Foto: Deymos.HR / Shutterstock.com, Privatni album

ZAGREPČANKA Ines jedna je od mnogobrojnih mladih koji su odlučili napustiti Hrvatsku i sreću potražiti vani. Nju je put odveo u Kanadu, zemlju u kojoj je željela ostvariti karijeru u ljudskim potencijalima (Human Resources, HR), području koje je, kaže, potpuno nerazvijeno u Hrvatskoj.

"Nedostatak mogućeg obrazovanja u ljudskim potencijalima odveo me prvo na stipendiju u jedno od najrazvijenije svjetsko tržište - Hong Kong, gdje sam naučila osnove zanata. Međutim po povratku u Hrvatsku, i dalje nije bilo dovoljno prilika za staviti naučenu teoriju u praksu te sam prvi posao u ljudskim potencijalima dobila nakon više od godine dana potrage. Takav sistem me jako razočarao, no isto tako - motivirao da tražim prilike van zemlje", počela je Ines svoju priču za Index.

Kako se odlučila za Toronto

U Kanadu je došla sredinom srpnja 2012. godine i nakon točno 13 dana dobila posao u ljudskim potencijalima u velikoj multinacionalnoj korporaciji.

"Sjećam se da su mi ljudi govorili kako imam nevjerojatnu sreću, no to nije imalo veze sa srećom. Radilo se o višemjesečnom trudu koji se isplatio. Budući nisam imala nikakve rođake i/ili prijatelje tamo da mi olakšaju situaciju, morala sam raditi puno istraživanja i još više networkinga. Doslovce, svakog sam pitala da li znaju nekoga u Kanadi i tako sam došla do liste ljudi u tri grada: Vancouver, Calgary i Toronto. Bila sam potpuno otvorena prema svim opcijama, no ispalo je da je lista ljudi s kojima sam se povezala najveća u Torontu", kaže Ines.

U Torontu je kaže, promijenila ukupno 4 stana, što je u neku ruku malo, obzirom na ostale, budući da je pronaći dobar, čist smještaj za hrvatske pojmove u Torontu izazov.

Trenutno živi sa svojim partnerom u stanu u centru grada. Oboje imaju oko 25 minuta pješke do posla ili 10 minuta biciklom. Dodaje kako je Toronto poznat po svojoj kulturi bicikliranja i staza ima posvuda.  "Prošle godine biciklirali smo skroz do prosinca", kaže.

Osim posla i volontira

Trenutno radi za jednu manju privatnu firmu koja ističe, veoma vrednuje ljudske potencijale.

"Osim posla, u slobodno vrijeme dosta volontiram u Dress For Success Toronto i Lawn Summer Nights. Volontiranje je veoma ispunjujuće iskustvo, također, odlično je za upoznavanje novih ljudi, pogotovo kad si nov. Preporučujem svima", rekla nam je Ines.

Kaže da rijetko koja zemlja poput Kanade pruža visok životni standard i u isto vrijeme da je dobrodošla prema imigrantima. Takva kombinacija je dodaje, dobitna jer se ne osjećaš kao outsider i imaš jednaku priliku kao i ostali Kanađani.

"Osjećam se da sam u zemlji koja je organizirana i posložena kako treba. Zadovoljna sam, a ono što mi nedostaje su kave i pive s prijateljima. Nedostaje mi obitelj, pogotovo moja mala sestra koja raste, a ja nisam blizu. Nedostaje mi i naše more i lijepo vrijeme", dodaje ona.

Ipak, planovi za budućnost su joj vezani za ostanak u Kanadi. Trenutno čeka da joj odobre status trajnog boravka što će joj omogućiti otvorenu radnu dozvolu bez vremenskog ograničenja, što joj je trenutno najvažnije.

Zadovoljna karijerom, a s dečkom planira kupiti kuću u Torontu

"Bitno je reći da osim što sam konačno zadovoljna s visokim potencijalom za karijeru ovdje u Kanadi, ima još jedan važan razlog zašto sam odlučila ostati. Ovdje sam upoznala svoju bolju polovicu i s njim između ostalog planiram kupiti kuću ovdje u Torontu. Igrom slučaja, on je iz Bosne pa me često zezaju da nisam morala ići skroz u Kanadu jer da Bosanaca ima i kod nas", kaže Ines.

Što se tiče procedure prije odlaska u Kanadu, ona je uključivala prijavu za radnu dozvolu unutar Working Holiday kvote u International Experience Canada programu. To je i dalje najjednostavnija opcija ulaska u Kanadu, što, ističe, potvrđuje činjenica da se lani kvota od oko 300 za taj potprogram popunila u manje od 45 minuta.

"Kako Working Holiday radna dozvola za uvjet nema već sklopljen ugovor o radu s kanadskim poslodavcem, imala sam slobodu pronaći posao nakon što mi je odobrena radna dozvola. Za prvi put je to idealno jer je posao lakše naći kad si fizički u Kanadi, nego iz Hrvatske.

Prvi posao preko prijateljske veze

Svoj prvi posao dobila sam preko prijateljske veze. Naime, s mojom šeficom sam se povezala preko prijateljice od prijateljice. Do našeg prvog susreta u Torontu, sva korespondencija išla je preko e-maila. Nakon što smo se upoznale uživo i zapravo obavile prvi neformalni intervju, pozvala me na službeni intervju uživo.

Nakon toga je uslijedio idući, rotacijski intervju s 5 osoba iz različitih timova, te tzv.job shadowing – što znači da sam bila "sjena" određenim zaposlenicima i pratila što oni rade u svojoj radnoj ulozi. Napokon, nakon uspješno odrađenih intervjua, dobila sam svoj prvi posao u Kanadi u području ljudskih resursa koje sam ciljala", rekla je Ines.

Više ne radi u toj kompaniji već je našla novi posao, također u HR-u. Novi posao pronašla je uz pomoć tzv.headhuntera, što je, napominje, još jedna super stvar u Kanadi glede traženja posla.

"Headhunteri su ti koji su mi pronašli posao na temelju mog iskustva i interesa i s te strane je lakše pronaći posao - imaš ljude koji ga traže za tebe. Naravno, sve ovisi o tome što tražiš i nekad nije najlakše i najbrže doći do dobrih pozicija, no treba ostati uporan – to se stvarno cijeni ovdje", veli ona.

"Najteže je pronaći prijatelje"

Ono što joj je najteže u Kanadi je stvoriti socijalni krug, tj. pronaći prijatelje. Kad si stariji manje je vremena za druženje, objašnjava, pa je jednostavnije kad već imaš afirmirani krug ljudi s kojima se družiš.

Osim manjka vremena, drugi izazov joj je bila potpuno nova okolina gdje je puno manje zajedničkih točaka od kojih bi se krenulo.

"Sjećam se jednom kad smo bili na nečijem housewarming partyju i grupa ljudi je pričala o nekim serijama koje su gledali kad su bili tinejdžeri tu u Kanadi. Nisam imala pojma o čemu pričaju i nisam se baš mogla uključiti u njihove rasprave.

Ipak, ljudi u Kanadi su iznimno ljubazni i dragi i to mi je definitivno najbolji dio kanadske kulture. Jedan od primjera su naljepnice u autobusu koje me uvijek nasmiju (vidi sliku). Isto, baš neki dan sam svjedočila još jednom primjeru besprijekorne kanadske ljubaznosti – jedan gospodin je kupio Starbucks kavu prometnom policajcu koji je regulirao promet vani na hladnom. Uslikala sam policajca s kavom da se sjetim (slika ispod). Lijepo je biti dio takvog naprednog društva gdje si ljudi pomažu ovako", rekla je Ines.

Što se tiče odluke da napusti Hrvatsku kaže kako su sve njene odluke uvijek vrlo dobro promišljene pa tako i odlazak u Kanadu. Prije nego se odlučila na taj korak, napravila je puno istraživanja i razgovarala s puno ljudi. Bila je kaže, spremna i znala je što radi i u što se upušta.

"Kad sam sjela u avion na Plesu uhvatila me panika"

"Ipak, sjećam se trenutka nakon što sam se pozdravila sa svima Svojima i kad sam sjela u avion na Plesu - uhvatila me panika jer mi je sinulo da odlazim u nešto potpuno nepoznato. Niti sam ikad upoznala osobu koja će me dočekati na aerodromu u Torontu, niti sam znala gdje ću spavati, ni što ću raditi. Priznajem, tih nekoliko minuta nije mi bilo nimalo ugodno. No čim je avion poletio i bio iznad oblaka, sve je bilo bolje. Vratila sam se u prvotno stanje uma gdje sam znala da je to to", rekla je Ines.

Način života u Torontu bi opisala riječima "Work hard, play harder". Dodaje kako ljudi ondje puno rade, ali se isto tako znaju jako dobro zabaviti, što kojekakvim aktivnostima u gradu, što putovanjima po svijetu (u prosjeku svaki Kanađanin može bez problema otići na neko putovanje minimalno 2 puta godišnje).

"Kad sam već kod posla, ima jedan detalj na koji se još uvijek privikavam - prosječno vrijeme godišnjeg odmora je 2 tjedna. U usporedbi s hrvatska četiri očito je zašto mi je ovo jedan od uvjeta na koje se teško privikavam (srećom pa sada radim u firmi koja daje 3 tjedna).

Sljedeći uvjet života koji mi teško pada je činjenica da tu nema kulture sjedenja po terasama i uživanja u kavi ili pivi uz gledanje ljudi. Ipak, uspjela sam tu naviku prenijeti na svoje prijatelje u Kanadi. Ovo ljeto smo sjedili na jednoj terasi na kavi svaki petak nakon posla, uživali u prolaznicima i u kojekakvim razgovorima. Svima u društvu je to bio najdraži dio ljeta, što znači da sam ja svoje postigla", zaključila je Ines