Foto: Hina

"Ako je crkvi nešto neprihvatljivo, zašto na tome inzistirati?"
Prof. dr. sc. Vedran Mornar, ministar Znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske, u razgovoru za Index, objavljeno 29.6.2014.

Vjerujem da nije teško zaključiti kako je doc. dr. sc. Željko Jovanović bio loš ministar. Imao je puno ideja, ali oko provedbe je griješio svugdje gdje se griješiti može. Počev od svađanja sa svime i svakime, pa do prijetnji praznom puškom zvanom "Zakon o športskoj inspekciji", gdje športski inspektori nadziru sve osim financiranja športskih klubova. Pa ako netko misli da je problem hrvatskog športa "poštuju li se propisi o upisu u registar sportskih djelatnosti, registar profesionalnih sportskih klubova, odnosno u drugi odgovarajući registar", krivo misli i to nije bio problem. Ministar Jovanović se usput uspio i više puta izblamirati pred Ustavnim sudom, a kome Ustavni sud ruši propise radi proceduralnih propusta – jednostavno ne radi svoj posao kako treba. Ovo što se događa trenutno s knjigama (obvezna nova izdanja koja su skoro jednaka starima), nećemo ni komentirati – pitajte bilo kojeg roditelja nekog školarca.

Povijest znamo – Željko Jovanović ulazi u "rekonstrukciju" (čitaj: vraća se u Sabor, kazna je u vidu manje posla za istu lovu), a ministar postaje prof. dr. sc. Vedran Mornar, nestranačka osoba. Vječito nasmiješeni profesor s FER-a, bivši dekan jednog od naših najboljih Fakulteta. Čovjek je, kako kažu oni koji ga poznaju, iznimno radišan, pitanjima obrazovanja se bavi i puno šire nego njegovo radno mjesto traži, a i bivši studenti ga hvale. Reklo bi se – idealna kombinacija. No, ne bi bili u Hrvatskoj da stvari idu tako lako.

Čovjek konzervativnih vrijednosti

Još prije imenovanja, u razgovoru na nadležnom saborskom odboru, budući ministar govori: "O svim pitanjima vezanim uz zdravstveni i građanski odgoj imam nešto drugačiji stav od dosadašnjeg ministra i prvi potez bit će mi zatražiti prijem kod kardinala Bozanića i nadbiskupa Puljića i razgovarati o eventualno otvorenim pitanjima."

Dio medija i zastupnika se čudi kako budući ministar lijevo-liberalne koalicije kao prvi potez vidi razgovor s crkvenim velikodostojnicima? I to na način da on ide kod njih, a ne da oni, kao i svi drugi zainteresirani, odu kod ministra na razgovor. Ta izjava prolazi kao eto, moguća nespretnost s javnim nastupima budućeg ministra i Vedran Mornar postaje ministar.

No, onda slijede i intervjui za Novi list, pa za Index i stvar je jasna – novi ministar nije samo "ljubazan" u smislu da želi spustiti tenzije oko zdravstvenog i dijelom građanskog odgoja, već je jednostavno osoba jasno izraženih konzervativnih stavova. Kako je to lijepo sažeo saborski zastupnik HNS-a, Goran Beus Richembergh: "Ne radi se očito o nikakvome 'nesnalaženju' ili 'neiskustvu', nego o čvrsto izgrađenim konzervativnim vrijednostima. Promovirajući ih pod egidom tzv. mišljenja struke i svoje tobožnje nestranačke dobre volje da mijenja stvari na bolje, pokušava ih institucionalizirati na način koji izravno dezavuira program i ionako oslabljenu vjerodostojnost vlade čiji je član, a crkvu promovira kao presudnoga aktera u sferi u kojoj za nju u sekularnim društvima nema mjesta."
To je bilo krajem lipnja. Stiže jesen, Vedran Mornar se već udomaćio u ministarskoj fotelji, i uoči početka školske godine bavi se čini se za njega najvažnijim problemom – novim sastancima s predstavnicima katoličkih udruga. Oko čega je ministar, čini se dobre volje, puno bolje nego kada ga se pita što ćemo s raskinutim kolektivnim ugovorima za školstvo i znanost.

Ministar je politička dužnost

U čemu je problem?  Ministar je po definiciji politička dužnost. Čak i ako je ministar nestranačka osoba, on je politički dužnosnik i treba se baviti provođenjem politike. Za to je izabran na to mjesto. Ministar Mornar je definitivno dobar primjer kako su prazne one priče gdje se priželjkuje "vlada stručnjaka" koji će nas izvesti iz krize. Stručnjaci naravno trebaju ministru, jer nitko ne može biti pametan za cijeli resor. Nekakva je i moralna dužnost stručnjaka da pomognu državi, ako ih netko uopće pita. Međutim, da je ministar primarno stručno mjesto – onda bi ga birali javnim natječajem.

Nestranačka osoba nije osoba bez političkog i ideološkog stava – samo ga javno ne iznosi kao što to rade članovi političkih stranaka: socijalisti, social-demokrati, demokršćani, liberali… I ta ideološka odrednica je bitna. Pitanje vjeronauka u školi, pitanja tipa građanskog i spolnog odgoja jesu bitno ideološka pitanja o kojima se građani trebaju izraziti na izborima, a politika ih onda provoditi. Nije to samo pitanje obrazovanja – isto je i s gospodarstvom: liberali, socijalisti i desnica imati će različita rješenja što primjerice s državnim firmama, kako trebaju ići porezi, koji su poželjni pravci razvoja i kakvi trebaju biti poljoprivredni poticaji.

Svi mi jesmo za viši standard, svi mi jesmo za "održivi razvoj" (usput, jeste li se kada zapitali što to znači kada govorimo o državnom proračunu i masi novca koja ide za mirovine?), svi mi jesmo za čisti okoliš – ali pitanje politike, i u konačnici ideologije, jest kako će se ta politika provesti. Hrvatskoj treba upravo više ideologije (ne one podjele ustaše-partizani, oko koje je još Tuđman rekao par pametnih, da su se u Domovinskom ratu borili sinovi i jednih i drugih i da je ta priča dovršena), nego upravo ideologije oko jasnih političkih programa.

Izborna godina stiže i nemojte se zadovoljiti paušalnim odgovorima političara kako se eto bore da svima "bude bolje": pitajte ih konkretne stvari, poreze, razvoj, poljoprivredu, pa i kako vide obrazovni sustav. I gdje pripadaju ideološki. To je legitimno pitanje, ono kreira državnu politiku.

Promašaj lijevo-liberalne koalicije

Ako imamo lijevo-liberalnu koaliciju, a trenutno imamo, njeni birači u pravilu žele odvojenost crkve od države. Ako imamo već vjeronauk u školi, lijevo-liberalni birači žele da oni koji na njega ne idu imaju alternativu, a ne da djeca čekaju u hodniku ili knjižnici. Lijevo-liberalni birači očekuju se da se ministar više bavi pitanjem kako osigurati novce za svoj resor, što s doktorima znanosti kojima se ne otvaraju docentska mjesta, što s novcem za istraživanja, a ne sastancima s biskupima. Mogao je uostalom Mornar pitati kardinala Bozanića da se Crkva malo financijski stisne dok ne prođe kriza, a ne da država ide štedjeti na putnim troškovima učitelja u područnim školama. Po osmjehu nakon sastanka, čini se da to baš i nije pitao…

Ostavimo po strani zdravstveni odgoj, jer definitivno nije bio pripremljen za ovu nastavnu godinu, no mogli se krenuti s građanskim odgojem. Građanski odgoj je u Hrvata iznimno važan. Znati osnovna načela demokratskog društva, znati zašto je primjerice odgovoran župan (pola ih valjda ima mandati jer stvari iz svoje odgovornosti u lokalnim medijima prebacuju na "državu"), što radi Ustavni sud – bitna su pitanja za društvo. Ne znati osnovna demokratska načela i način funkcioniranja države od ljudi stvara podanike, a ne građane.

Ako već imamo u programu Vlade: "Svoje strategijsko određenje prema predškolskom, osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju Vlada će ostvarivati sljedećim temeljnim mjerama: (...) - uvođenjem posebnoga nastavnog programa o demokraciji i ljudskim pravima", onda je na ministru da taj posebni program uvodi. Ne odgađa i ne izmišlja novo, jer to nije njegov posao. Lijevo-liberalna koalicija je, dijelom i na tome dobila mandat.

A što se događa? Lijevo-liberalna koalicija očigledno odustaje od vlastitog programa, a oporbeni ORaH ga stavlja u svoj! Tako čitamo Index, 19. kolovoza:  "Stranka ORaH je danas, posljednji dan javne rasprave o građanskom odgoju u školama, upozorila da uvođenje novoga predmeta u školski kurikulum ne smije biti u funkciji pukoga prikupljanja političkih poena, te ističe da bi Građanski odgoj i obrazovanje trebao u Hrvatskoj biti uveden kao poseban obvezan predmet." Ono što upravo piše u aktualnom Programu aktualne Vlade!

Ankete znamo. SDP pada, ORaH raste – a jedan od razloga tome je i ministar Vedran Mornar. Što se uopće imamo čuditi? SDP glasove desnice neće dobiti i uopće je glupo razmišljati da će potencijalni glasač desne koalicije glasati za SDP radi par susreta nestranačkog ministra s dužnosnicima crkve. Ali razočarani glasač ljevice sada vidi ORaH kao alternativu. Dodatno čini se da SDP ima problem što ne želi priznati problem koji imaju oko ministra Mornara, čovjeka koji je svoj ideološki profil čini se dosta dobro krio dok nije sjeo u ministarsku fotelju.

Cijenite ljude koji unaprijed kažu svoju ideološku pripadnost

I da se razumijemo – uopće nije problem u tome da Vedran Mornar ima razvijene konzervativne stavove i da mu je mišljenje crkve čini se važnije nego rješavanje pitanja kolektivnih ugovora. Čovjek, kao i svaki drugi, ima pravo na svoju ideologiju, svoj stav i svoj politički program. To je dio demokracije. I dio demokracije je da se politički angažira, valjda negdje na desnici, dobije vlasti i naredne četiri godine provodi svoj politički program.

Međutim, dok je u pitanju lijevo-liberalna koalicija, valjda očekujemo od nje lijevo-liberalne vrijednosti u sustavu obrazovanja ili je i to previše očekivati?

Vaš autor je uvijek cijenio ljude koji jasno kažu vlastite stavove: primjerice nekadašnja ministrica Prosvjete i športa Ljilja Vokić nikada nije krila svoje konzervativne političke stavove. Nije ih krio, makar je bio ideološki sasvim suprotno ni pokojni reformator sustava usmjerenog obrazovanja Stipe Šuvar. I to je jedini ispravan i pošten način u politici – reći tko si, što si i za što se zalažeš prije nego sjedneš za saborsku ili ministarsku fotelju. I zato ljude poput Ljilje Vokić ili Stipe Šuvara (evo da uzmemo baš ono dva pola sustava obrazovanja) treba cijeniti, makar se možda uopće ne slagali s njima.

Vlastiti ideološki stav unaprijed, prije nego što je postao član Vlade, Vedran Mornar nije predstavio i mnogi birači lijevo-liberalne koalicije su opravdano razočarani. Štoviše, ako već ima stavove koje ima, jedino časno bi bilo da je odbio političku funkciju ministra. Ali, čini se da ta ministarska stolica ima nešto magično, tako teško za odbiti…

Rezultat – gubljenje vremena do narednih izbora

Rezultat – kao i u svemu drugome gubimo vrijeme. Ministar Mornar se čini se, od silnih sastanaka ne stiže baviti stvarima kao što kolektivni ugovor za škole i fakultete. Da, jer, ako niste znali – država je definitivno počela štednju, u smislu ukidanja raznih dodataka službenicima. Kojim službenicima? Pa učiteljima i nastavnicima, kojima je kolektivni ugovor jamčio neke naknade za specifičnosti njihova rada. Niste valjda mislili da će država početi s analizom broja agencija ili viškova zaposlenih u državnim firmama?

Ministar Mornar je zaustavio početak građanskog odgoja kao posebnog programa i pokrenuo mnoge strateške reforme za koje fizički, do kraja mandata, jednostavno nema vremena. Takve reforme je politički besmisleno počinjati godinu i pol pred izbore. Naredna vlada će imati drugačiji ideološki okvir i njegove strategije će uvelike pasti u vodu.

Ako to bude široka lijevo-liberalna koalicija, očigledno je potencijalni koalicijski partneri HNS i ORaH neće prihvatiti ideje tada već bivšeg ministra Mornara. HDZ opet ima svoje ljude i razvijati će svoje strategije i programe. Zanimljivo, HDZ se neće toliko opterećivati što je sve crkvi neprihvatljivo – jer crkvi je neprihvatljiv i razvod i kontracepcijske tablete i još puno toga za što su u HDZ-u sasvim svjesni da bi ih odvelo previše desno i predaleko od važnih glasača centra.

Uglavnom, od sektora obrazovanja, znanosti i sporta nemojte očekivati nešto do narednih izbora – raditi će se strateški dokumenti koje će naredna koalicija, lijeva ili desna, uredno staviti ad acta, a ministar Mornar će se vratiti na fakultet gdje definitivno bolje funkcionira. Eh, i još nešto – na večer kada se budu objavili izborni rezultati, podsjetite Mirelu Holy da Vedranu Mornaru pošalje veliku bombonijeru od organske čokolade. Čovjek će joj donijeti barem 2-3 zastupnika od glasova razočaranih birača sadašnje Koalicije.