Foto: Shutterstock

VJERUJEM da je mnogima u Hrvatskoj jasno da od (ove) države gotovo da ne možemo očekivati ništa pozitivno. Vlada nam je takva kakva je, a nikakve bolje alternative nema. Po svoj prilici, idući izbori mogu rezultirati ili time da na vlast dođe koalicija SDP-a i ORaH-a ili pak HDZ-a i njihovih partnera. Bitne razlike nema, jer i jedna i druga opcija zastupaju trashkejnsijanizam na granici s marksizmom. To u prijevodu znači da će se ekonomski pad nastaviti, da će ljudi živjeti sve teže, da će se nezaposlenost povećavati. Nema ni jednog razloga za očekivati nekakvo poboljšanje standarda ili oporavak gospodarstva. Jedino što može prekinuti kejnsijansku spiralu zaduženja i potrošnje je rat, nakon čega stvar kreće iz nova. Tako je do sada bilo u povijesti i tako će se nastaviti sve dok ne dođe do radikalnog zaokreta u ekonomskoj paradigmi. I što nam onda preostaje?

Etatizam - teorija i praksa što većeg udjela ili potpune vladavine države u ekonomskim i društvenim odnosima, vlast državnog birokratiziranog aparata.

Sigurno nisam jedan od onih teoretičara zavjera koji će samo kukati kako svijetom vladaju ove ili one interesne skupine, i da smo svi mi samo pijuni koji ne možemo ništa učiniti kako bismo bilo što promijenili. To nije istina. Treba biti realan i trezven, spoznati kako svijet funkcionira, pokušati predvidjeti najvjerojatnije slijedove događaja, i djelovati sukladno tome. Ako bi ovaj zadnji dio izostao, onda nikakve koristi ni od promišljanja ni od pisanja blogova.

Prije nego što napišem što mislim da bismo trebali u ovoj situaciji učiniti, nužno je razbiti nekoliko uvriježenih mitova o tome što možemo, a što ne možemo očekivati od države. Tek kada shvatimo da država nije dobra majka koja će se pobrinuti za sve naše potrebe možemo početi razmišljati o tome kako se možemo pobrinuti za sebe i svoje obitelji.

1. Država nam pruža fizičku zaštitu. Ovaj mit je samo djelomično točan. Svatko štiti interese onoga tko ga plaća. Policiju plaćaju političari (vlast), pa je samo iz toga jasno da su oni tu da služe političarima na vlasti, a ne građanima. Zadatak policije je, kako je to objasnio von Mises, osigurati i sačuvati državni monopol nad uporabom sile. To dakako ne znači da nije moguće da se će interesi građana u nekim slučajevima podudarati s interesima političara na vlasti, ali to ne vrijedi općenito.

2. Država nam pruža pravnu zaštitu. Sa državnim sudstvom slično je kao i sa policijom – svatko služi interesima svog poslodavca. I u ovom slučaju to su političari na vlasti. Ako se dogodi da vaši interesi koincidiraju s njihovim interesima, imate sreće. U protivnom, ne piše vam se dobro.

3. Država će nas zaštititi od vanjskog agresora. Možda hoće, možda neće. Ovisi tko je agresor, tko ima veći top i koji su partikularni interesi osoba koje su trenutno na položaju zapovijedne odgovornosti. Tko je zaštitio građane Sarajeva ili Srebrenice?

4. Država će nam osigurati zdravstvenu zaštitu. Neće. HZZO je pred raspadom i pitanje je dana kada će se raspasti kao stara kanta. U mnogim segmenitma javno zdravstvo već i sada ne funkcionira, jer gotovo za svaku ozbiljniju situaciju ljudi odlaze u privatne klinike ili se snalaze “preko veze”.

5. Država će nam osigurati mirovine. Nema šanse. Prvi stup je Ponzijeva shema koja se održava samo zahvaljujući tome što još uvijek postoje investitori zainteresirani za kupnju hrvatskih državnih obveznica. To neće još dugo trajati i Ponzijeva shema će se raspasti bez ikakve nade u oporavak. Drugi stup većinom sadrži državne obveznice koje se po svojoj prilici nikada neće unovčiti. A to je ionako pre malen iznos da biste od toga mogli živjeti u starosti.

6. Država će nam obrazovati djecu. Najšire govoreći, državni obrazovni sustav ispunjava samo jednu svrhu – indoktrinacija djece u uvjerenju da ne mogu živjeti bez države i da sve što imaju i što su postigli imaju zahvaliti samo mudrosti političara na vlasti. Državne škole neće vam pomoći u odgoju, neće u djeci razviti osnovne ljudske kreposti, neće ih naučiti misliti i neće im dati nikakva znanja s kojima bi mogli postati produktivni članovi društva. Ukoliko je uspješno, državno školstvo stvorit će poslušnika ovisnog o državi, koji ne postavlja puno pitanja jer zna da mu egzistencija ovisi o tome da bude u dobrim odnosima s “onima gore”.

7. Država će nam omogućiti školovanje i usavršavanje. Najvjerojatnije neće. Tzv. “besplatno” visoko obrazovanje najčešće rezultira diplomama koje na slobodnom tržištu imaju jako malu vrijednost. Diplome hrvatskih sveučilišta uglavnom služe kao ulaznica za zaposlenje u državnoj službi. Većina studijskih programa u Hrvatskoj je larpurlartizam koji će vam možda pomoći da se uhljebite, ali gotovo sigurno vas neće učiniti produktivnim članovima društva. Keramičar koji zna postavljati pločice u kuhinji i kupaoni ima puno veće šanse opstanka na slobodnom tržištu nego netko s doktoratom na PMF-u. O humanističkim i društvenim diplomama suvišno je i govoriti.

8. Država će nas zaposliti. Možda i hoće, ako imate dobru vezu. Ali i to je daleko od sigurnosti koju uglavnom vežemo uz “državnu službu”. Država je pred bankrotom i vrlo brzo će uslijediti val otkaza državnih ugovora o radu. Svatko tko radi u državnoj službi danas ima vrlo nesiguran posao i postoji vrlo realna šansa da će se u dogledno vrijeme naći na listi nezaposlenih i ovisnih o državnoj pomoći (koja će i sama biti terminirana jednom kad država proglasi bankrot).

Dobro, i što sad mi tu možemo učiniti? Sigurno ne sjediti doma i očajavati – svaka od ovih spoznaja može nam pomoći da formiramo konkretne odluke i poduzmemo konkretne mjere kako bismo se sami pobrinuli za sebe i svoje obitelji. Evo i kako:

1. Zaštitite se sami. Ukoliko imate neku vrijednu imovinu ili se iz bilo kojeg razloga bojite za svoju fizičku sigurnost, nastojte se što manje oslanjati na policiju. Imovinu osigurajte kod renomiranog privatnog osiguravatelja, a za fizičku zaštitu unajmite zaštitare ili se sami naoružajte. Policija vam mora biti “last resort”, pomoć koja može dobro doći, ali na koju ne smijete računati.

2. Izbjegavajte sporove pred državom. Svaki spor nastojte rješiti mirnim putem i dogovorom. Iznenadili biste koliko su ljudi spremni na suradnju ako im se pristupi ljudski i kada shvate da ne mislite koristiti državni pendrek kao posrednika za postizanje rješenja na obostranu korist. “Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamničaru, pa da te ne bace u tamnicu” (Mt 5,25). Prilkom sklapanaj ugovora nastojte imenovati arbitra koji ne dobiva plaću iz državnog proračuna.

3. Osigurajte si izlaz u slučaju rata. Bez obzira je li riječ o vanjskom agresoru ili huliganima, morate imati osiguran izlaz za sebe i svoju obitelj. Razmislite gdje se možete skloniti ako zagusti (prijatelji/rodbina u inozemstvu) i imajte u kući određenu količinu zlata (najbolje kovanice) s kojom možete zbrisati preko granice.

4. Za zdravlje se također morate pobrinuti sami. Razmislite o privatnoj osiguravajućoj kući ili naprosto imajte neku štednju s kojom ćete moći platiti zdravstvene usluge u slučaju potrebe. Što god da radili, ne računajte na besplatni državni servis, jer ga uskoro više neće biti.

5. Počnite štedjeti za mirovinu. Zaboravite na prvi i drugi stup, smatrajte ga tek jednom vrstom poreza. A ako kojim slučajem dobijete i kunu iz tih fondova, smatrajte to dobitkom na lutriji. U međuvremenu počnite štedjeti. Štednja mora biti dugoročna, što znači ulaganje u kvalitetne dionice (tzv. blue-chip kompanije), kupnja udjela u fondovima renomiranih financijskih institucija, životno osiguranje u respektabilnoj osiguravajućoj kući, i sl. Nije loše ni razmisliti o sustavnom ulaganju u fizičko zlato i srebro, iz razloga koji su već navedeni u točki #3. Što god da radili, ne ulažite novce u nekretnine i ne držite ih u hrvatskim bankama!

6. Provodite više vremena s djecom. Ako želite da vam djeca izrastu u odgovorne, slobodne, misleće i produktivne članove društva, budite sigurni da vam državno školstvo u tome neće pomoći. Štoviše, budite spremni da ispravljate zablude koje će se sve više gomilati kako djeca budu duže u sustavu. Možda ćete imati sreću pa naći privatnu školu koja će štetu državnog kurikuluma svesti na minimum, ali u principu morate shvatiti da je istinsko obrazovanje djece vaša odgovornost i zadaća.

7. Razvijte svoj ljudski kapital. Dobivate li plaću iz državnog proračuna, razmislite o tome koja znanja imate, a koja bi ljudi bili spremni dragovoljno platiti (bez da im netko otima novac iz novčanika). Ako nemate takva znanja, a sama diploma nekog hrvatskog sveučilišta i rad u državnoj službi vjerojatno neće rezultirati istima, počnite raditi na tome da ih steknete. Upišite tečaj knjigovodstva, naučite postavljati knauf zidove, savladajte neki računalni alat šire uporabe… bilo što. Ako imate viška vremena, otvorite obrt i pokušajte savladati osnove samostalne djelatnosti. Trebat će vam.

8. Ne očekujte zaposlenje od države. Nakon što država efektivno ili formalno proglasi bankrot, mnogi zaposleni u državnoj službi ostat će bez posla i bit će izloženi tržištu i tržišnim procesima. Da bi zaradili za život, morat će biti u stanju ponuditi proizvode i usluge koje netko želi kupiti i za koje je netko voljan platiti. To je moguće samo na dva načina. Ili da posjedujete stvarne vještine koje poslodavci traže, ili da sami postanete poduzetnik (organizirate proizvodnju dobara ili usluga koje ljudi žele kupiti). Ako to shvatite na vrijeme, možete se na vrijeme i pripremiti.

Zaključak

Bez obzira hoće li se moje crne slutnje vezane za budućnost ovog dijela svijeta ostvariti ili ne, vjerujem da nećete požaliti ako počnete primjenjivati savjete iz ovog teksta. Čak i da sve u budućnosti bude divno i krasno, primjena ovih savjeta učinit će vas samostalnijim i manje ovisnim o državi. Bit ćete slobodniji, a samim time sretniji i ispunjeniji.

katkapital

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala