Foto: Ilustracija

EUROPSKI sud za ljudska prava (ESLJP) donio je dvije presude koje se tiču uvjeta u hrvatskim zatvorima - i dok je u jednom slučaju utvrdio da je država povrijedila pravo na zabranu mučenja i nečovječnog postupanja zbog uvjeta u kojima je osuđenik boravio u zatvoru u Puli, u drugom je slučaju zaključio da to pravo nije povrijeđeno zatvoreniku koji je kaznu izdržavao u Bjelovaru.

Zatvorenik iz Pule koji je dobio spor, Davor Lonić, izdržava 12 godina zatvora zbog spolnog odnošaja s djetetom, a zbog neodgovarajućih uvjeta u zatvoru žalio se sucu izvršenja Županijskog suda u Puli, Upravi za zatvorski sustav Ministarstva pravosuđa te u konačnici Ustavnom sudu.

Na prve dvije pritužbe dobio je odgovor da se trenutno ne može učiniti ništa glede uvjeta u kojima boravi zbog prenapučenosti zatvorskog sustava te da će biti premješten kada to bude moguće. Protiv tih odgovora podnositelj nije na raspolaganju imao nikakva pravna sredstva. Ustavni sud odbacio je njegovu ustavnu tužbu budući da se u trenutku donošenja odluke podnositelj više nije nalazio u zatvoru u Puli.

ESLJP je takvu odluku Ustavnog suda utvrdio protivnom praksi Europskog suda te je ocijenio da stoga što niti jedno domaće tijelo nije odlučilo o pritužbama podnositelja on nije na raspolaganju imao učinkovito domaće pravno sredstvo za zaštitu svojih prava. Uz to, ESLJP je ujedno i potvrdio nalaz Odbora CPT-a (Europski odbor za sprječavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja) da podnositelj nije imao odgovarajuće uvjete u zatvoru u Puli, što predstavlja povredu prava na zabranu mučenja i nečovječnog postupanja.

Sud je također utvrdio da je podnositelju povrijeđeno pravo na pošteno suđenje u smislu prava na jednakost stranaka u postupku jer mu Vrhovni sud u žalbenom postupku nije dostavio podnesak kojeg je zajedno sa spisom sudu podnio zamjenik državnog odvjetnika te jer mu nije omogućeno sudjelovanja u raspravi koja je povodom žalbe vođena pred Vrhovnim sudom.

Bjelovarski zatvorenik žalio se i na higijenske uvjete i lošu hranu

Tužitelj koji je izgubio spor, Vladimir Pozaić, u bjelovarskom je zatvoru bio od ožujka 2010. do siječnja 2011. Pred Sudom je prigovarao veličini zatvorskih soba, lošim sanitarnim i higijenskim uvjetima, lošoj kvaliteti hrane te nemogućnosti rada, edukacije i rekreacije. Također je prigovarao da nije imao djelotvorno domaće pravno sredstvo za svoje prigovore.

Sud je podnositeljeve prigovore u vezi sanitarnih i higijenskih uvjeta, kvalitete hrane te mogućnosti rada, edukacije i rekreacije odbacio zbog neiscrpljenja domaćih pravnih sredstava zato što navedene prigovore nije iznio u svojoj ustavnoj tužbi Ustavnom sudu.

U vezi prigovora o veličini zatvoreničke sobe utvrdio je da, iako je površina njegove sobe bila ispod standarda Odbora za sprečavanje mučenja i hrvatskih zakona, kumulativni učinak uvjeta u bjelovarskom zatvoru nije bio takav da dovede do utvrđenja povrede Konvencije. Sud je utvrdio da se podnositelj u popodnevnim satima mogao slobodno kretati po zatvoru, da je imao na raspolaganju sportske terene te da je mogao posuđivati knjige i filmove.

Također je utvrdio da je podnositelj imao pristup prirodnom svjetlu i svježem zraku te je primijetio da fotografije zatvora ne ukazuju da je u lošem stanju. U vezi prigovora o neodgovarajućoj medicinskoj skrbi, Sud je primijetio da je podnositelja redovito pregledavao zatvorski liječnik i stomatolog.

Presude ipak nisu konačne, a to će postati ako niti jedna od strana u roku od tri mjeseca od dana objave ne podnese zahtjev za preispitivanje presude pred Velikim vijećem. Nakon konačnosti predmeti će se nalaziti u postupku izvršenja pred Odborom ministara Vijeća Europe, izvijestio je Ured zastupnika Hrvatske pred ESLJP.