Foto: Goran Mehkek/Cropix

PREMIJERU Zoranu Milanoviću putem Facebook stranice Vlade poruku je uputio jedan od njegovih školskih kolega. Obojica su pohađali zagrebačku Osnovnu školu Marin Držić u Nalješkovićevoj ulici. Pismo prenosimo u cijelosti:

"Riječ za premijera...

Poštovani Zorane,

sjeti se 1970,'71,'72,'73... sjeti se Nalješkovićeve, zajedničkog školovanja. Jednako smo bili gladni ili siti, jednako smo izgledali, iste igračke smo koristili...

Svaki dan tvoji roditelji pozdravljali su moje, moji tvoje... svi smo se znali. Nismo imali puno, ali smo imali dovoljno. DANAS??? Samo tuga, bijes, nemoć i jad.

Ljudi koje si znao i znaš, danas su gladni. Imaju reći tisuću priča, imaju milijardu dobrih ideja, a nitko nas ne čuje. Stenjem. Strahujem i živim pod stresom već godinama. To su oni isti ljudi koje znaš.

Institucije LAŽU, "Hrvatine" plavih prsa od busanja pokrali su dok sam ja pridonosio. Digao sam kredit vjerujući da živim u stabilnoj zemlji i da ću radom stvoriti više. Danas sam gladan. One koje volim gledam tužne... pričamo o politici, umjesto o svom životu, a zaboravili smo se voljeti. Ne zato što smo glupi, nesposobni ili loši.

Tko ste vi ljudi?

Misliš li da ja ne znam skijati? Znam. Ali opremu sam prerastao prije 20 godina. Misliš li da ja ne volim pršut? Volim, ali ga mogu samo zaobići. Misliš li da ja ne bi želio svojoj voljenoj i našoj djeci dati sve što žena treba? Volio bih i više. Ne znam kako. Satrla nas je laž, lopovluk. Misliš li Zorane da ne bi trebao čuti što ti se govori. Trebao bi, vjeruj mi.

S poštovanjem,

Dubravko"