"Odbrojani su nam dani": Kako bi održivi razvoj mogao uništiti naš planet?

Ilustracija: Arhiva

ZAMISLIMO da je 3030. godine prije naše ere ukupno bogatstvo svih ljudi u Egiptu bilo toliko da je moglo stati u jedan kubični metar. Zamislimo sada da ukupno bogatstvo tih ljudi iz godine u godinu raste po stopi od 4,5 posto. Koliko bi velika bila hrpa tog bogatstva do bitke kod Akcija (31. godine p.n.e.). Deset puta veća od piramida? Veličine Sahare, Atlantskog oceana, cijelog svijeta? Prema računicama investicijskog bankara Jeremyja Granthama - čak 2,5 milijardi solarnih sustava.

Guardianov novinar George Manbiot u svom je tekstu pokušao pokazati koliko bi uistinu negativan bio utjecaj održivog razvoja na naš planet i na čovječanstvo. "Uspjeti znači uništiti nas. Neuspjeti znači uništiti nas. To je veza koju smo stvorili. Ako morate, ignorirajte klimatske promjene, uništenje flore i faune, nestanak vode, soli, minerala, nafte... Čak i kad bi svi ovi problemi čudom nestali, održivi razvoj onemogućava kontinuitet", piše Manbiot.

Ekonomski razvoj produkt je korištenja fosilnih goriva. Prije nego što je došlo do pronalaska i korištenja većih količina ugljena, svaki rast industrijske proizvodnje doveo je do pada poljoprivredne proizvodnje, budući da je nestajalo poljoprivrednih površina za uzgoj hrane. Svaka prethodna industrijska revolucija je propala, jer rast nije bio održiv. Ugljen je prekinuo taj ciklus, na nekoliko stotina godina.

U potrazi za gospodarskim napretkom, čovjek uništava prirodne resurse. Manbiot navodi samo nekoliko primjera, poput odluke ekvadorskih vlasti da krenu s traganjem za naftom u samom srcu nacionalnog parka Yasuni, ili pak britanske naftne kompanije Soco, koja planira tražiti naftu u najstarijem nacionalnom parku u Africi, Virungi.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Uništenje planeta tek je počelo

Projekcije održivog rasta pokazuju da je uništavanje planeta tek počelo. Kako volumen globalne ekonomije raste, svaki kutak zemlje koji sadrži nešto neobično i vrijedno bit će istražen i iskorišten, resursi će biti iscrpljeni. Neki znanstvenici tvrde da, kako procesi postaju sve učinkovitiji, koristimo manje materijala. Ipak, kako tvrdi Manbiot, za takve tvrdnje nema dokaza. Proizvodnja željezne rude je u posljednjih deset godina porasla za 180 posto. Globalna potrošnja papira je na rekordnoj razini i nastavit će rasti. Ako sada, u digitalno doba, ne možemo smanjiti čak niti korištenje papira, koliko nade ima za spašavanje druge robe, pita se Mnabiot.

Pogledajmo živote super bogatih, koji su postavili tempo za globalnu potrošnju. Kupuju sve veće kuće kako bi mogli pohraniti rastuće zalihe stvari koje neće moći iskoristiti tijekom života. Sve veća površina našeg planeta koristi se za izvlačenje resursa, proizvodnju i skladištenje stvari koje nem uopće ne trebaju.

Filozof Michael Rowan istaknuo je da su posljedice održivog razvoja neizbježne - kada bi se stopa globalnog ekonomskog rasta zadržala na 3,1 posto, čak i kada bi nekim čudom reducirali potrošnju sirovina za 90 posto, odgodili bi neizbježno za svega 75 godina.

Upravo je održivi razvoj, kaže Manbiot, velika taboo tema današnjeg društva. "Opsjednuti smo slavom, modom, receptima, renoviranjem i odmaralištima... Svime, samo ne temom koja zahtijeva našu pažnju. Upravo tako mjerimo dubinu ovog problema - svojom nesposobnošću da o njemu uopće raspravljamo".

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara