Zbog odluke Ministarstva deseci asistenata dobivaju otkaze, a djeca ostaju bez pomoći

Foto: FAH

MINISTARSTVO obrazovanja u petak poslijepodne donijelo je odluko o ukidanju financiranja asistenata udrugama koje su se prijavile za financiranje na neki drugi natječaj, stoji u jučerašnjoj objavi Hrvatske uživo na Facebooku.

"U županijama koje su prošle na natječaju EU odbijeno je financiranje asistenata udrugama koje su se javile za financiranje po drugom natječaju, iako ih je isto to Ministarstvo poticalo da se jave i plaćalo asistente za koje su u petak odlučili da ih više neće financirati", navodi se.

Deseci asistenata dobit će otkaz

Zbog prošlotjedne odluke na desetke asistenata dobit će otkaze ovoga tjedna, a djeca će ostati bez nužne pomoći.

Luka Wagner, osnovnoškolac odlikaš koji pohađa šesti razred, prije mjesec dana napisao je tekst za natječaj o različitostima pod naslovom "Da li sam različit od drugih?", koji prenosimo u cijelosti.

Luka Wagner: Svi imamo iste potrebe

"Imam cerebralnu paralizu. Da li sam zato različit od drugih? Nisam. Imam dva oka, dva uha, dvije ruke i dvije noge, roditelje koji bi mi spustili i zvijezde sa neba da mi je to potrebno i krasne prijatelje.

U životu me najviše ljuti to kada ljudi kažu: "On je dijete sa posebnim potrebama:" Nemam ja posebne potrebe. Imam iste potrebe kao i svi ljudi na Zemlji, potrebu za razumijevanjem, prijateljstvom,ljubavlju, odlaskom kod prijatelja, u kino. Meni je samo potrebna pomoć da zadovoljim te svoje potrebe.

Okružen sam krasnim ljudima i pravim prijateljima koji su mi velika pomoć. Bilo me je strah što će biti kada krenem u školu. Tisuću pitanja mi je prolazilo kroz glavu, ali jedno me je najviše mučilo :" Što ako me ne prihvate, zato što ne mogu sve kao i oni?"

Ja ne mogu samostalno hodati, pomagač mi je moja hodalica, problem mi je izvući knjige iz torbe,dok nisam imao asistenticu to su radili prijatelji iz razreda. Čak su se znali i posvađati oko toga tko će mi i kada biti pomagač, zato što su mi željeli iskreno pomoći u onome što ne mogu sam.

Kako su me prihvatili govori i činjenica da sa njima igram i nogomet. Naravno, ja ne mogu trčati, ali zato sam najbolji golman na svijetu. Samo moja hodalica zauzme pola gola, tako da rijetko kad lopta završi u mojoj mreži.

Prvi dan ove školske godine su rasplakali mene i mamu. Zašto? Zato što nisam znao da li ću i ove školske godine imati asistenticu na nastavi pa sam putem Facebooka zamolio prijatelje da prvi dan škole dođu u žutim majicama kao znak podrške, meni i svoj djeci sa poteškoćama u razvoju, u borbi za naša Ustavom zajamčena prava, u ovom slučaju pravo na školovanje. Pogađate? Naravno da su došli u žutim majicama čime su mi još jednom pokazali da nisam drugačiji od njih, samo mi je potrebna njihova pomoć.

Sada na kraju postavljam pitanje: " Da li sam stvarno različit od drugih dvanaestogodišnjaka?"
Luka Wagner, 6.C".

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara