju komunističke jugoslavenske tajne službe 1983." Talijanska Ansa u tekstu pod naslov "Hrvatska popustila EU-u", također prenosi da bi izmijenjeni zakona o europskom uhidbenom nalogu, koji je Zagreb usvojio 28. lipnja, značio zaštitu ratnih zločinaca i političkih ubojstava te bi priječila "izručenje Njemačkoj Josipa Perkovića, obavještajca iz razdoblja komunizma pa sve do danas", ali da je hrvatski ministar pravosuđa danas u Bruxellesu obećao "brzu izmjenu spornog zakona". Agencija Associated Press (AP) javlja da je "najnovija članica Europske unije, Hrvatska, obećala da će ispuniti zahtjeve EU-a i čim prije promijeniti zakon koji brani izručenje osumnjičenih zločinaca". AP također podsjeća da je zakon Hrvatska donijela uoči samog pristupanja Uniji 1. srpnja i da je on "suprotan europskoj praksi".

Dakle: gdje tu piše dogovor i kompromis? Piše: kapitulirala, popustila, pokleknula, obećala. Nigdje ni riječi o dogovoru. Milanović jedini vidi što nitko u svijetu ne vidi: da je Reding izrecitirala ono što se on s Barrosom dogovorio, i to doslovno. Neobično. Nitko to u svijetu nije shvatio.

Reding o ćirilici, Jutarnji o ćirilici, Vlada RH o ćirilici

Viviane Reding s Orsatom Miljenićem o ćirilici nije prozborila ni slova. Reding je ćirilicu spomenula odgovarajući na pitanja novinara. EPH je od tog odgovora napravio središnji događaj razgovora Miljenića i Reding. Naslov Jutarnjeg lista jest spin: pokušaj da se s teme koja je kamen oko vrata Vlade RH pažnja svrne na temu koja je rak rana hadezeovske oporbe. Jutarnji list pri tome slijedi bezočnu politiku Vlade kojoj je uvođenje ćirilice u Vukovar samo sredstvo političke borbe s HDZ-om, pokazujući da su joj prava srpske manjine u RH od sekundarnog značaja. Njihova zaštita nije za Milanovića i SDP svrha sama po sebi, nego su ona, baš kao i Srbi u Hrvatskoj od devedesetih do danas, za njihove navodne zaštitnike tek sredstvo očuvanja vlastitih pozicija i ostvarenja vlastitih probitaka. To je najniža točka do koje je SDP ikada u svojoj politici od obnove državnosti do danas pao. Koristiti ćirilicu kao kontrapunkt u borbi za zaštitu pripadnika Udbe, jezovito je. Naravno, to ne čudi: inspiratori ove politike i devedesetih su žrtvovali srpske i hrvatske živote u Hrvatskoj e kako bi se antagonizam demokratskih snaga i tehnologa sustava realsocijalizma reartikulirao kao nacionalni sukob građana ove zemlje. Stoga njima ništa lakše nego cinično taj sukob reproducirati: jednom smo to učinili, mniju, pa zašto ne bismo ponovo? To, upravo su to učinili devedesetih: da se ne bi pričalo o Udbi, moralo se tematizirati srpsko pitanje. Iz tih nedavnih, neprolaznih godina, iz 1992., potječe i pismo koje se pripisuje Josipu Perkoviću, a u kojemu između ostaloga piše: "Alfa i Omega jugoslavenske Udbe Stanko Čolak rekao mi je prije dva mjeseca sljedeće: "KOS i SDB morali su imati ovaj rat, u protivnom svi udbaši i kosovci bili bi poubijani, sad je trenutak da nacionalisti izginu." Očito, Hrvati i Srbi gurnuti su u rat e da bi aktivni službenici totalitarnog režima - po samorazumijevanju: diktatura proletarijata, da ne spominjemo sada sve Gole otoke i kazamate za političke neistomišljenike – preživjeli neminovnu tranziciju i raspad Jugoslavije. Očito, Srbi su i danas moneta za potkusurivanje upravo onim političkim snagama koje se grade zaštitnicima njihovih prava, a ta prava, kao pravo na ćirilicu Srba Vukovara, padaju im na pamet tek kao sredstvo političke borbe s HDZ-om u dnevnopolitičkim obračunima i borbi za vlast, tj. društvene privilegija. Uostalom, Milanović jučer iskreno kaže: "Ovo je prije svega unutarnje političko pitanje". Ne pravno: spor oko lex Perković nije pravno pitanje, pazite! To je naše, političko pitanje, naglašava Milanović.

Sankcije i slučaj Perković: res judicata

Proces uslijed kojega bi Hrvatska mogla dobiti sankcije nije ni gotov ni zaustavljen. Hrvatska je u srijedu u susretu s Europskom komisijom dala obećanje prema kojem bi promijenjeni zakon o primjeni europskog uhidbenog naloga stupio na snagu najkasnije 1. siječnja 2014., što će omogućiti prekid postupka za uvođenje sankcija Hrvatskoj zbog kršenja europske pravne stečevine, objavili su u Bruxellesu ministar pravosuđa Orsat Miljenić i potpredsjednica Komisije Viviane Reding. Tek 2. siječnja, bude li RH prestala kršiti europske pravne stečevine i izruči li Josipa Perkovića - što neće, da anticipiramo – moći će se prekinuti postupak uvođenja sankcija. Predsjednik Vlade ne govori istinu. Hrvatskoj sankcije nisu uvedene, ali postupak njihova uvođenja nije obustavljen! Za to nema uvjeta. Ti će se uvjeti steći tek 1. siječnja 2014 i to ako… Ako u Hrvatskoj stupi na snagu promijenjeni zakon o primjeni europskog uhidbenog naloga. Suprotno tvrdnji premijera, dakle, slučaj lex Perković nije završen. Zakon će se primjenjivati od 1.siječnja.2014., ali, već sada je iz razgovora Milanovića za Novu TV jasno, jer tu mogućnost spominje dva puta, da se priprema suđenje Josipu Perkoviću u Hrvatskoj. To je smisao ove kupovine vremena. 2. siječnja se neće steći uvjeti za izručenje Perkovića Njemačkoj. Uostalom, premijer se silno trudi opetovano opomenuti da je zastara je razlog za neizručenje Josipa Perkovića, dakle odbijanje uhidbenog naloga. Moramo ukinuti zastaru, kaže, a to možemo samo izmjenama ustava. Tko kaže da je zastara taj razlog? Zoran Milanović. Što kaže struka? Veljko Miljević, recimo, ne misli da je zastara uopće nastupila. Zastara je prepreka postupku i u Hrvatskoj, ponavlja premijer. Jest, ako je nastupila – ali, tko kaže da jest?

Bilo kako bilo, slučaj lex Perković nije res judicata, kako tvrdi Zoran Milanović. Osim ako Zoran Milanović ne misli da to ni u kom slučaju nije stvar pravosuđa i suda, nego samo i jedino politička stvar, i to naša stvar, do te mjere cosa nostra da je to stvar suda naše Partije, koja Josipa nikako i nipošto osuditi neće, pa je presuda već donesena, Perković je nevin, i stvar je res judicata, i za Milanovića i za one čiji nalog i volju ispunjava, slijedi i sluša.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Pri tome, kao što sam pisao, Milanović se vlada paradoksalno tuđmanovski: on štoviše to i priznaje, biranim riječima govori o Franji Tuđmanu, ničim izazvan, braneći ga od HDZ-a: Tuđman je filigranski slagao preambulu ustava koju HDZ dekonstruira, kaže Zoran Milanović. Pročitajte ponovo jučerašnji status, očito je da se na Milanovićev euroskepticizam od sada nadalje mora postojano računati.

U dodatku, podsjetimo zapravo što je to europski uhidbeni nalog, je Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije te konačno ta korekcija koja ga pretvara u lex Perković.

Europski uhidbeni nalog

Skraćeno EUN, nalog je nadležnog pravosudnog tijela države članice EU za uhićenje i predaju osobe koja se zatekne u drugoj državi članici u svrhu kaznenoga progona ili izvršenja zatvorske kazne ili mjere koja uključuje oduzimanje slobode. EUN postoji od 13. lipnja 2002. kao "Okvirna odluka o europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica".

"Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije" zakon je kojim je implementiran europski uhidbeni nalog u pravni poredak Republike Hrvatske. Kroz ovaj zakon Hrvatska je dužna izručivati svoje državljane na osnovi europskog uhidbenog naloga koji se izdaje zbog postojanja sumnje da je osoba počinila zločin na području druge države članice Europske unije. Zakon je u ljeto 2013. godine u hrvatskim medijima prozvan Lex Perković zbog izmjene napravljene 28. lipnja 2013. kojom je odlučeno da će Hrvatska izručivati samo osobe koje se terete za zločine počinjene na području drugih članica Europske unije poslije 7. kolovoza 2002. Time je spriječeno izručenje Josipa Perkovića Njemačkoj koji se sumnjiči za ubojstvo hrvatskog disidenta Stjepana Đurekovića koji je ubijen 1983. godine.

ZoPSEU

Prema Okvirnoj odluci Europskog vijeća, Hrvatski sabor donio je Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije (ZoPSEU). Okvirna odluka sadrži samo odredbe o europskom uhidbenom nalogu, dok ZoPSEU ima brojniji sadržaj, 133 članka podijeljena u 9 poglavlja, te osim EUN sadrži i ove instrumente pravosudne suradnje: nalog za osiguranje imovine ili dokaza, europski nalog za pribavljanje dokaza, priznanje i izvršenje naloga za oduzimanje imovine ili predmeta, priznanje i izvršenje odluka o novčanoj kazni, priznanje i izvršenje presuda kojima je izrečena kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode i priznanje i izvršenje presuda i odluka kojima su izrečene probacijske mjere i alternativne sankcije.

Hrvatska je također morala prilagoditi ustav Okvirnoj odluci Europskog vijeća. Stoga je prilagođena odredba članka 9. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske koja je glasila: "Državljanin Republike Hrvatske ne može biti prognan iz Republike Hrvatske niti mu se može oduzeti državljanstvo, a ne može biti ni izručen drugoj državi.", članak 9. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske do 2010.

Nakon prilagodbe, ta odredba trenutno glasi: "Državljanin Republike Hrvatske ne može biti prognan iz Republike Hrvatske niti mu se može oduzeti državljanstvo, a ne može biti ni izručen drugoj državi, osim kada se mora izvršiti odluka o izručenju ili predaja donesena u skladu s međunarodnim ugovorom ili pravnom stečevinom Europske unije.", članak 9. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske od 2010.

ZoPSEU stupio je na snagu ulaskom Hrvatske u Europsku uniju 1. srpnja 2013. Stupanjem Hrvatske u EU na adrese hrvatskih pravosudnih institucija stigli su i prvi europski uhidbeni nalozi, ukupno njih 84 do 2. srpnja 2013. u 10 sati ujutro. Iako je među uhidbenim nalozima i onaj za Josipa Perkovića, policija po njemu neće postupati jer se Perkoviću stavlja na teret kazneno djelo počinjeno prije 2002. godine, a po istom kriteriju neće biti realizirano još 19 pristiglih naloga.

Lex Perković

U lipnju 2013. najavljena je mogućnost da će Njemačka dostaviti europski uhidbeni nalog za Josipa Perkovića, bivšeg djelatnika Službe državne sigurnosti i hrvatskih obavještajnih organa, SIS-a i HIS-a, kojeg se tereti za ubojstvo hrvatskog političkog emigranta Stjepana Đurekovića koji je ubijen 1983. u Wolfratshausenu u Bavarskoj. Uz Perkovića, raspisani su uhidbeni nalozi i za još pet osoba za koje se sumnja da su bili Perkovićevi suradnici, a njemačko državno odvjetništvo raspisalo je nagradu za njih u vrijednosti od €12 000. Predsjednik Vlade Zoran Milanović 13. lipnja dostavio je prijedlog izmjene ZoPSEU-a predsjedniku Sabora, kojim bi se spriječilo izručenje Perkovića. Hrvatska je već u lipnju imala oko 80 dostavljenih europskih uhidbenih naloga. Da bi se spriječilo njihovo povećavanje, Gordan Markotić, pomoćnik ministra pravosuđa je najavio izmjenu ZoPSEU-a tako da se uhidbeni nalozi ne mogu odnositi na kaznena djela počinjena prije 7. kolovoza 2002. Zbog toga ograničenja u javnosti se ovaj zakon počeo nazivati lex Perković. Međutim, Vladimir Šeks iz HDZ-a opovrgao je tvrdnju u Saboru da bi došlo do zagušenje uhidbenim nalozima te izjavio da Hrvatska mora postupati i kao druge 22 članice Europske unije koje nemaju ovo graničenje.

Loša vijest

Vlada Zorana Milanovića sada će činiti sve ne bi li svaki događaj koji nadolazi logikom dana i poslova ili koji pak sama proizvede u agitacione potrebe i svrhe - kao ono nenadano stavljanje ćiriličnih tabli u Vukovaru - iskoristila kao spin, sredstvo odvraćanja pažnje s bolne teme lex Perković, na teme koje kompromitiraju oporbu, pa po cijenu međunacionalnih tenzija ili izazivanja sukoba. Skaredno poigravanjem položajem i pravima srpske manjine.

Na ćirilično pismo Srbi u Hrvatskoj svakako imaju pravo. Ali, upitajmo se ponajprije ponajprije, kakve to veze ima sa zaštitom osoba osumnjičenih za zločine počinjene u Jugoslaviji, i, zašto se još uvijek misli da bi u Republici Hrvatskoj odnose Hrvata i Srba trebali urediti bivši udbaši i njihovi zaštitnici? Zar Zoran Milanović ne vidi i na shvaća da je nastupilo vrijeme kad tome tako više biti neće? I to je jedina prava vijest iz Bruxellesa: loša vijest za optimiste.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara