Foto: FAH

AVIONI Jugoslavenske narodne armije 7. listopada 1991. su raketirali Banske dvore u kojima je tada stolovao predsjednik Republike Franjo Tuđman. Dan kasnije saborski zastupnici izglasali su prekid moratorija na odcjepljenje od Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Od tog je trenutka Republika Hrvatska samostalna država.

> Odvjetnik Željke Markić: Nikada nije dovedena u vezu s kriminalnim radnjama protiv RH

Tuđmanu se fućkalo

I to su činjenice. Međutim, oko Dana neovisnosti, 8. listopada kojeg danas slavimo isplelo se još puno legendi i mistifikacija. Samom Tuđmanu živo se fućkalo za 8. listopada. U njegovo vrijeme nije se slavio. Imao je on svoj stranački praznik 30. svibnja zvan Dan državnosti  kada je slavio prvu sjednicu Sabora u kojem je HDZ zauzeo većinu klupa. Tuđmanu je daleko važnije bilo slaviti dan u kojem je preuzeo vlast, nego dan kada je Hrvatska de iure postala samostalna država. Kada bi čovjek htio biti zločest mogao bi iz toga zaključiti da mu je važnije bilo da on vlada nego da je Hrvatska samostalna.

Država u inkubatoru

I tako je bilo do 2001. godine kada je Ivo Škrabalo, za vlade Ivice Račana, predložio da se Dan državnosti slavi 25. lipnja kada je Sabor izglasao odluku o uspostavi samostalne i suverene RH, a Dan neovisnosti 8. lipnja kada je ta odluka i zaživjela. Dakle, dvaput slavimo isto. Mogli bismo i treći put, recimo lijep bi ljetni praznik bio 7. srpnja kada su isti saborski zastupnici pod vodstvom Žarka Domljana, samo 13 dana nakon njegovog usklika: ""Rođena je država Hrvatska! Neka joj je dug i sretan život" stavili Republiku Hrvatsku u inkubator. Europska zajednica baš nije bila sretna njenim rođenjem pa su je odlučili malo odložiti da ipak provjere nije li mrtvorođena. Uostalom i sam Tuđman je u govoru predložio savez samostalnih republika.

No, vratimo se 8. listopadu. Njega HDZ, a ni dobar dio građana nikada nije prihvatio. Nesretno je i nespretno mijenjati praznike. Na ovim se prostorima još uvijek svečano "kolje za 29.", za razliku od drugih dana u kojima klanje nije toliko svečano. Otkako ga je Račanova koalicija proglasila za državni praznik HDZ-ovci papagajski ponavljaju da su tog dana SDP-ovci zbrisali iz Sabornice bojkotirajući konačnu odluku o odcjepljenju. To je naravno krivotvorina sastavljena od dva dijela. Počinju opet od 25. lipnja. kada je dio zastupnika srpske nacionalnosti, iz raznih stranaka,  napustio Sabornicu. Sve otad SDP-u prišivaju sve te zastupnike. Drugi dio je Račanov pokušaj da amandmanima izmijeni odluku. Amandmanima su tražili da JNA za svaku akciju u Hrvatskoj mora tražiti odobrenje Sabora i Predsjednika Republike, te da Narodna banka Hrvatske ima pravo veta na odluke na Narodne banke Jugoslavije. No, HDZ-ovcima se to nije svidjelo. Problem je, zapravo, bio u trećem amandmanu po kojem se Hrvatska odricala teritorijalnih zahtjeva prema drugim republikama SFRJ. Zbog tih amandmana SDP-u danas stavljaju na dušu da nikada nije želio Hrvatsku.

Ina je najprikladniji simbol Hrvatske

Drugi dio falsifikata je sama odluka o prestanku moratorija. Ustrašeni zastupnici dan nakon raketiranja Gornjeg grada nisu je donijeli u zgradi Sabora nego u podrumu Inine zgrade u Šubićevoj ulici. Pred njom danas stoji skromna ploča, čiji kamen neodoljivo podsjeća na restlove mramora s grobnice Gojka Šuška. Dobro je da je i to Hrvatska dobila s obzirom na to da za ulaz u tu zgradu danas treba tražiti dozvolu MOL-a, a posredno i mađarskog vođe Viktora Orbana. To imamo zahvaliti i Ivici Račanu, tj. Slavku Liniću, koji je prodao prvu tranšu dionica Ine, a onda i Ivo Sanaderu koji je naftnu kompaniju dokrajčio uz desert u restoranu Marcellino. Zaista, nema prikladnijeg mjesta da se slavi hrvatska država.

Teror domoljubljem

Ovogodišnji 8. listopada još je značajniji nego inače. Svi ti koji su što otvorenim kriminalom, što nesposobnošću koja može biti samo namjerna uvaljali Hrvatsku u glib slavit će neovisnost i loviti zalet za posljednjih 30 dana pred izbore. Uz hrpu stranki i strančica utrku će predvoditi HDZ-ova Domoljubna koalicija, za njom će trčati SDP-ova Domovinska koalicija, a negdje iz prikrajka svoju će šansu tražiti i Željka Markić koja ima "Projekt Domovina". Toliko spominju tu domovinu da jedino možemo zaključiti da joj se nešto opasno sprema. I nećemo biti u krivu. Iza njihovih poziva na domovinu krije se još jedan pohod na imovinu. Ono malo što je ostalo. I maltretirat će nas domovinom sljedećih mjesec dana.

Kada jedan ne uspijeva nabrojiti dalje od tri, a drugi se uspije posvađati već kod dva, teško je očekivati da će nam ponuditi neki suvisli put prema boljem životu. Ni slučajno nam neće ostvariti san da u svojoj državi imamo malo manje svojih birokrata. Ne mogu to jer birokrati su njihovi, iako ih mi plaćamo. Neće nam dati ni promjenu izbornog sustava po kojoj bismo točno znali koji nas bezveznjak zastupa nego će se i dalje kandidirati tamo gdje misle da će najlakše proći. Neće nam ponuditi ništa osim domovine. E kad nam to nude onda ne možemo upotrijebiti ništa drugo nego upotrijebiti izlizanu rečenicu Samuela Johnsona: "Patriotizam je posljednje utočište hulje". Ili u hrvatskom slučaju: "Kad ti spominju domovinu, pazi na imovinu".