Screenshot: HRT

ČAK I kad se bore za svaki glas, predsjednički kandidati zaboravljaju da su njihovi birači i osobe s invaliditetom, upozorila je danas Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak.

Pravobraniteljica nije primijetila da je ijedno sučeljavanje predsjedničkih kandidata u elektroničkim medijima bilo prilagođeno gluhim osobama kroz osiguranje prevoditelja za znakovni jezik.

Niti drugi sadržaji kampanje i informacije o načinu ostvarivanja biračkog prava nisu bili dostupni osobama s invaliditetom koje imaju teškoće u primaju informacija bilo da se radi o gluhim, slijepim ili osobama s intelektualnim teškoćama, ističe Slonjšak u priopćenju.

Ne postoji svijest političkih stranaka u Hrvatskoj o potrebi zvučnog praćenja događanja za slijepe osobe, prilagodbi internetskih stranica i informativnih materijala, kao i uputa o načinu glasovanja u formatu jednostavnom za čitanje.

Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom je nakon prvog kruga izbora obišla ustanovu gdje je smješteno preko stotinu osoba s invaliditetom iz svih krajeva Hrvatske jer im hrvatska država nije osigurala potrebnu podršku u sredini u kojoj su živjeli.

Osim što ne vide kako bi njihovo sudjelovanje na izborima promijenilo životarenje i isključivanje na koje su osuđeni, osobe s invaliditetom koje žive u ustanovi smatraju da su političarima zanimljivi samo onda kad preko njih žele pokazati svoju čovječnost, a kada ih treba tretirati kao ravnopravne građane i omogućiti im da izađu na izbore, za njih nitko ne mari.

Većina osoba u institucijama ne živi u mjestu prebivališta. Do izmjene zakona prije dvije godine bili su potpuno zaboravljeni, iako je zakon regulirao glasovanje osoba u zatvorima. Danas oni ne mogu, kao ostali građani, na dan izbora odlučiti hoće li iskoristiti svoje biračko pravo već moraju izraziti svoju namjeru glasovanja dva tjedna prije izbora.

Prijedlog: Biračka mjesta smjestite u ustanove s osobama s invaliditetom

Pravobraniteljica je predlagala da se biračka mjesta smjeste u ustanove u kojima su smještene osobe s invaliditetom, gdje na jednom mjestu ima i više od stotinu birača koji se teško kreću. To je prilagodba koja ne iziskuje nikakve financijske izdatke no, prema dostupnim podacima, na prethodnim izborima samo 13 od 253 ustanova za dugotrajni smještaj bile su ujedno i biračka mjesta.

Izborna povjerenstva odbijaju premjestiti biračka mjesta u prostore koji su pristupačni osobama s invaliditetom, a istovremeno arhitektonsku nepristupačnost opravdavaju potrebom za velikim financijskim sredstvima.

Sve to pokazuje da u Hrvatskoj prava osoba s invaliditetom postoje samo na deklarativnoj razini, a inače se ne shvaćaju ozbiljno. Takav tretman osoba s invaliditetom tijekom izbora odražava način na koji se tretiraju i pri drugim pokušajima uključivanja u društvo na ravnopravnoj osnovi s drugima - njihove su potrebe i prava zaboravljene i zanemarene, upozorava Slonjšak.