Masakri u školama kao u SAD-u mogući i u Hrvatskoj?! Djeca sve agresivnija, dostupnije im oružje, a tek svaka četvrta škola ima psihologa



MASAKRI u školama i na sveučilišnim kampusima za kakve smo dosad čuli da se događaju većinom u SAD-u, mogli bi se dogoditi i u Hrvatskoj ukoliko se sustav pod hitno ne promijeni!

Nasilja među djecom sve je više, što pokazuje i nedavni slučaj djeteta kojeg su selili iz škole u školu. Institucije su poduzele korake tek nakon više od godinu dana otkako su škole i roditelji djece koja ju pohađaju tražili pomoć i to tek nakon što je dijete putem Facebooka uz sliku oružja napisalo da bi se time trebala ubiti učiteljica.

"Ne ulazeći u konkretan slučaj iskustva su pokazala da je izuzetno važno na vrijeme prepoznati dijete i obitelj koji imaju probleme. Istraživanja su dokazala da djeca koja su već u dobi od dvije do tri godine agresivna da su u velikom riziku da se znatno agresivnije ponašaju u tinejdžerskoj i adolescentskoj dobi", rekla nam je Gordana Buljan Flander, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba.

Istaknula je kako je alarmantan podatak da u Hrvatskoj na 940 osnovnih škola radi samo 226 psihologa, dok na 457 srednjih škola i učeničkih domova radi svega 125 psihologa. Kaže kako u cijelom zdravstvenom sustavu s djecom radi manje od 30 psihologa.

"Hrvatska je u poratnom razdoblju dosta rizična za pojavu nasilja. Kad se uzme u obzir da velik broj obitelji još uvijek drži oružje u kućama, vlada velika nezaposlenost, puno je stresa, financijskih problema i alkoholizma, to pokazuje da je puno rizičnih faktora za razvoj agresivnosti kod djece rekla je psihologinja Buljan Flander.

Poslijeratna Hrvatska opasnija za djecu


Na pitanje postoji li opasnost da se i u Hrvatskoj dogode masakri u školama poput onih u SAD-u, Flander je odgovorila kako ne vidi razloga da se to zaista ne bi moglo dogoditi.

"To se nije događalo samo u SAD-u, dogodilo se i u Norveškoj gdje su djeca dosta zaštićena pa se jednako tako može dogoditi i kod nas zbog čeka su izuzetno važne dvije stvari. Prvo, važno je rano otkrivanje nasilnog ponašanja kod djeteta, a kao drugo izuzetno je važna međusobna suradnja svih institucija kao što su vrtići, škole, centri za socijalnu skrb i zdravstvene ustanove", rekla je Gordana Buljan Flander.

Ona je 20 godina radila u Klinici za dječje bolesti u Klaićevoj gdje je 90-ih sudjelovala u
sistematskim pregledima gdje je kod petogodišnjaka provjeravala njihovo psihičko stanje.

"Tada je svako dijete moralo proći sistematski pregled kod psihologa i već tada smo mogli utvrditi da li je dijete rizično  i kako dalje raditi s njim, a toga danas nema, ukinuto je. Umjesto da se u institucijama povećava broj stručnjaka mentalnog zdravlja koji rade s djecom,  ta struka se još uvijek nedovoljno podržava", rekla je psihologinja Buljan Flander.

Danas je kaže, za pregled kod dječjeg psihologa i psihijatra u Klinici za dječje bolesti u Klaićevoj, u Poliklinici za zaštitu djece te u Psihijatarskoj bolnici za djecu i mladež u Kukuljevićevoj potrebno čekati mjesecima, a savjetovališta za roditelje također je premalo.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Nasilje vršnjaka djevojčicu dovelo do ruba


Dvije profesorice jedne zagrebačke osnovne škole koje su željele ostati anonimne rekle su kako su djeca unazad 10 godina znatno agresivnija nego prije, a za to većim dijelom krive i internet.

"Nekad su se učenici znali potući i to je bilo to, kasnije bi se pomirili ili bi na tome ostalo. Danas se međusobno vrijeđaju putem Facebooka što ostavlja puno dublje posljedice na djecu. Imali smo tako slučaj gdje su učenici jednog razreda otvorili lažni profil na Facebooku za jednu učenicu i pisali svakakve gadosti, a da ona nije ni znala, nego je tek kasnije doznala i bila je u kritičnom stanju i roditelji su je morali voditi psihijatru jer je prijetila samoubojstvom", ispričala je jedna profesorica.

Druga je dodala kako je sve učestalija pojava da pojedini učenici profesorima prijete i to ne samo da im opsuju, nego su prijetnje puno gore.

"Kolegici je učenik prijetio neka ga se dobro čuva. Prijetnje su stvarno svakakve, no mi smo tu uglavnom nemoćni", rekla je druga profesorica.

Samo 15 posto djece usudi se nazvati Hrabri telefon


Kakva je situacija raspitali smo se i u Udruzi Hrabri telefon gdje djeca još uvijek u malom postotku zovu i žale se na nasilje u školi.

"Tek je 15 poziva onih koji traže pomoć jer trpe nasilje od vršnjaka, a znamo da je taj broj puno veći. Još uvijek su ta djeca u strahu. U prosjeku svako četvrto dijete žrtva je nasilja u školi", rekla nam je predsjednica Hrabrog telefona Hana Hrpka.

Kaže kako je njima važno kad ih dijete nazove da saznaju sve što se točno dogodilo i kako se  dijete osjeća te postupaju prema tome. Savjetuju dijete da otkrije roditeljima i učiteljima što mu

se događa, a ako je već imalo negativno iskustvo s tim onda mi anonimno šaljemo školi i Centru za socijalnu skrb informacije o nasilju.

"Međutim vrlo je važno da se na vrijeme sazna problem te da se pomogne ne samo žrtvi nego i djetetu koje je agresivno jer se djeca nisu rodila nasilna nego su takva postala zbog raznih okolnosti", rekla je Hana Hrpka.

 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara