Sram vas može biti: Državna poruka najboljim učenicima je - odlazite iz Hrvatske!

Sram vas može biti: Državna poruka najboljim učenicima je - odlazite iz Hrvatske!

Foto: Patrik Maček/Pixsell, Index

U SVAKOM narodu malo je najboljih sinova i kćeri. Malo je, možda 1-2% onih koji svojim znanjem, zalaganjem, umješnošću i talentom iskaču iz prosjeka i život provode čineći čovječanstvo boljim. Malo je onih sinova i kćeri jedne nacije kojih se sjećamo nakon 100 ili 200 godina. Malo je, na prste se daju izbrojati ljudi poput Nikole Tesle, Miroslava Krleže, Bartola Kašića, Milke Trnine, Vaska Lipovca, Ivana Meštrovića, Eduarda Slavoljuba Penkale, Ivana Vučetića, Ruđera Boškovića, Benedikta Kotruljevića…

Škrta zemlja, siromaštvo, okružje ratova i sukoba velikih sila – nisu dali mnogo šanse Hrvatima da se u svijetu pokažu kao znanstvenici, izumitelji, umjetnici. Mala zemlja, mali jezik, stalni pritisak okružja gdje su najbolji od nas odlazili u tuđinu ili ginuli za tuđine – bili su teško okruženje za taj mali broj iznimnih umova, iznimnih stvoritelja, iznimnih ljudi i humanista. No, unatoč tome, Hrvati su pokazali svijetu da imamo što reći i da ovaj mali narod ima i sinove i kćeri sposobne zadužiti čovječanstvo svojim tehničkim, umjetničkim i drugim uspjesima.

Malo nas je i svakog dana nas je kao naroda manje. I tim prije moramo čuvati kao malo vode na dlanu nove generacije tih najboljih, nove generacije učenika, onih među kojima se možda krije budući Tesla, Bošković ili Penkala (ovaj zadnji, možemo se ponositi, bješe Hrvat opredjeljenjem, a ne rođenjem).

Svijet koji kroči prema zvijezdama

Svijet se kreće naprijed. Tehnološki se kreće toliko da u ovoj opterećenoj Hrvatskoj ne stignemo pratiti kolike su to promjene i koliki su to skokovi. Odnedavno ne samo automobili, već i kamioni cestama voze sami. Prošle godine smo putem misije Rosetta o kometima saznali više nego u proteklih 5000 godina ljudske civilizacije.

Ovoga srpnja svemirska letjelica New Horizons će proći pokraj najdaljeg planeta, Plutona. Zamislite, ljudska letjelica nakon godina putovanja dolazi na rub Sunčevog sustava. Kontrola misije upravlja tehnološkim čudom toliko dalekim da svjetlost i signali putuju do njega satima.

Kako su to divne stvari i kako su to velika postignuća Čovječanstva! I kako je bitno i važno da sutra, kada svemirska i druga istraživanja budu još intenzivnija, na njima rade i naši ljudi. Da najbolje od najboljeg što Hrvatska može pružiti, naša djeca, naši talenti, plod našeg odgoja i obrazovanja i ove zemlje – budu zajedno sa svojim kolegama u projektima koji će mijenjati čovječanstvo. Od samovozećih automobila, preko naseljavanja Marsa do istraživanja oceana Zemlje, ali i Saturnovih mjeseca.

Hrvati se novoga nikada nisu bojali. Ferdinand Konščak, isusovac, misionar, istraživač, kartograf, geolog, matematičar, prirodoslovac, astronom i graditelj – dao je veli obol istraživanju Kalifornije. Jedno otočje na sjeveru Kalifornijskog zaljeva nosi njegovo ime: Consag Rocas. Naši ljudi su sudjelovali u otkrivanju Zemlje Franje Josipa.

Nema gotovo kraja kugle zemaljske, nema znanstvenog, umjetničkog ili drugog područja gdje nećete čitajući leksikone naći nekoga s prezimenom poznatim, domaćim, s prezimenom radi kojega ćete se u tom trenutku osjetiti ponosnim, jer je netko potekao tu, pokraj vašeg sela, iz izgubljene provincije Austro-ugarske došao do svjetskog vrha.

Stižu nove generacije najboljih

Ne moramo posebno obrazlagati da je hrvatski obrazovni sustav zastario, štreberski i loš. Ne bi tu ništa novoga rekli, što nije već stoput rečeno. No i takav sustav, uz iznimno zalaganje učenika, njihovih nastavnika i njihovih roditelja, uz državu koja više odmaže nego pomaže – rađa neke nove iznimne pojedince. Među svim tim tranzicijskim problemima koji nas muče kao narod, među svim političkim glupostima i jadu naše političke vrhuške – i bolje rečeno unatoč tomu – izniču iz škola iznimni pojedinci.

Izniču iz škola učenici i učenice tako dobri, tako izvrsni i tako uspješni da dobivaju prestižne nagrade na svjetskim natjecanjima, pokazuju vrhunske rezultate i prestižu one koji u obrazovnih sustav ulažu po učeniku i desetak puta više od nas.

Hrvatska ima svoj ponos – Hrvatska ima učenike i učenice koji pobjeđuju one iz najbogatijih država, iz najrazvijenijih krajeva iz područja gdje se u znanje ulažu milijarde.

Hrvatska ima novu generaciju koja će sutra stremiti prema zvijezdama, koja će programirati svemirske brodove, koja će slušati odjeke početka svemira radioteleskopima, koja će razvijati nove lijekove i koja može biti ponos ovog naroda i cijelog čovječanstva. Hrvatska ima pojedince i pojedinke, upravo među učenicima naših škola, čije će ime sjati stotinama godina u zapisima ove civilizacije. Kao što sjaje imena Tesle, Boškovića i drugih.

Oskar znanja

Upravo za takve, najbolje od najboljih, predviđena je od 2005. godine manifestacija "Oskar znanja“. Riječ je o ceremoniji na kojoj se državnim prvacima iz svih područja znanja, kao i najbolje tri plasirana na međunarodnim natjecanjima nagrađuje s Oskarom. Simpatičan kipić, okupljanje dobitnika, prigodni program – ništa posebno i raskošno, daleko od bilo kakve političarima važne proslave. Troškovi: oko 150.000 kuna.

I onda Agencija za odgoj i obrazovanje javi – nema proslave. Nema se para. U šturom priopćenju navodi se kako Agencija nema financijskih mogućnosti za izradu kipića i ostale troškove kako bi nagradili državne prvake. Agencija koja bi se upravo trebala baviti promoviranjem i pomaganjem ovog malog broja izvrsnih, najboljih među nama – eto, nema love.

Kakva je to poruka? Kakva je to poruka sebičnih državnih uhljeba u ovoj Agenciji nego: "Djeco, idite vani, idite tamo gdje će vas cijeniti i nagraditi!“ Kakva je to poruka nego: "Nije nas briga, bitno da naša plaća ide!“ Kakva je to poruka nego znak maksimalne i potpune sebičnosti i općeg neshvaćanja cilja ovakve državne Agencije?

Lokat i žderat

Jer Agencija ima love. Agencija kao prvo ima love da bi njeni službenici imali za lokat i žderat – jer ako trošite 15 milijuna na službenike, a nemate 150.000 kuna za talentiranu djecu, onda ne jedete i ne pijete, onda ločete i žderete na račun poreznih obveznika. Konkretni podaci, Agencija za odgoj i obrazovanje:

ADMINISTRACIJA I UPRAVLJANJE    
RASHODI POSLOVANJA   
Rashodi za zaposlene   
Plaće (Bruto)    12.542.314
Ostali rashodi za zaposlene    250.117
Doprinosi na plaće    2.103.947
Materijalni rashodi   
Naknade troškova zaposlenima    631.524
Rashodi za materijal i energiju    637.069
Rashodi za usluge    3.047.347
Ostali nespomenuti rashodi poslovanja    139.455
Financijski  rashodi   
Ostali financijski rashodi    4.228

Nije se ovo nitko sjetio smanjiti za 1% (recimo rashode za usluge, što sve tu spada?) koliko je potrebno za organizirati Oskara znanja i podijeliti kipiće? Bitno da plaća ide – a to da je plaća, među ostalim upravo da se i organizira Oskar znanja i slične manifestacije – to nikoga nije briga. Pišu istina da su troškove plaća smanjili nekih 110.000 kn u 2014. godini, no može to i bolje, firme smanjuju u ovo doba krize i puno više.

Dodatno, ima Agencija i za namještaj, moglo se i time pomoći za ovakvu manifestaciju:

OPREMANJE POSLOVNOG PROSTORA   
Rashodi za nabavu nefinancijske imovine   
Rashodi za nabavu neproizVedene dugotrajne imovine   
Nematerijalna imovina    35.743
A posebno je zanimljivo davanje 220.000 kuna osobama izvan Agencije za "Međunarodnu suradnju“:
CENTAR ZA MEĐUNARODNU SURADNJU   
RASHODI POSLOVANJA   
Materijalni rashodi   
Naknade troškova zaposlenima    22.578
Rashodi za usluge    10.680
Naknade troškova osobama izvan radnog odnosa    220.275

Fantastično. Naknade troškova osobama izvan radnog odnosa 220.275 kuna poreznih obveznika, a za Kipiće za djecu nema?

Znaju li uopće ti ljudi koji rade u toj Agenciji što djeci koja uza sav svoj nabijeni raspored, stižu i postižu vrhunske rezultate na domaćim i svjetskim natjecanjima? Koliko su truda uložili njihovi roditelji da uopće nađu novce za sve te pripreme, međunarodna putovanja i natjecanja, jer sponzora za ovakve djelatnosti često nema? Koliko je potrebno da bi se radi natjecanja odsustvovalo od škole i opet u istoj bilo vrhunski? I sve što su djeca tražila – sretna i presretna – jest jedan mali plastični kipić.

"Nama to prvenstveno znači veliku motivaciju, da netko cijeni naše uspjehe i daje nam podršku za daljnji rad, jer možda se čini malim, ali to nama stvarno puno znači.“, kaže za "Hrvatsku uživo“ Kaja, koja je već dobila Oskara znanja, ali je trebala dobiti još jednog - Kaja je osvojila prvo mjesto na  međunarodnom natjecanju iz informatike American Computer Science League!

Dakle djevojka je pobijedila Amerikance u informatici – i Hrvatska joj za to ne može dati jedan mali plastični kipić? Kakva je to poruka? Pa da nam ovakvi kao Kaja ne trebaju! Kaže, njena dostignuća su prepoznali drugi, uključujući Američku ambasadu u Zagrebu. Naravno da je Američka ambasada prepoznala. I ako se Hrvatska bude ponašala kako se ponaša – nemojte misliti da će ta ista Amerika raditi ikakve probleme s radnom vizom. Platiti će joj i kartu.

Ne može biti da novca nema

Birokratska opravdanja da novca nema – ne želim uopće slušati. Novac se uvijek nađe – ako se hoće. Je li netko u Agenciji inzistirao da se novac za ovo nađe? Nije. Je li se prijetilo ministru ostavkama dužnosnika i upravnog vijeća ako se novac ne nađe? Nije. Je li se udaralo šakom u stol nadležnima u Ministarstvu financija? Nije. Samo se birokratski "u ime štednje“ izbrisala stavka za Oskar znanja. Ona za plaće naravno nije.

Moglo se uostalom napraviti puno toga drugoga – je li se uopće treba iznajmiti dvorana NSK ako država uredno ima svoje dvorane, imate prvu pristojnu dvoranu u Kockici, na Prisavlju? Voditelja se sigurno moglo naći i bez plaćanja, uostalom može se zamoliti studente glume da odrade posao. Za same kipiće – nitko se ne bi žalio da imaju sa stražnje strane znak sponzora.

Problem je rješiv. Problem je rješiv osim u glavama uhljeba (neću reći službenika, jer službenika ima i radnih i časnih koji bi sve moguće napravili da odrade posao). Uhljebi rezoniraju jednostavno: "Nema love, ukidamo priredbu, manje posla, plaća ionako ide!“

E, dosta je toga. Gospodo uhljebi, možemo mi koji plaćamo porez, i omogućavamo vama u Agenciji da ločete i žderete, trpjeti mnogo toga. Ali ovo je previše. Nećete ići protiv želja i protiv tog sitnog znaka pažnje koji ova djeca, najbolji od najboljih, cvijet svoje generacije, zaslužuju!

Ah, da – ne zaboravimo i nadležnog ministra, prof. dr. sc. Vedrana Mornara zvanog Samsung. Iz njegovog Ministarstva kažu: "Dodjeljivanje Oskara znanja u nadležnosti je Agencije za odgoj i obrazovanje te Vas molimo da se s navedenim upitom obratite Agenciji.“ Ministar obrazovanja s Agencijom za odgoj i obrazovanje nema ništa. Što bi rekli u 'Ko to tamo peva: "Verujemo, verujemo!" Valjda je veleštovani ministar zauzet odgovaranjem na upite Povjerenstva za sukob interesa.

Priredba će biti održana

Javili su se mnogi potencijalni sponzori, privatne firme i pojedinci. Priredba će, čini se, biti na kraju održana. Unatoč ovima iz Agencije, koji su potpuno izgubili prioritete – oni tu postoje radi djece i napretka te djece, a ne da bi sjedili i primali plaću. I predlažem da sponzori koje kilo pršuta i par litri vina, kada se već skupi, pošalju i u Agenciju, da bi mogli tamo nastaviti lokat i žderat.

Ima ipak neke univerzalne pravde. Mnogi od ove djece koji će ipak, privatnom inicijativom, na kraju dobiti svoje kipiće, postati će vrhunski stručnjaci u svom području, ugraditi će svoja znanja, svoje vještine i svoju humanost u sredinu XXI. stoljeća, u sredinu stoljeća kada će se ljudska civilizacija zaputiti prema drugim planetima. Njihova znanja, rad i postignuća biti će nosivi stupovi buduće znanosti.

A za ove jadnike iz Agencije odgoj i obrazovanje nitko tada neće znati. Ti mali i sebični ljudi biti će zaboravljeni u povijesti.

Prilozi:
1.Financijski plan Agencije za Odgoj i obrazovanje za 2015. godinu
2.Godišnje izvješće o izvršenju plana za 2014. godinu (pogledajte zanimljive stavke o količini novca koji ide vanjskim suradnicima po ugovorima o djelu).

 
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
;
Učitavanje komentara