Foto: Index

"Ko izgubi dobitak dobije gubitak."
Grunf

AKO APSOLUTNO i ni u kom slučaju nemate kompetencija za bilo što, a posebno za voditi državu, ako nemate znanja za čuvati dvije nacrtane ovce i ako imate radnog iskustva u realnom sektoru manje od pape, velika je mogućnost da ćete u Republici Hrvatskog biti ministar.

Ukoliko kao Vlada nemate pojma što napraviti, a love u proračunu nema, kada ste uz to toliki kukavica da se plašite smanjiti javni sektor čak i za HDZ-ove naslijeđene uhljebe, pomoćnike pomoćnika tajnika, nosače pečata; da ne spominjemo smanjivanje broja županija (čime bi uostalom profitirale uglavnom stranke vladajuće koalicije!) i nadzor na trošenjem novca od strane udruga – onda je stvar jednostavna.

Dignuti trošarine. Iskoristiti to što je cijena goriva danas relativno niska, kako bi trošarinama napunili nabujalu javnu potrošnju i progurali izbornu godinu bez da ste napravili ijednu reformu.

Jer, nikome se ne treba zamjeriti – osim običnom čovjeku, običnom radniku koji od svoje skromne plaće kupuje gorivo za svoj automobil. Ili gospodarstveniku, koji treba gorivo da bi poslovao. I koji svojim radom u biti pokreće sve ostalo.

Kako ministar uopće može izvaliti nešto tako glupo?

Dakle, nema reformi, proračunska rupa je sve veća, i onda – dižu se trošarine na gorivo i cigarete.

Hajde, ove druge, trošarine na cigarete imaju neko zdravstveno opravdanje, pušenje je bolest ovisnosti, no pitanje je koliko u Hrvatskoj visoke trošarine na cigarete imaju smisla. Naime, ako baš ne izgradimo prema BIH granicu s vojskom, bodljikavom žicom, puškarnicama i psima – granica koja se ljeti preko Save može preći pješice – jamstvo je da će Hrvati pušenjem sve više puniti BIH proračun.

Dobro, nije ni to loše, Bosna i Hercegovina će nam biti zahvalna, ali hrvatski proračun jednostavno neće dobiti linarno više. U pitanju je ono što bi oni s doktoratima zvali porezna evazija, a narod jednostavno – šverc.

Druga stvar je gorivo. Gorivo vam treba i vrlo teško je izbjeći trošarine na gorivo. I zato ih vlast voli.

No, umjesto da se pošteno kaže: „Nemamo ideja, ne želimo reforme i općenito padamo od straha kada čujemo riječ 'reforma', mi ćemo vam dignuti trošarine!“, dobivamo totalno nemušta obrazloženja.

Danas je svakako briljirao ministar poduzetništva i obrta Gordan Maras, izjavom: „S obzirom da su cijene goriva padale, ne bi trebalo biti posebnih poskupljenja za građane, a vjerujem niti za industriju…“

Ministre, da li nas jednostavno svih zajebavate ili apsolutno i ni u kom pogledu nemate pojma o poslovanju? Da li zaista imate dojam da smo svi mi idioti koji na ovo imamo klimati glavom i šutjeti?

Da li mi na ovakvu glupost trebamo reći: „A on je ministar, sigurno zna što govori!“ Jer – izvalili ste glupost dana. Da dana. Mjeseca. Ili godine. Da Feral Tribune još izlazi – bili biste u onoj njegovoj rubrici Greatest Shits, odmah uz nedostižnog Ivana Milasa i njegovo „kilo mozga – dvije marke“.

Svaka, ali svaka firma ima neku planiranu profitnu stopu, jer ne može (za razliku od države) doći na negativnu razinu. Na otvorenom tržištu, a to tržište goriva danas uglavnom jest, naravno te profitne stope dolaze na neku ujednačenu i to ne visoku razinu, i ako dignete trošarine, onda cijena goriva raste, jer firme neće u minus. Ako je cijena goriva kuna – biti će kuna i dvadeset. Ako je deset kuna – biti će deset kuna i dvadeset. Koliko je to u ovom slučaju – već je izračunato:

http://www.index.hr/vijesti/clanak/da-su-uhljebi-samo-malo-skromniji-cijena-goriva-bila-bi-puno-niza/814744.aspx

I trošarina je porez!

Trošarina je oblik poreza. I ako dižete porez – proizvod, ovdje gorivo postaje skuplji. Nema šanse da dignete porez i da cijena ostanu kakve jesu. Dodatno, ovim, porezom na gorivo, izravno uzimate od građana i izravno djelujete na konkurentsku sposobnost hrvatske privrede, barem onoga što je od nje ostalo.

Stanje na željeznici znamo kako je i ako u Hrvatskoj želite poslovati bilo čime fizičkim – uvelike ste ograničeni kamionskim, odnosno kombi prijevozom. I ukoliko cijene goriva rastu za trošarinu – utoliko je konkurentska sposobnost privrede manja. I to najviše onog dijela privrede, malog i srednjeg poduzetništva, za koji je zadužen Gordan Maras!

To što je gorivo pojeftinilo u svijetu, ne znači da ga ova veća trošarina neće povećati – i to ne samo za trošarinu, veći i veći PDV, jer isti ide na cijenu s trošarinom! Sa svakom litrom goriva uz nove trošarine – potreba za stvarnim reformama postaje manja. Do novog povećanja trošarine, jer će uvijek gladni

Državni proračun bez reformi i dalje rasti i rasti i rasti. Država se pretvara u zvijer koja samo viče: „Daj, daj, daj!“

I mi bi malo, ako nije ilegalno!

Dakle, čini se da je ministar Maras propustio neke matematičke operacije u osnovnoj školi – konkretno zbrajanje. Ili uopće ne zna što znači poslovati i što znači plaćati u maloj firmi svaki mjesec stotine računa koje dolaze na naplatu, među ostalim i onih za gorivo – koliko puta treba otići na službeni put da bi se prodao jedan proizvod ili usluga? Da je ikada radio u pravom realnom sektoru, mislim da ministar ne bi tako rezonirao. 

No, kada se uzme u obzir službena biografija ministra Marasa, možda je ovakav nastup i logičan:

Politička karijera

2012. potpredsjednik SDP-a Hrvatske

2009. potpredsjednik SDP-a Grada Zagreba

2008. potpredsjednik Odbora za financije i državni proračun Hrvatskog sabora

2007. izabran za zastupnika u I. izbornoj jedinici

2000.–2008. član Glavnog odbora SDP-a

2000.–2002. predsjednik Foruma mladih SDP-a

1998.–2000. potpredsjednik Foruma mladih SDP-a

član SDP-a od 1997.

Profesionalna karijera

2011. Ministar poduzetništva i obrta

2004.–2010. poslovni direktor SDP-a

2003.–2004. izvršni direktor Maksima komunikacije, d.o.o.

2001.–2003. Hrvatski Olimpijski centar Bjelolasica, d.o.o. – voditelj prodaje, poslovni direktor

Možda ministar jednostavno ne shvaća koliko je glupost izvalio? Previše života u sustavu gdje se na glupost nadređenog klima glavom? I gdje se cijene jeftina retorička obrazloženja, a ne stvarni uspjesi?

A postoji naravno i mogućnost da je netko danas u ručak ministru Marasu uvalio kakvu psihoaktivnu gljivu. U tom slučaju, bilo bi dobro da se to ispita, a ako je neškodljivo po zdravlje i legalizira – jer bi i mi ostali rado, barem ponekad, malo nečeg takvog! Dozu nekontroliranog, besmislenog, nepopravljivog optimizma koje bi nas instant napravilo uspješnim stand-up komičarem.

Srećom po ministra, najgore što mu se poslovno može dogoditi je gubitak izbora, što će ga učiniti saborskim zastupnikom (kao ministar skoro sigurno je prvi na listi). A onda će nas u Saboru moći nastaviti uveseljavati, naravno također o našem trošku.  Uostalom (da se vaš autor malo ugleda na premijera, pa ćemo još bolje: in ultima linea), ministarski A6 jednako vozi neovisno o cijeni goriva. Što biste se ministre, time onda uopće zamarali? To je ipak problem nas „običnih“, s Fiatima ili Škodama…