Foto: Damjan Tadić / Cropix

BROJ nezaposlenih preskočio je 375 tisuća, BDP je prošle godine pao za dva posto, režu se plaće u javnom sektoru, a MMF zahtjeva nove rezove, između ostalog u sustavu mirovina i zdravstva... Oporavak kojeg je vlada Zorana Milanovića obećavala Planom 21 nigdje se ne nazire.

Evidentno je da je Hrvatska negdje "pogrešno skrenula", kao i da trenutna garnitura vladajućih političara nije u stanju "popraviti" ne samo hrvatsko gospodarstvo, već i čitavo društvo. Našim sugovornicima za ovu temu postavili smo dva pitanja: što Vlada radi pogrešno i kakve poteze bi trebalo povući da se Hrvatska konačno nađe na putu oporavka.

"Što Vlada radi pogrešno? Pa je ne znam što ova Vlada radi ispravno. Ne znam kakav im je plan, niti u kojoj mjeri ga se drže ili od njege odstupaju. Ali Plan 21 je očigledno mrtvo slovo na papiru, bez sadržaja. Ne samo da se stvari ne miču s točke, već idu na gore. Teško bih neki potez mogao izdvojiti kao dobar", kaže ekonomski analitičar Guste Santini.

"Vlada je vjerovala da će poreznom presijom stvoriti nova sredstva, a dogodilo se suprotno"

Branimir Lokin, naš istaknuti stručnjak za makroekonomiju, vjeruje da je Kukuriku vlada imala najbolje namjere, ali upropastili su ih nizom fatalnih grešaka. Prva i najveća greška, ističe Lokin, bila je ta što su se držali dokazano neuspješnog pristupa.

"Živjeli su u uvjerenju da će preko strukturnih reformi, fiskalne konsolidacije i fleksibilizacije tržišta rada riješiti problem. Vlada je vjerovala da će jačom poreznom presijom stvoriti nova sredstva, smanjiti deficit i otvoriti investicijski ciklus. Dogodilo se upravo suprotno - regresija i pad BDP-a", kaže Lokin.

Vlada nema ni hrabrosti ni viziju

Željko Ivanković, glavni urednik časopisa Banka, kaže da aktualnoj Vladi nedostaju vizija, ideja i hrabrost potrebna za eksperimentiranje s novim potezima. "Nema jasne vizije, nema prepoznavanja pravih problema u resorima, nema 'leadershipa'... Ukratko, Vlada radi loše utoliko što ne donosi riskantne i hrabre odluke jer se loše nosi s političkim sustavom", kaže Ivanković.

"Najaktivniji hrvatski ministar, s najviše utjecaja na gospodarstvo, je ministar financija Slavko Linić. Po prirodi stvari, ministar financija nema puno mogućnosti da potiče gospodarstvo, ne može stvarati prilike i inicijative. To mogu druga ministarstva u horizontalnim mjerama u njihovim resorima, npr. u poljoprivredi, energetici, zdravstvu, turizmu... No, svaki od ministara (osim ministra turizma, koji poznaje sustav, ekonomski i politički) ne poznaje situaciju, prepreke i mogućnosti u svom sustavu, iznenađen je kad se suoči s preprekama ili ne pokušava, samo popušta", kaže Ivanković.

Dvadeset godina loše politike

Ako Hrvatska želi izaći iz krize, najprije joj je potrebna promjena u načinu razmišljanja, slažu se naši sugovornici. Iz krize nas ne mogu izvući ljudi koji su nas u nju uvukli, povlačeći iste poteze kakvi su nas doveli do dna. Da bi detektirali uzroke krize, ističe Santini, potrebno se vratiti punih 20 godina unazad.

"Mi već 20 godina vodimo ustrajno negativnu ekonomsku politiku. Imali smo 1995. i 1997. deficit platne bilance, 1998. rebalans i uvođenje PDV-a, 1999. je pao BDP i već tada je bilo jasno da se ne ide u pravom smjeru. A privatizacija banaka je bila ulje na vatru", kaže Santini.

"Treba nam šira rasprava, vrlo otvorena. To su bivši i sadašnji vladajući morali odavno shvatiti. Za promjene je potreban širi društveni konsenzus, a ne da se svi svađaju međusobno: Vlada se svađa sa sindikatima, sindikati s radnicima, radnici s državom, a nitko od njih nema dominantan utjecaj na odluke. Tržište je toliko dominantno, na ovaj način kako smo ga mi osmislili, bez regulatora, da nas mrvi svaki dan", tvrdi Lokin.

Santini: Treba nam velika koalicija

Hrvatska teško može izaći iz krize, dodaje Santini, bez velike koalicije i formiranja tehničke vlade. "Ja sam još 2000. tražio veliku koaliciju, jer je ekonomskim analitičarima i onda bilo jasno u kojem smjeru idemo. Treba nam Vlada stručnjaka koja će imati velike ovlasti, ali i velike odgovornosti. Dijagnoza je vrlo ozbiljna, ne samo gospodarstva, već i društva. Bojim se ovih naboja koji se sada stvaraju, potrebna su nam nova rješenja", kaže Santini.

"Ako imamo tržišno gospodarstvo, onda treba uvažavati i kamatnu stopu, i tečaj, i poreznu stopu. Treba ići na smanjenje države. O tome svi govore, a nitko ništa nije napravio. Nužan je kontinuitet reformi, na tome treba stalno raditi. Ako imate kontinuiranu reformu, onda vam se nude gotova rješenja. Ako nemate, onda se događaju ovakve stvari, da preko noći izmislite zakon koji je neprovediv ili donosite zakone kakve je u uvjetima krize opasno provoditi", kaže Santini.

Lokin: Ne smijemo slušati MMF i EU, treba forsirati potrošnju

Lokin ističe da hrvatska vlada, ako zemlju želi izvesti iz krize, mora zaboraviti na "sugestije" kakve dolaze od strane MMF-a i Europske unije. "To je politika koja je promašena. Grčka je najbolji primjer za to, a bojim se da novi pad prijeti i Španjolskoj i Portugalu. Čak i Francuska u opasnosti. No, strukturne reforme i štednja se forsiraju jer to pogoduje egzistenciji eura", kaže Lokin.

Hrvatska bi, smatra Lokin, morala iskoristiti činjenicu da nije članica eurozone i stvoriti vlastitu gospodarsku politiku. Za početak treba zaboraviti na rezove i strukturne reforme, te se okrenuti forsiranju potrošnje i stvaranju gospodarskog rasta.

"Investicije nas neće izvući iz krize. To je iluzija. Investiranje u Hrvatsku se trenutno nikome ne isplati. Moramo se okrenuti potrošnji i rehabilitirati rast pa makar se malo više zadužili u inozemstvu. A onda kroz rast možemo rješavati strukturne probleme. No, to je u idejnom smislu utopija, o tome nitko ne želi ni razgovarati. Jasno je da je svaki put težak, ali ovo sada je neizvedivo", kaže Lokin, te ističe da je Hrvatska usprkos mjerama aktualne Vlade povećala i deficit i javni dug, a nikakav pozitivan pomak nije vidljiv.

Ivanković: Proces demokratskog odlučivanja nije efikasan

Radikalan zaokret predlaže i Ivanković, koji je naveo i konkretne poteze na koje bi se trebalo skoncentrirati. "Referendum o Srđu je, primjerice, trebao biti održan prije par godina. Proces demokratskog donošenja u Hrvatskoj je općenito u krizi, nije efikasan, to je prvi problem. Ista je stvar i u resorima. Demokratsko donošenje odluka u poljoprivredi je potpuno zapelo, ništa se ne može odlučiti dovoljno brzo i tako da neka od interesnih skupina to ne blokira. Ista je stvar i u drugim sektorima; ne vidi se šansa da se modernizira akademska zajednica i sustav obrazovanja, jako loše ide s poticanjem alternativnih izvora u energetici, sa školovanjem ljudi za taj sektor...", zaključuje Ivanković.