Odlazak zadnjeg "velikog inkvizitora": Prikrivanje pedofilije je Ratzingerovo nasljeđe

Odlazak zadnjeg "velikog inkvizitora": Prikrivanje pedofilije je Ratzingerovo nasljeđe

Foto: AFP

KADA jednoga dana bude pod povećalom povjesničara, vrlo je vjerojatno da karijera Josefa Ratzingera neće biti vrednovana kroz osam godina koliko je proveo na čelu Vatikana kao papa Benedikt XVI, već kroz 24 godine prefekture u Kongregaciji za nauk vjere.

Kongregacija za nauk vjere najstarija je administrativna jedinica papinske države. Kroz stoljeća je nekoliko puta mijenjala ime, a široj javnosti zasigurno je najpoznatija kroz kolokvijalni naziv koji ju je pratio u 16. stoljeću - "Sveta inkvizicija".

Ova činjenica bila bi tek zanimljiv kuriozitet da se Ratzinger kao prefekt Kongregacije za nauk vjere nije doista ponašao kao "veliki inkvizitor". Prefektom Kongregacije Ratzingera je papa Ivan Pavao II imenovao 1981. godine, a na toj funkciji ostao je sve do 2005. kada je postao prvi čovjek Vatikana.

Pismeno prijetio kardinalima sankcijama ako progovore o pedofiliji

Među Ratzingerovim dužnostima kao prefekta Kongregacije bilo je i provođenje istraga o optužbama za pedofiliju unutar crkve. Samo što su "istrage" u ovom slučaju značile zataškavanje pedofilskih afera. Da je Ratzinger znao i svjesno prikrivao pedofilske skandale možda najbolje svjedoči pismo koje je u svibnju 2001. godine napisao i poslao svim katoličkim biskupima.

Pismo nije bilo namijenjeno "svjetovnoj javnosti", ali do nje je ipak došlo 2005. godine zahvaljujući Jamieu Dowardu, novinaru britanskog The Observera, podlistka uglednog dnevnog lista The Guardian. U kontroverznom dopisu Ratzinger tvrdi da istraga pedofilskih zločina počinjenih od strane klera nisu u nadležnosti policije, već isključivo crkve. Štoviše, Ratzinger zaključuje kako njegov ured, koji je nadležan za istragu pedofilskih afera, prikupljene dokaze ima pravo držati u tajnosti i do deset godina nakon što žrtva svećeničkog zlostavljanja postaje punoljetna.

Sve kardinale na koje je pismo naslovljeno Ratzinger je također upozorio da će biti suočeni s žestokim sankcijama ukoliko pedofiliju prijave civilnim vlastima. Istrage o pedofiliji, napisao je tada Ratzinger, moraju se provoditi u strogoj tajnosti koju su svi članovi crkve dužni poštivati kao strogu tajnu ureda Svete stolice, i to pod prijetnjom ekskomunikacije. S druge strane, kažnjavanje svećenika pedofila ekskomunikacijom nije bila ustaljena praksa. Najstroža crkvena kazna nije rezervirana za one koji krše zakon, već za one koji se drznu o tome javno progovoriti.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Ne možete suditi papinom prijatelju"

Da ne ostane sve samo na indicijama i instrukcijama, napomenimo da postoje i slučajevi u kojima je Ratzinger vrlo direktno prikrivao pedofilske skandale. Najpoznatiji takav slučaj tiče se Marciala Maciela, osnivača ekstremno konzervativnog crkvenog reda Kristova legija. Maciel je bio vrlo blizak papi Ivani Pavlu II, koji ga je doživljavao kao jednog od najbližih savjetnika i hvalio kao pozitivan utjecaj na mlade.

Nije nekadašnjem papi pritom bilo nimalo važno što je Maciel bio sklon seksualnom zlostavljanju maloljetnih dječaka. Dugo je Macielovim žrtvama trebalo da se ohrabre i odluče prijaviti pedofila s dobrim vezama u samom vrhu Vatikana. Učinili su to tek kao stariji ljudi, krajem 1994. godine. Devet Macielovih žrtava najprije se obratilo sudovima u Vatikanu, naivno smatrajući da će naići na podršku vrha katoličke crkve.

Pismeno su Macielove žrtve Ratzingera upozorili na Macielove zločine. Odgovor koji su dobili bio je krajnje ciničan: "Maciel je za crkvu napravio previše dobrih stvari da bi ga se moglo proganjati, a u ostalom to je vrlo osjetljivo pitanje". Alberto Athie, i sam svećenik u Vatikanu, kasnije je tvrdio da su to doslovno bile Ratzingerove riječi.

Macielove žrtve u međuvremenu su sa svojim optužbama izašle i u javnost, pa je Ratzinger vezano za ovu "osjetljivu temu" morao odgovarati i na pitanja novinara. Nije pokazao ništa više pijeteta za žrtve. "Ne možete suditi tako bliskom papinom prijatelju kakav je Marcial Maciel", glasio je tada Ratzingerov odgovor.

"Karijera obilježena smradom zla"

Mračna prošlost Ratzingera je na kraju sustigla. Upravo za njegovog papinstva se crkva našla pod najžešćim udarom zbog pedofilskih afera koje su diljem svijeta počele izlaziti na vidjelo. Ovako je to 2010. godine sročio Ratzingerov vjerojatno najveći medijski kritičar, pokojni Christopher Hitchens:

"Plod ove dugotrajne kampanje prikrivanja je što na čelu crkve imamo mediokritetnog bavarskog birokrata koji je jednom bio zadužen za zataškavanje najodvratnijih zločina, a čija nesposobnost u tom poslu ga danas razotkriva kao čovjeka osobno i profesionalno odgovornog za omogućavanje čitavog niza prljavih zločinačkih aktivnosti. Ratzinger sam po sebi možda jeste banalan, ali čitava njegova karijere obilježena je smradom zla".

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara