Zaključak Mirele Holy: U krdu smrdi, ali je toplo

Foto: Davor Pongračić / Cropix

MIRELA HOLY gradila je imidž političarke novog kova.

One koja se ne uklapa u političku stranku i ne potpada pod stroga stranačka pravila, izdvaja se od stranačkih kolega, povodi za drugim motivima i djeluje u skladu s drugačijim principima.

Pa čak i onda kad je posezala za partijskim metodama u kadrovskim intervencijama. Kad se služila istim sredstvima koje je spočitavala svojim protivnicima. Kad je uskraćivala lojalnost prema onima od kojih je tu lojalnost zahtijevala.

Serija vratolomija

Drugim riječima, za nekoga tko je iskazivao toliki prezir prema stranci, njezinim pravilima i metodama, Mirela Holy vraški se trudila da u toj stranci ostane, da se njezinim pravilima prilagodi, a njezine metode upotrijebi za interese koji su često bili prije osobni, nego javni.

To se najbolje vidjelo u posljednjoj seriji vratolomija.

Prvo je promovirala komunikacijski priručnik u kojem se žestoko obračunala s partijskom nomenklaturom i pravilima, pišući o "stranačkim mediokritetima, krokodilima, pijavicama, anakondama, lavovima i tigricama, nosorozima koji gaze sve na putu", o "krvi gladnih lavova i tigrica, gazela i impala koje će vas u krdu zgaziti ako im se ne maknete s puta", zaključivši da su joj u svemu tome "zmije otrovnice još najsimpatičnije".

Zvučalo je kao porcija uvreda prije raskida.

Gađenje i ambicija

Onda je kao članica SDP-a i saborska zastupnica ušla u ozbiljne pregovore s Laburistima oko kandidature za gradonačelnicu Zagreba, što bi samo po sebi bilo problematično, da iza toga nije stajala čista ucjena u obliku prijetnje kandidaturi njezina kolege i zagrebačkog šefa Davora Bernardića.

Da bi na kraju sve to - i gađenje i ambiciju - odbacila za mjesto u tri saborska odbora.

Shvatila je Holy što zapravo voli. U stranačkom krdu možda smrdi, ali je barem toplo.

Ucjena kao kulminacija

Umjesto da napusti stranku koja je toliko sputava, da pobjegne od kolega koji joj se gade, da okrene leđa premijeru koji ju je prvo smijenio, a zatim prezreo, da se okrene novim projektima, izazovima i kandidaturama u kojima će kapitalizirati svoju popularnost i baviti se važnim stvarima, Holy je ipak ostala u tri saborska odbora.

Zadovoljna što stranka konačno pokazuje da računa na nju.

Do toga je stigla ucjenom, kao kulminacijom višemjesečnog spaljivanja mostova prema SDP-u i javnog priznanja: "Postoji mogućnost da mene stranka izbaci ili da ja sama napustim stranku".

Najmanje očekivana opcija

Holy je imala nekoliko prilika da sama ode. Kad je zaratila s Vladom oko Plomina i Zakon o otpadu zelene stranke i ekološke udruge nudile su joj da stane na čelo ekološkog pokreta. Kad je u javnosti zaplakala kako je stranka više ne voli, Lesar joj je ponudio Zagreb.

Od svih opcija, Holy je odabrala upravo onu koja se najmanje povezuje s političarkom novog kova.

Mogla je napustiti stranku koja joj se gadi, mogla je krenuti drugim političkim putem u borbu za ono do čega joj je stalo, mogla je čak u potpunosti odbaciti prljavu politiku i vratiti se profesiji. Mogla je biti drugačija.

Ovako, pristala je biti samo još jedna obična "zvijer u političkoj savani" o kojoj naveliko piše.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara