Foto: Hina

ČETVRT stoljeća poslije pada Nicolaea Ceausescua Rumunjska sanja novu revoluciju koja bi trebala ovaj put valjano odraditi posao, a nade polaže u novog predsjednika koji bi trebao položiti prisegu baš na 25. obljetnicu prevrata, piše britanski list The Guardian.

Dok su se 1989. kao kula od karata urušavali komunistički režimi u Europi, činilo se da je rumunjska vrhuška čvrsto ukopana na vlasti. Tako je bilo sve do 22. prosinca kada su stotine običnih ljudi, koji su od oružja imali samo kamenje i hrabrost, upale u zgradu Centralnog komiteta u Bukureštu, desetljećima neprobojni simbol komunističke vlasti.

Okidač za akciju bilo je otvaranje vatre na prosvjednike koji su se 17. prosinca u Temišvaru usprotivili progonu mađarskog svećenika Laszla Tokesa zbog navodnog širenja nacionalne mržnje. Vojska i tajna policija pobile su tada desetke ljudi.

Boyeru je kalašnjikovim pomeo Nicolaea dok je Elena Ceausescu vrištala "jebite se!"

Njihova je brutalnost poput požara zahvatila Rumunjsku, a narod naviknut na pothlađenost, glad, oskudicu, strah i stegu, odvažio se na ulice. U tjedan dana svemoćni Ceausescu koji je četvrt stoljeća paranoidno kontrolirao zemlju, iščeznuo je s malih ekrana i pojavio se tek na snimkama improvizirana prijekog suda te kao mrtvo tijelo nakon strijeljanja.

Revoluciju pokreću idealisti, borci odrade posao, a oportunisti pokupe vrhnje

"Pomislila sam, o Bože, ubiti nekoga na sam Božić. Nije važno koliko su loši, taj dan trebalo bi slaviti život", prisjetila se pjesnikinja, disidentica Ana Blandiana koja je godinama provela pod nadzorom komunističkih vlasti.

Snimke krvavih tijela komunističkog despota i njegove supruge obišle su svijet kao pobjednička deklaracija potpune revolucije. Nova stranica bila je otvorena, počelo je novo doba.

Dvadesetpet godina poslije, mišljenja su podijeljena. Mnogi se slažu da je smaknuće bračnog para Ceausescu bio prerani razlog za slavlje. Prijeki sud organizirali su komunisti iskoristivši narodnu pobunu da prigrabe poluge vlasti.

"Danas sam uvjeren da ideja revolucije niče u glavama idealista, borci je provedu, a oportunisti se njome okoriste", kaže Dumitru Mazilu, komunistički disident.

Rumunjska bez lustracija

Mazilu, kojega je Ceausescu dao zatvoriti jer je Ujedinjenim narodima dostavio izvješće o ljudskim pravima, u samom je početku revolucije bio istaknuta osoba. Zatražio je da se visokopozicioniranim komunistima onemogući obnašanje visokih dužnosti, no ubrzo je bio marginaliziran kad je upitao čovjeka koji je postao predsjednik "Tko ste vi i što se radili zadnjih pet godina?".

Novi predsjednik, Ion Iliescu te drugi bivši komunisti godinama su vodili vladu i još sjede u parlamentu. Bivši članovi sigurnosnih snaga i njihove obitelji obogatili su se privatizacijom, no obitelji žrtava bivšeg režima pravdu nisu dočekale.

Rumunjska je jedna od malobrojnih zemalja bivšeg komunističkog bloka koje nisu provele lustraciju.

Romulus Rusan, direktor Memorijalnog centra za žrtve komunizma i otpora, objašnjava da su u revoluciji bile dvije skupine: oni koji su izvikivali "Dolje komunizam" i oni koji su izvikivali "Dolje Ceausescu".

Pobijedili su ovi drugi i stvorili novi politički ustroj. Čak ni do danas nitko osim bračnog para Ceausescu nije proglašen krivim za to što je odigrao makar i najmanju ulogu u polja stoljeća terora i bijede komunizma.

Preko noći komunisti su prevrnuli kapute i nisu više bili komunisti, kaže 30-godišnja Christina Dan koja se nada "rađanju nove revolucije" te zaključuje: "Sve ove godine živjeli smo u iluziji slobode".

Nijedna presuda za komunističke zločine

"Pognute se glave ne sijeku", citira rumunjsku izreku Laura Stefan, stručnjakinja za pravosuđe i korupciju u bukureštanskom institutu The Expert Forum. Ističe da u Rumunjskoj nije ni bilo pokušaja procesuiranja krivaca jer su komunistička elita, sigurnosne službe i bogatuni izvrsno umreženi.

Ubojstvo diktatora Ceausescusa po prijekom postupku očit je primjer bezakonja. Pod pritiskom Europske unije rumunjsko se pravosuđe počelo reformirati, ali naglasak je na procesuiranju korupcije u postkomunizmu.

General Dan Voinea, tužitelj na Ceausescuovu suđenju, poslije je napravio karijeru tražeći pravdu za više od tisuću ljudi ubijenih u revoluciji. Voinea se ne kaje zbog svoje uloge u gruboj, ali po njegovu mišljenju pravednoj presudi diktatoru krvavih ruku. Uspio je toliko da budu izrečene kazne šačici zapovjednika koji su naredili vojsci da pucaju na prosvjednike.

No kako vrijeme prolazi, žrtve i počinitelji zločina od 50-ih godina do kraja Ceausescuova režima polako odlaze biološkim zakonom. Nade obitelji žrtava da će zločinci platiti za smrt njihovih najmilijih probudile su se odlukom Europskog suda za ljudska prava o nezastarijevanju zločina protiv čovječnosti. No u procesuiranju zločina komunizma nema pomaka. Popis gotovo 170 osoba koje treba istražiti objavljen je 2007., ali nijedna presuda nije donesena.

"Nekoliko je suđenja počelo, no potrebna je politička volja da se to dogodi", kaže Cosmin Budeanca, predsjednik Instituta za istraživanje komunističkih zločina i sjećanje na Rumunje u egzilu. Kritičari mu zamjeraju da je i sam politički podobnik i da se ne žuri, a on uzvraća da nema dovoljno sredstava, ni specijaliziranih tužitelja za zločine protiv čovječnosti, niti dovoljno osoblja, da mu je pristup arhivu ministarstva pravosuđa nedostupan, a pristup arhivima ministarstva unutarnjih poslova i bivše tajne službe Securitate ograničen.

Nostalgija, selektivno pamćenje i novi san

Analitičarka Stefan tvrdi da nikad nije kasno da istina izađe na vidjelo jer "ne uspijemo li se nositi s prošlošću to će utjecati na to kakvo smo društvo danas".

Tranzicijske nedaće, kriza i razočaranost hrane nostalgiju za Ceausescuovim vremenima, čak u populaciji koja nije upoznala nestašice, čekanje u redovima, političku propagandu i progon.

Više od trećine mladih rođenih nakon 1989., vjeruje da se u komunizmu živjelo bolje, pokazalo je istraživanje Zaklade Soros. Četvrtina mladih nije ni jedan školski sat učila o tome u školi. Stoga stručnjaci predlažu uvođenje učenja o komunizmu u obrazovni sustav i traženje odgovora na pitanje kako izbjeći ponavljanje takvih grešaka.

"Velika pobjeda komunizma je stvaranje ljudi bez pamćenja", piše na ploči postavljenoj na memorijalnom institutu koji vode Blandiana i Rusan.

Novi predsjednik Klaus Ioahannis treba prisegnuti 22. prosinca, na 25. godišnjicu revolucije. Njegovi pristaše vjeruju da je on pravi čovjek koji će konačno završiti posao obećan prije četvrt stoljeća. Iohannis je politički autsajder koji je iznenadio pobjedom na izborima na kojima se pobjeda premijera Victora Ponte smatrala osiguranom.