Varaju li kupci trgovce?

Screenshot: ROZP

POTAKNUTA činjenicom da se u Hrvatskoj godišnje u hrvatskim trgovinama ukrade robe u vrijednosti od 988 milijuna kuna, Regionalna organizacija za zaštitu potrošača (ROZP) je u studenom 2014. godine provela anonimnu anketu s prodavačicama i prodavačima u trgovačkim centrima na temu: "Varaju li potrošači?" .

Rezultati su iznenađujuće nepovoljni za potrošače, a domišljatost „potrošača-varalica“ koji bacaju ljagu na poštenje potrošača je zapanjujuća, zaključuju u ROZP-u.

Ispitanicima je bilo postavljeno pitanje o tome imaju li spoznaje o varanju od strane kupaca, na što je čak 97 posto odgovorilo pozitivno, samo 1 posto nema spoznaja o tome, a 2 posto se nije željelo izjasniti.

Na pitanje jesu li osobno svjedočili varanju od strane potrošača 79 posto je potvrdilo, a 21 posto nije osobno svjedočilo takvom varanju.

Čak 12 posto ispitanika kaže da trgovine nemaju propisane oblike zaštite od kupaca koji varaju, 10 posto ne zna odgovor, ali 80 posto ipak kaže da trgovine imaju zaštitu. Iako Zakon o zaštiti potrošača ne predviđa „crnu listu“ ni trgovaca ni potrošača, prodavači se ipak u 87 posto slučajeva izjašnjavaju da njihova trgovina posjeduje tako nešto.

Iskustva trgovaca

Trgovci među oblike varanja navode varanje kod vaganja proizvoda, i to najčešće kod voća i povrća. Kupac na vagu spusti samo dio težine, a nakon što je naljepnica s cijenom već izdana, uzme ju iako je zapravo "kupio" više. Ponekad napune vrećicu s proizvodom, ali uzmu naljepnicu za sličan proizvod niže cijene.

Degustacija je također način varanja, osobito kod sušenog voća, peciva i slatkiša, pokazuju ROZP-ovi rezultati ankete.

"Potrošač uzme pecivo i pojede do kase i ne pokaže naljepnicu da je uzeo isto.
Potrošač uzme čokoladu, manji slatkiš ili sladoled i pojede na putu do kase.
Unošenje prazne ambalaže: Potrošač unese praznu ambalažu za jaja od branda druge trgovine, potajice prebaci jaja iz druge kutije u trgovini u svoju kutiju, i na kasi tvrdi da je ta jaja donio sa sobom iz druge trgovine", opisuju među ostalim iz organizacije.

Među načinima varanja je i otuđivanje proizvoda, ili jednostavno - krađa. Najčešća pojava je s robom opće namjene, kao što su maramice, odjevni predmeti, ili proizvodi za osobnu uporabu.

"Potrošač isprobava nekoliko odjevnih proizvodna po nekoliko puta, posebno u vrijeme gužvi i sasvim slučajno jedan ili čak više odjevnih predmeta ostane ispod njegove stare robe, koju je obukao ne našavši ono što je tražio", opisuje ROZP, koji moli potrošače da se, ako budu uhvaćeni u ovakvim ili sličnim radnjama, ne traže pomoć udruga za zaštitu potrošača.

"Te radnje nemaju veze sa Zakonom o zaštiti potrošača", upozoravaju.

ROZP: Varanje potrošača stimulirano je propisima

U vrijeme blagdanske potrošačke groznice ROZP upozorava i na brojne primjere varanja kupaca, ističući da Zakon o zaštiti potrošača u tom dijelu štiti trgovce, a ne potrošače, iako je nepoštena poslovna praksa u Hrvatskoj zabranjena zakonom.

Predsjednik ROZP-a Željko Tomašić kaže da predviđene sankcije očigledno nisu dovoljne da spriječe varanje, jer ne funkcionira inspekcijski nadzor.


Hrvatski Zakon o zaštiti potrošača propisuje da potrošač trgovca može prijaviti gospodarskom inspektoratu samo ako se prethodno žalio trgovcu koji mu mora dati odgovor na pritužbu u roku od 15 dana. ROZP smatra da ta odredba u praksi omogućava samo to da trgovac dobije vremena ukloniti dokaze nepoštene poslovne prakse.

Na konkretnom primjeru od 23. prosinca 2014., prijavljenom ROZP-u, jedan je trgovac u Karlovcu imao u prodaji veste na čijim je etiketama pisalo da su od pamuka, dok je na ušivenoj deklaraciji sitnim slovima pisalo da je sirovinski sastav akril i poliester.

"To znači da pamuka nema ni u tragovima, već se radi o čistoj sintetici. Sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, potrošač može vratiti proizvod i zatražiti isti takav od pamuka ili povrat novaca, no to nije mjera koja bi trgovca spriječila da se i ubuduće koristi nepoštenom poslovnom praksom", kaže Tomašić.

"Samo sitna greška"

Prema Tomašićevom mišljenju propis da gospodarski inspektori obavljaju nadzor samo po prijavi i to nakon što trgovac odgovori potrošaču, predstavlja "moguću stimulaciju trgovaca da varaju, jer će uklanjanjem dokaza s mnogih vesta jedan dokazani primjer ispasti samo kao sitna greška".

On zato kao rješenje nudi da se udrugama za zaštitu potrošača omogući da javno objavljuju svojevrsne "crne liste trgovaca" te na taj način upozore potrošače koji ih trgovci varaju.

"Sada to ne možemo raditi jer bi nas trgovci mogli tužiti za naknadu izgubljene dobiti, a udruge nemaju novaca za višegodišnja suđenja da dokažu varanje. Primjerice, Društvo Potrošač sudi se osam godina sa T-comom, ali će oštećeni potrošači, i nakon što Potrošač pravomoćno dobije spor, opet morati sami tužiti T-com (kao članovi Udruge Franak).

"Sve to znači da potrošači nisu zaštićeni nego ih domaći propisi čine slabijom stranom na tržištu, umjesto da budemo regulator tržišta", zaključuje Tomašić.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara