Foto: Hina

DESECI tisuća ljudi po snažnoj kiši stajali su u nedjelju na ulicama Singapura ispraćajući prvog singapurskog premijera, utemeljitelja te države Leeja Kuana Yewa, koji je umro u ponedjeljak u 91. godini.

Uz paljbu počasnog plotuna pogrebnu povorku nadlijetali su vojni zrakoplovi a podizanjem zastava bojni brodovi u luci odali su mu počast.

Na državnički pokop doputovali su brojni svjetski državnici među kojima su i južnokorejski predsjednik Park Geun-Hye, australski premijer Tony Abott, japanski Shinzo Abe, indijski Narendra Modi, indonezijski Joko Widodo, kao i bivši američki predsjednik Bill Clinton te bivši američki dražvni tajnik Henry Kissinger.

"Njegovo najveće postignuće bilo je podizanje životnog standarda ljudi", kazao je jedan od stanovnika Huang Jiancong koji je promatrao pogrebnu povorku.

Lee je bio na čelu Singapura od 1959. do 1990. U pet desetljeća postojanja Singapur u kojem živi 5,4 milijuna stanovnika razvio je svoje gospodarstvo i pretvorio se u jednu od najbogatijih zemalja svijeta.

Tijekom protekla četiri dana njegov odar u zgradi parlamenta obišlo je gotovo pola milijuna ljudi, a mnogi su po tropskim vrućinama čekali i po deset sati.

Njegov sin Lee Hsien Loong sadašnji je premijer Singapura.

Kako je Singapur postao jedan od najbogatijih na svijetu

Singapur je danas jedna od najbogatijih i najrazvijenijih zemalja svijeta.

Iako imaju samo 3,4 milijuna radno aktivnih stanovnika, godišnji bruto društveni proizvod im iznosi preko 330 milijardi dolara.

Imaju visokorazvijenu industriju i financijski sektor, singapurska luka je najprometnija na svijetu, a godišnje ih posjeti i preko 10 milijuna turista.

Prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda, BDP po stanovniku je u 2013. iznosio oko 79 tisuća dolara, što njihovo gospodarstvo svrstava na treće mjesto odmah iza Katara i Luksemburga. Nezaposlenost U Singapuru je zanemarivo niska i iznosi oko 2%, a trenutno u toj zemlji posluje oko tri tisuće međunarodnih korporacija.  No, nije uvijek bilo tako.

Kako uspjeti bez ičega?

Singapur je 60-ih godina prošlog stoljeća bio vrlo siromašna zemlja, s vrlo malim izgledima za uspjeh. S tadašnjom populacijom od 1,6 milijuna stanovnika, bez ikakvih prirodnih resursa, živjeli su od nešto malo trgovine i prihoda od britanskih vojnih baza. Nisu imali razvijenu industriju, znanje ali ni vlastiti kapital kojim bi potaknuli razvoj.

Singapur je više od 130 godina bio britanska kolonija, a punu nezavisnost dobiva 1965. za vrijeme premijera Lee Kuan Yewa, koji je tvorac njihovog ekonomskog čuda, i jedan od najvećih vizionara i stratega u povijesti.

U prvoj fazi prioritet im je bio razvoj industrije, čijim proizvodima bi se na domaćem tržištu zamijenili oni iz uvoza, te kako bi se smanjila ovisnost ekonomije o trgovini. Uspostavljene su razne agencije kojima je zadatak bio poticanje ekonomskog razvoja zemlje.

Kako bi stvorili industriju već 1961. godine započinje gradnja industrijske zone Jurong. Investitore u zonu privukli su poreznim olakšicama i pravnom zaštitom njihovog kapitala, no kako je je bila udaljena od stambenih područja, država je izgradila i jeftine stanove za radnike.

Iako su mnogi tada bili skeptični prema tom projektu, već 1963. u zoni su proradile 24 tvornice. Pet godina kasnije, na oko 15 četvornih kilometara zone radile su 153 tvornice , a još 46 ih je bilo u izgradnji. Rast BDP-a u razdoblju od '60 do '64 bio je preko pet posto godišnje.

Povoljna poslovna klima privukla investitore i izbrisala nezaposlenost

U idućoj fazi, krajem 60-ih i tokom 70-ih godina, nastavlja se razvoj industrije, ali se naglasak stavlja na izvoz. Jedan od osnovnih ciljeva u tom razdoblju bilo je smanjenje nezaposlenosti (koja je tada iznosila 10%), a glavni izazov u tom smislu bilo je povlačenje britanskih vojnih baza, koje su indirektno zapošljavale 40 tisuća ljudi.

Povoljna poslovna klima u zemlji nastavila je privlačiti investitore iz cijelog svijeta (najviše iz Japana i SAD-a) te se nastavlja razvoj industrije, ali sada već i financijskog sektora. Država krajem 60-ih osniva Jurong Town Corporation, tvrtku kojoj je osnovni cilj davanje potpore razvoju gospodarstva.

Gospodarstvo Singapura je krajem 60-ih i tokom 70-ih dodatno ubrzalo te je prosječan rast tada iznosio oko 10%, nezaposlenost je 1978. pala na samo 3,6%, a udio proizvodnje u BDP-u porastao na 24%.

Već početkom 80-ih okreću se najnovijim tehnologijama

Nakon što su izgradili infrastrukturu, razvili industriju i dosegnuli minimalne stope nezaposlenosti, u 80-im godinama okreću se uvođenju viših razina tehnologije i poboljšanju kvalitete radne snage kroz razne obrazovne programe.

Vlada potiče automatizaciju radnih procesa i uvođenje računalne tehnologije. Što se tiče investicija, od radno intenzivnih industrija okreću se proizvodnjama sa visokom dodanom vrijednošću koje se temelje na znanju.

U prvoj polovici 80-ih dodana vrijednost po radniku u proizvodnji raste sa 18.400 na 27.000 dolara, a prosječan rast BDP-a iznosi 7,7% godišnje.

Dok su 70-ih godina glavni izvozni proizvodi Singapura bile tkanine, odjeća i osnovna elektronika, već do 90-ih godina razvija se farmaceutska industrija, proizvodnja mikročipova, avio - industrija itd.

Singapur je danas visokorazvijena tržišna ekonomija, sa visokim stupnjem sigurnosti za investitore i bez korupcije.

Prilično su otporni te je u jeku globalne financijske krize njihovo gospodarstvo 2009. palo za samo 0,6%, da bi već iduće godine poraslo za čak 15%. Vlada i dalje traži nove modele razvoja te je sada cilj da Singapur (p)ostane financijsko i tehnološko središte jugoistočne Azije.