Zločin u Oluji: 20 godina ne zna se ubojica oca i sina Jovića, obitelj od države traži 2,5 milijuna kuna

Zločin u Oluji: 20 godina ne zna se ubojica oca i sina Jovića, obitelj od države traži 2,5 milijuna kuna

Foto: FAH

OBITELJ Milana i Branislava Jovića, koji su likvidirani 5. kolovoza 1995. godine kao ratni zarobljenici tijekom vojno-redarstvene akcija Oluja, traži od države 2,5 milijuna kuna odštete, a država još uvijek nije pronašla odgovorne za njihovu smrt.

Jovići su ubijeni u Siveriću kod Drniša u popodnevnim satima, i to hicima iz oružja pripadnika HV-a. Premda je slučaj bio vrlo medijski eksponiran, Državno odvjetništvo u Šibeniku još uvijek vodi izvide i nisu na tragu počiniteljima. Dvadeset godina od smrti oca i sina Jovića, nema ni optužnice, a kamoli presude.

Žganjer dobio iskaz, ali ga svjedok u strahu za obitelj nije potpisao

Novinar Boris Pavelić pisao je o ovom slučaju u ožujku 2004. godine u Novom listu. Članak je bio naslovljen "Žganjer zaštitio Reljića iako je umiješan u ratni zločin". U članku se navodi iskaz koji je pripadnik HV-a, školski kolega ubijenog Branislava Jovića, dao Žganjeru, tada šibenskom tužitelju. Zapisnik je sastavljen 11. travnja 2001. godine, a Žganjer je Paveliću objasnio da nisu tražili istragu jer svjedok na kraju, u strahu za svoj i život svoje obitelji, nije htio potpisati zapisnik. 

Slučaj je problematizirao i novinar Vuk Đuričić, danas glasnogovornik USKOK-a, u tekstu pod naslovom "Likvidacija kod Reljićeve kuće" objavljenom u prosincu 2005. godine. Đuričić je nazvao Smiljana Reljića, bivšeg načelnika SZUP-a, koji se prema iskazu svjedoka događaja, nalazio u vrijeme ubojstva u Siveriću. Reljić je negirao da ima ikakve veze sa likvidacijom, a bio je i poprilično neugodan prema novinaru kojem je rekao da je jedan Đuričić zapalio njegovu kuću, a optužio ga je i da piše po nalogu Šime Lučina.

"Joviće odveo vojnik sa crvenom kapom, začuli su se rafali..."

Zanimljivo je svakako da je u nikad potpisanom zapisniku iskaza svjedoka događaja detaljno naveden razvoj događaja sa Jovićima. Njihovo zarobljavanje i što se zbivalo kasnije.

Uz Smiljana Reljića, naveo je svjedok, bio je i njegov vozač Davor Blažević, a Jovići su odvedeni i likvidirani nakon što je Reljić mahnuo rukom i kazao: "Vodi, makni to." Odveo ih je vojnik sa crvenom kapom uz riječi: "Diži se stoko, mater vam jebem". Sam čin likvidacije svjedok nije vidio, ali je čuo rafalnu paljbu. Nakon toga reagirao je jedan od časnika. "Pizda mu materina, zašto ste ih ubili. Je li to tribalo", naveo je svjedok.

Posjet SZUP-a kninskoj vojarni

Nešto manje od tri godine nakon događaja u Siveriću, svjedoka su posjetili pripadnici SZUP-a. Zanimalo ih je poznaje li osobu koja je ubila zarobljenike. Kazao im je što i Žganjeru. SZUP-ovci su svjedoka inače našli na radnom mjestu u kninskoj vojarni, što je bilo prilično čudna situacija, s obzirom da su saslušavali djelatnu vojnu osobu, a ne civila.

Reljić je, pak, u sudskom postupku protiv novinarke Slobodne Dalmacije Marine Jurković, koju je tužio za klevetanje jer je 2001. godine napisala da će uskoro biti priveden, naveo da nije imao nikakve ingerencije nad pripadnicima HV-a.

Državno odvjetništvo 20 godina nakon ubojstva: U tijeku su izvidi

Unatoč neospornom interesu državnih organa i prozivanja istaknutih dužnosnika, u 20 godina, koliko je prošlo od likvidacije Jovića, nisu prikupljeni dokazi za optužnicu, već se slučaj i dalje nalazi u fazi izvida.

"U tijeku su izvidi, provođene su i istražne radnje, kao i u drugim predmetima u kojima su počinitelji još uvijek nepoznati, sve radi otkrivanja neposrednog počinitelja kaznenog djela, ali i u pravcu utvrđivanja osoba odgovornih po principu zapovjedne garantne odgovornosti. Kako je postupak tajan, to vam detaljnije podatke ne možemo dati", glasi odgovor Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku.

Likvidacija Jovića dospjela i u Haag

Slučaj likvidacije oca i sina Jovića bio je sadržan i u predmetu koji se vodio protiv generala Ante Gotovine u Haagu, dok se u zahtjevu za mirnim rješenjem spora (potrebnim prije same tužbe) navodi i kako je iz zapisnika iskaza svjedoka objavljenom na internetskom portalu 45 lines Željka Peratovića potpuno jasno da su Jovići likvidirani kao ratni zarobljenici. 

S obzirom da sudska praksa sa procesuiranim zločinima tijekom i nakon Oluje nije bogata, tužitelji koje zastupa odvjetnik Petar Bačić, pozvali su se na pravomoćno zaključeni slučaj ubojstva supružnika Damjanić u selu Prokljanu te likvidaciju ratnog zarobljenika Vuka Mandića u Varivodama negdje oko 10. kolovoza 1995. godine, za što je na sedam godina zatvora osuđen izvidnik 113. brigade Božo Bačelić.

Kako Državno odvjetništvo i dalje izviđa i počinitelja nema na vidiku na 20 godina, tužitelji su se pozvali na nagodbu koju je Općinsko državno odvjetništvo u Splitu zaključilo sa Dragomirom Miljkovićem, a o čemu je Index pisao u rujnu 2013. godine. 

Presedan Miljković: Država platila štetu, a odgovornog nema

Država je bila spremna zaključiti 20-godišnji spor s Miljkovićem koji je 1992. godine završio u vojno-istražnom centru u Splitu u sklopu postupka kojeg je protiv njega vodio tadašnji zamjenik vojnog tužitelja Mladen Bajić. Miljković je oslobođen, jer se pokazalo da je pretraga njegovog stana u kojem je nađena ručna bomba bila nezakonita. Ostao je bez stana, odnosno, stanarskog prava, a država mu je isplatila gotovo 300 tisuća kuna za stvari iz stana, PTSP koji mu se razvio tijekom boravka u Lori te troškove odvjetnika.

Ono što je bitno za slučaj Jović, to je da je nagodbom država priznala pravo na naknadu imovinske štete koju je pričinila nepoznata osoba koja je odnijela stvari iz stana jer su se pozvali na odredbu članka 2. Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata. Prema tome, rezoniraju tužitelji, postoji pravni osnov da se isplati i odšteta obitelji Jović za likvidaciju Milana i Branislava Jovića.

Odšteta za Joviće teža od dva i pol milijuna kuna

Velinka Jović, supruga Milanova i majka Branislavova, traži za duševne boli zbog gubitka muža i sina 440 tisuća kuna te još pet tisuća za troškove pogreba i crnine, sedmero djece, Branislavova braća i sestre traže, pak, za duševne boli za gubitak oca po 220 tisuća kuna, a zbog gubitka brata po 75 tisuća kuna.

U Državnom odvjetništvu u Šibeniku potvrdili su nam da su zaprimili zahtjev za mirno rješenje spora i da je predmet u radu.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
;
Učitavanje komentara