Stručnjaci složni: Studenti ne trebaju vraćati novac, već im država mora ponuditi razloge za ostanak

Foto: Hina

IZJAVE ministra znanosti, obrazovanja i sporta Vedrana Mornara u emisiji Pressing N1 televizije Dubravka Merlića da bi oni koji završe fakultet i odu van, trebali vratiti novac, a oni koji ostaju pokrenuti start-up jer za to imaju dovoljno znanja izazivaju lavinu uglavnom negativnih reakcija.

> Apsolvent Mornaru: Neka ministri koji nemaju rezultate na kraju mandata vrate novac

> Studenti i profesori šokirani Mornarovom izjavom: Propadamo zbog ovakvih

> Mornar ne odustaje: Vaš studij košta 50.000 eura, ne možemo si dozvoliti da odete

Istup ministra su za Index prokomentirali profesor Anton Vukelić sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu i izvršni direktor Instituta za razvoj obrazovanja Ninoslav Šćukanec.

Vukelić se u razgovoru djelomično složio sa stavom ministra da je percepcija o tome kako je obrazovanje besplatno štetna.

"Ministar je rekao da je  'percepcija da je obrazovanje besplatno štetna jer što je besplatno ne vrijedi', iz navedenog  nije posve jasno u čemu se sastoji ta šteta, tog obrazloženja nema.  Obrazovanje dakako nije besplatno, samo je pitanje tko ga plaća. Vjerojatno se u navedenoj izjavi misli da je u principu besplatno za studente te da takva percepcija ima za posljedicu da studenti ne uče i ne trude se u dostatnoj mjeri kao u situaciji da to isto plaćaju sami. Nažalost, djelomično se mogu složiti sa navedenim i pojedini slučajevi to potvrđuju. S druge strane, čak i da je to tako, besplatno obrazovanje može kotirati kao vrijednost ovog društva sama za sebe, ono što ovo društvo čini vrijednim i poželjnim.

Ne ulazim u pitanje je li to održivo i koga ćemo uskratiti da bi tu viziju društva ostvarili, društva s besplatnim obrazovanjem. O negativnim posljedicama obrazovnih sustava u kojima sami  korisnici plaćaju studije, i to posljedice na ruralne siromašnije slojeve kojima je na taj način otežana vertikalna socijalna mobilnosti, a obrazovanje jest temeljni stratifikacijski mehanizam, ne treba ni spominjati. Ipak, za sad ministar ne govori o ukidanju besplatnog visokoškolskog obrazovanja, on spominje samo percepciju," tumači Vukelić.

Administrativne zabrane i obaveze nisu rješenje problema

Na pitanje kako prihvaća ideju da se studentima koji se školuju na račun države uvede obveza da ostanu neko vrijeme u Hrvatskoj ili da vrate novac ako sreću namjeravaju potražiti izvan njenih granica Vukelić odgovara da administrativne zabrane ili obaveze nisu rješenje problema.

"Ovo je logika države i sustava, ja sam te financirao pa mi  na ovaj ili onaj način vrati dug. To se ne može nametnuti kao obaveza niti tu obavezu može ispuniti ova država sa ovakvim gospodarstvom i siromašnim javnim financijama. Nadalje, to proturječi pojedinim slobodama a i svrha obrazovanja nije isključivo korist za društvo već i dobrobit za pojedinca pa makar i otišao s tim znanjem i van ove zemlje, pa i on je naš građanin. Ja znam da to boli ovo društvo i nije nam drago da mladi obrazovni odlaze u druge zemlje ali zasigurno to ne čine rado već su prisiljeni zbog situacije u Hrvatskoj. Administrativne zabrane ili obaveze nisu rješenje ovog problema, ovo društvo ne da treba biti privlačno za vlastite građane nego čak i za druge, to je cilj koji nije lako dostići," kaže profesor.  

Šarolik mozaik okolnosti koji utječe na motivaciju studenata

Ministar Mornar je u emisiji postavio pitanje motivacije za studiranje, pa predložio da se na kraju godine studentima kao "poticaj" uruči račun s iznosom kojeg je država izdvojila iz proračuna kako bi im omogućila školovanje. Vukelić ocjenjuje da takva parcijalna mjera neće uzbuditi studente, ali i da vidi razlog zbog kojih bi ona izazvala negativne efekte.         

"Kako motivirati studente da se posvete studiju i pruže više energije i truda studiju, i na taj način studiraju temeljitije i/ili ažurnije je jedno od krucijalnih pitanja svake obrazovne institucije, svakog nastavnika. Odgovor dakako nije jednoznačan, motivacija kako intrinzična,  tako ekstrinzična ovisi o nizu čimbenika koje je sad ovdje  izlišno nabrajati ali tu je riječ o školskoj klimi ali i "obrazovnoj klimi" u širem društvu, karakteristikama studenta i  njihove percepcije o svrsishodnosti i smislenosti studija, o samom nastavniku i inzistiranju na određenoj razini obaveza i slično. To je šaroliki mozaik okolnosti  a nikako jedna mjera kao i u mnogim drugim kompleksnim područjima društvenog života i socijalnih odnosa.

Dovoljno da studente pitate o razlozima ne/ pohađanja nastave i prvo što će vam znatna većina odgovoriti je "nemojte da predavanje bude u osam ujutro i popisujte nas".  Iako je iskustvo pokazalo da niti jedan sustav, pa tako i obrazovni, neće  olako aktivirati onu manjinu lijenih studenta niti će demotivirati one ambiciozne, talentirane, ključno pitanje je kako pokrenuti onu veliku osrednju većinu. U današnjem sustavu studiranja ukoliko student ne položi određene kolegije tijekom školske godine  i ne dosegne propisanu kvotu ECTS bodova mora za sljedeću godinu platiti određeni iznos. Službenici studentske službe na mojem matičnom  Filozofskom fakultetu, koji svakako imaju uvid u prolaznost studenta, u razgovoru o toj temi tvrde da takva mjera  koju uvjetno možemo nazvati "plati ako nisi položio" djeluju poticajno barem da završe u roku dodiplomski studij. Kasnije na diplomskom studenti više-manje redovno polože ispite a zatim otegnu s diplomskim radom s ciljem da si produže studentska prava i poslove putem studentskog servisa. Sustav koji svima daje besplatno školovanje ali lupa po džepu one manje efikasne (barem što se tiče ažurnosti polaganja što može ali ne mora  imati vrlo neželjene posljedice na "kvalitetu" znanja i studiranja) se ne čini loš. Tu ne treba zaboraviti da svi studenti nemaju podjednake uvjete studiranja i životnih okolnosti.  Utoliko jedna parcijalna mjera da studentima iskažete trošak studija neće imati posebnog učinka, činjenica nad kojom se studenti neće pretjerano uzbuđivati već ju uzeti zdravo za gotovo ali iskreno rečeno, čini mi se, neće imati ni negativne efekte."

Teorija i praksa o startupu

Vukelić je oštrije reagirao na ministrovu izjavu da bi svaki student tijekom studija trebao usvojiti toliko znanja koliko je dovoljno za pokretanje startup-a, rekavši da su takve paralele neprihvatljive.

"Sveučilišne studije uopće miješati s operativnim znanjem "start-up"-a nije nikako prihvatljivo. To su različite sfere, razine  edukacije. Nadalje, to dodatno  ne odgovara mnogim studijima  čiji primarni cilj i nije tržišna primjenjivost. Danas te instrukcije kako pokrenuti posao pa čak i kako se zaposliti možete pribaviti na vrlo jednostavnim tečajevima ili putem interneta te je važno da znanje ne bude isključivo institucionalizirano nego diverzificirano.  Studiji prvenstveno daju jedan  kako sveobuhvatniji tako i dublji, temeljitiji način razmišljanja i sagledavanja područja kojim se bavite način a onu operativnu razinu lako savladate na konkretnom radnom mjestu u kratko vrijeme. Dodatno, svrha obrazovanja nije samo ekonomska nego i kulturna i politička. Da se ne bi krivo razumjela moja prethodna misao, smatram da mnogi fakulteti nemaju dovoljno prakse (koja dakako košta i zahtijeva dodatne organizacijske napore) i pretjerano su zatvoreni u  svoje znanstveno teorijske okvire, te je neophodno je da obrazovanje bude povezano s potrebama tržišta, gospodarstva a ne kao kula u zraku. To je pitanje upisnih kvota, stimuliranja studenata da upisuje pojedine fakultet ali i strategija razvoja ove zemlje. Čini mi se da se ministar pri toj tvrdnji o start-up znanju na tren povodio za onom tehnicističkom logikom da bi znanje trebalo biti eto i tržišno operativno primjenjivo ali tome nije mjesto na fakultetima," rekao je.

Copy paste logika

Profesor se ne slaže ni s ocjenom ministra o bolonjskom sustavu, odnosno s njegovom tvrdnjom da je broj studenata koji u Hrvatskoj nastavljaju studij nakon završenog preddiplomskog obrazovanja apsurdan.  

"Mi nismo Amerika i ta copy paste logika načelno nije dobra. Prvostupnici nisu dostatno  prepoznati na tržištu rada u Hrvatskoj te je posve razumljiv nastavak na diplomski studij. Kada će se taj profil stručnjaka etablirati na tržištu rada tada će i sami poslodavci ali i studenti uvidjeti korist od te razine obrazovanja. U kontekstu visoke  nezaposlenosti ja trenutno ne vidim drugi izlaz za studente nego da nastave studij i nadaju se najboljem. Sam bolonjski sustav ima niz drugih poteškoća a njegova struktura 3+2  iako omogućuje prijelaz nakon dodiplomskog dijela na drugi, srodni diplomski studij postavlja i niz problema u definiranju tko i pod kojim uvjetima može ostvariti navedenu mobilnost. U kojoj mjeri to studenti koriste treba vidjeti na podacima ali veći i dalje ostaje unutar istog smjer," kaže. 

Šćukanec: Troškovi studiranja u Hrvatskoj među najvišima u Europi

Izvršni direktor Instituta za razvoj obrazovanja Ninoslav Šćukanec je u pisanom odgovoru za Index ponudio konkretne podatke i pritom istaknuo da su iznosi školarina za studij u Hrvatskoj među najvišima u Europi.

"U Hrvatskoj oko 50% studenata plaća školarine za svoj studij. Dodatno, oni studenti koji plaćaju puni iznos školarine, plaćaju puno u usporedbi s drugim zemljama EU. Iznosi školarina za studij u Hrvatskoj su visoki u usporedbi s drugim zemljama EU i iznose oko 8.800 HRK/1.170 EUR godišnje[1]. Prosječni iznos školarine u većini europskih zemljama koje ih naplaćuju je ispod 1.000 EUR godišnje. Najviši iznosi su se naplaćivali u Engleskoj/Walesu, Irskoj i Litvi (više od 1.700 EUR godišnje). Hrvatske su školarine među najvišima u Europi, nešto ispod Nizozemske i Portugala (1.360 EUR), no iznad Švicarske (970 EUR) i Španjolske (900 EUR). Prema tome, hrvatski studenti i njihovi roditelji su itekako svjesni kako visoko obrazovanje nije besplatno. Štoviše, vrlo je skupo, čak i u europskom kontekstu.

Onih 50% studenata koji pak ne plaćaju školarine, susreću se s vrlo visokim troškovima života tijekom studija (smještaj, hranu i prijevoz). Godišnji životni troškovi studenta u Hrvatskoj u prosjeku iznose 26.000 kn. Prema tome i taj podatak nam govori da su studenti i njihovi roditelji suočeni s visokim troškovima koje moraju pokriti ukoliko žele studirati. Mala je vjerojatnost da ova skupina misli kako je visoko obrazovanje besplatno," ocijenio je Šćukanec.  

Obrazovanje je javno dobro

"Javne bi politike trebale kreirati društveno i ekonomsko okruženje koje prepoznaje i cijeni vrijednost visokog obrazovanja jer će time ojačati gospodarstvo i konkurentnost te povećati zapošljivost i socijalnu uključenost građana. Nametati građanima obvezu vraćanja novca ukoliko im država (su)financira školarine za studij ili pak izdavati im račun za troškove koje im je država pokrila, pridonijelo bi stvaranju okruženja u kojem bi se znanje i obrazovanje tretirali kao roba, čija vrijednost ovisi o količini novaca koji je netko platio za svoj studij. Količina novaca koju plaćate (ili koju netko plaća za vas) sigurno nije garant kvalitete visokog obrazovanja.

Kvaliteta visokog obrazovanja je pak ono što država mora ojačati jer to je garant veće zapošljivosti i konkurentnosti. Ukoliko ćemo imati kvalitetnije visoko obrazovanje, naši diplomirani studenti će se lakše zaposliti i njihove kvalifikacije će biti potrebne poslodavcima. Kvalitetnije visoko obrazovanje će osigurati da nam se vraćaju svi oni koji su otišli u inozemstvo. Prema tome predlažem da se rasprava o vrijednosti visokoga obrazovanja usredotoči na jačanje i osiguranje kvalitete u visokom obrazovanju. Smatram da je obrazovanje javno dobro i važno je osigurati dostupnost visokog obrazovanja svima koji su za to sposobni. Neprikladno je i štetno govoriti o besplatnosti visokoga obrazovanja u okruženju u kojem veliki broj onih koji studiraju sami skupo plaćaju svoj studij te teško pronalaze potrebna financijska sredstva za visoke cijene studiranja. Istovremeno, svjedoci smo da kvaliteta tih skupih studija im ne osigurava baš najbolje izglede na tržištu rada. To je tema o kojoj bismo trebali više polemizirati," zaključuje Šćukanec.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara