Foto: Hina

ALEKSIS Cipras je kapitulirao u pregovorima s vjerovnicima i prihvatio drakonske mjere štednje za trogodišnju pomoć u iznosu od 85 milijardi eura. Suočen s bankrotom, potencijalnim izlaskom iz eurozone i realnom mogućnošću da država ostane bez novca za temeljne potrebe, plaće i mirovine, parlament je odobrio paket ali je gotovo trećina od 149 zastupnika Sirize odbila dati podršku vladi zbog čega je 41-godišnji premijer podnio ostavku i namjerno izazvao pete parlamentarne izbore u šest godina.

Grčka je međunarodnu pomoć zatražila 2010. godine kad se strmoglavila s fiskalne litice i našla u tehničkom bankrotu nakon pristupanja euru u 2001. godini za što prema brojnim ekonomistima i analitičarima nije bila spremna. Nacija je dugo skrivala porazno punjenje proračuna i razmjere duga uz pomoć banaka, prije svega američkog Goldman Sachsa, koji je sudjelovao u namještanju knjiga i omogućio Grcima da nastave sa zaduživanjem kroz mehanizme zamjene valuta o čemu je svojedobno izvijestio Bloomberg.

Pad ekonomije, uspon Sirize

Zabrinuti za budućnost eurozone vjerovnici su ponudili pomoć Grčkoj i prije posljednjeg paketa posudili 300 milijardi eura uz stroge zahtjeve za brutalne mjere štednje u proračunu. Rezultat po ekonomiju je bio porazan, što je javno priznao i MMF. Gospodarstvo se urušilo, BDP je od 2010. godine pao za 25 posto, gotovo 26 posto radne snage je bez posla (većina bez ikakve socijalne pomoći), plaće su pale za 38 posto, mirovine za 45 posto, dok oko 18 posto stanovništva nema dovoljno novca za hranu, a 32 posto živi ispod granice siromaštva.

Navedeno je izmučene Grke natjeralo da u siječnju izgube strpljenje s tradicionalnim strankama i na vlast izaberu, u odnosu na glavnu struju EU, radikalnu ljevicu Sirize koja je obećala poderati ugovore koji su stvorili "humanitarnu krizu". Pobjeda grčke ljevice je odjeknula diljem EU i ojačala slične pokrete u Portugalu, Španjolskoj i Škotskoj gdje su na scenu također stupile snage otpora prema mjerama štednje.

Prije samo dva mjeseca Cipras je uživao podršku 70 posto Grka i narod ga je hvalio kao jedinog premijera koji se otvoreno suprotstavio vjerovnicima, no podrška ljudi od 18 do 44 godina koji su bili ključni za pobjedu Sirize brzo se urušila nakon što je stranka ignorirala rezultate referenduma u kojem je 62 posto građana odbacilo mjere štednje.

Cipras je u posljednjim danima biračima pokušao obrazložiti da se našao u slijepoj ulici, djelomice uspješno ako je suditi prema aktualnim anketama u kojima Siriza uživa marginalnu prednost u odnosu na glavne konkurente. Ipak, vidljivo je da se dio prijašnjih poklonika stranke okrenuo još radikalnijoj ljevici, pa čak i desnici koju predstavlja manje-više otvoreno neonacistička Zlatna zora.

Glavne političke stranke

Od pada vojne hunte u 1974. godini, Grčkom, kao što je to slučaj s brojnim europskim nacijama, upravljaju dvije političke stranke. Riječ je Novoj demokraciji desnog centra, koja je do uspona Sirize izmjenjivala vlast sa socijalistima Pasoka.

Na izborima u 1981. godini, navedene stranke su zajedno dobile povjerenje 84 posto birača, što se promijenilo tek kolapsom ekonomije i popratnim strogim uvjetima iskupljenja. Na tri izbora održana od svibnja 2012., stranke su zajedno osvojile 32, 42 i 32.5 posto glasova, dok je porasla podrška manjim, dotad marginaliziranim strankama kakva je Zlatna zora koja je u sva tri ciklusa dobila podršku iznad 5 posto.

Tko je u utrci?

Na sutrašnjim izborima ukupno sudjeluje 19 stranka i koalicija, a najviše izgleda za ulazak u parlament imaju: Siriza - koalicija radikalne ljevice koju vodi Cipras; Nova demokracija na poziciji desnog centra koja uživa podršku europskih konzervativaca; stranka Popularno jedinstvo koju je osnovalo 25 bivših zastupnika Sirize; Komunistička partija Grčke; socijalistički Pasok; stranka Potomi koju je prošle godine osnovao novinar Stavros Theodorakis; Nezavisni Grci s desnice koji su koalirali s odlazećom vladom Ciprasa i stranka Unije centrista osnovana 1992. godine koja prvi put od osnivanja ima izglede za ulazak u parlament.

Permanentna kriza

Za komentar sutrašnjih izbora i aktualnih trendova u Grčkoj zamolili smo Anđelka Milardovića, našeg politologa, sociologa i profesora političkih znanosti koji je utemeljio Institut za europske i globalizacijske studije.

"Mnijenje među građanima u Grčkoj je da niti jedna stranka ne nudi realne opcije za izlazak iz krize i dojam je da je sve već viđeno. Ako rezultati izbora dovedu do podijele vlasti između ljevice i desnice, kako sugeriraju ankete, niti jedna politička snaga neće imati većinu potrebnu da se iznjedri neko zadovoljavajuće rješenje. Grčki politički sustav će na dugi rok ostati nestabilan jer građani imaju velika očekivanja, a prema onom što se moglo čuti na sučeljavanjima nitko ne nudi ništa novo. Takvih izbora može biti u nedogled, a oni neće moći odgoditi izvršenje zahtjeva kreditora i servisiranje dugova što je krucijalni problem. Stoga ne bih isključio mogućnost da u budućnosti vidimo novi ciklus temeljen na scenariju kakav smo imali dosad. Mislim da je Grčka u svojevrsnoj permanentnoj krizi još od 1974. kada je završio 'pukovnički sistem'. Oni, poput nas, imaju dvostranački sustav, a iako se Siriza pojavila kao neka treća, eksperimentalna opcija, na kraju se pokazalo da niti ona nema rješenje i da je iznevjerila birače koje je sama, dakako, u paru sa situacijom i uvjetima kreditora, radikalizirala. Siriza na kraju nije ispunila spektakularna predviđanja s kojima je dočekana u Europi, pa tako i kod nas od pojedinih ljevičarskih krugova. Izbavljenje iz situacije od novog revolucionarnog subjekta se jednostavno nije materijaliziralo," rekao je u telefonskom razgovoru za Index Milardović.

"Uškopljeni revolucionarni subjekt"

Zanimalo nas je nakon navedenog mogu li, i u kojoj mjeri, izbori u Grčkoj utjecati na druge europske stranke iznikle zbog mjera štednje i kakvi su izgledi da europska ljevica, nakon odluke britanskih laburista da kao predsjednika stranke izaberu gorljivog ljevičara Corbyna izmjeni aktualne političke smjernice u EU.