Žrtve seksualnog nasilja u ratu zahtijevaju pravdu u Vukovaru: Život jedne žene je život svih nas

Foto: Ilustracija

DVA desetljeća nakon što su počinjene neke od najgorih strahota tijekom Domovinskog rata, žrtve iz Hrvatske još uvijek čekaju pravdu, priznanje i podršku. Ovo su zaključci okruglog stola održanog u Vukovaru 3. travnja u organizaciji Ujedinjenih naroda u Hrvatskoj i Grada Vukovara, uz podršku Ureda predsjednika Republike Hrvatske.

Događanje je organizirano kako bi se skrenula pažnja na stradanja žrtava silovanja te kako bi se mobilizirale državne institucije i organizacije civilnog društva da intenziviraju svoja nastojanja da se počinitelji kazne i da se odgovori na potrebe žrtava. Američka dramaturginja i aktivistkinja Eve Ensler stavila je iskustvo Hrvatske u širi kontekst pozvavši na globalnu kampanju borbe protiv nasilja i diskriminacije nad ženama.

"Hrvatska kao država skrbi za svoje branitelje s velikim poštovanjem i velikodušnošću koju bi neki mogli nazvati i pretjeranom" – rekla je Louisa Vinton, koordinatorica UN-a i stalna predstavnica Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) u Hrvatskoj. "Žrtve seksualnog nasilja, koje imaju rane duboke kao i svaki ranjeni branitelj, sigurno zaslužuju jednako priznanje i suosjećanje. Međutim, njihova stradanja su predugo bila zanemarivana, a njihove potrebe ignorirane."

Žrtve su progovorile, a zločince trebamo procesuirati

"Kategorija ratnog zločina podrazumijeva i zločin seksualnog nasilja," rekao je Željko Pinjuh, zamjenik gradonačelnika Vukovara. "Procesuiranje svakog zločina je imperativ, a zločin, ublažen odrednicom-nasilje, žrtve svrstava u proces šutnje. Žrtve su progovorile, a zločince trebamo procesuirati."

Dvije preživjele žrtve kontinuiranih silovanja tijekom okupacije Vukovara 1991. godine podijelile su strahote koje su iskusile te govorile o zanemarivanju od strane pravnih i socijalnih institucija.

"Činjenica je da žrtve silovanja u ratu i općenito seksualnog nasilja nemaju nikakav poseban status, niti posebna prava", naglasila je Marija Slišković, predsjednica Udruge žena stradalih u Domovinskom ratu koja je pokušala skrenuti pozornost javnosti na ovu problematiku izdavanjem Sunčice, zbirke sedamnaest svjedočenja preživjelih žrtava. "Zločinci su na slobodi, a briga za žrtve je nedostatna." Poručuje Slišković dodajući "Kriva je poruka poslana jer žrtve su prepuštene same sebi, te se same moraju nositi s posljedicama, a počiniteljima je omogućeno da vjeruju kako ono što su učinili nije zločin. Tako žive posljednjih 20 godina."

Predrag Matić Fred: "Jedna od trauma koja me stalno prati su krici žena u logorima"

Ministar branitelja Predrag Matić Fred: "Kao vukovarski branitelj proveo sam 9 mjeseci u 3 srpska ratna logora i proživio mnoge traume. Međutim, jedna od trauma koja me stalno prati su krici žena u logorima. Iz tih krikova nije bilo teško zamisliti što se tim ženama događa. Od strane institucija, nije učinjeno dovoljno da se pomogne žrtvama. Malom broju žena utvrđen je status civilnih žrtava rata. Ono što želimo je da u Zakonu o hrvatskim braniteljima silovanje bude nazvano pravim imenom, a to je ratni zločin. Mijenjanje domaćih zakona o žrtvama rata zasnovano je na postojanju invalidnosti. Ali, ove rane su rane neke druge vrste – rane duše i ponosa. Rat je završio, međutim pitanje ratnih zločina nije završilo. Abolicije neće biti. Ako je netko počinio ratni zločin, za njega mora odgovarati."

Tijekom diskusije naglašen je nedostatak bilo kakvog točnog poimanja broja žrtava seksualnog nasilja u razdoblju ratnih zbivanja između 1991.-95-te godine. Ured hrvatskog državnog tužitelja ima popis od 67 žrtava silovanja, ali vjeruje se da taj broj dramatično podcjenjuje stvarno stanje zbog nevoljkosti žrtava da javno istupe. Iako je Međunarodni sud za ratne zločine na području bivše Jugoslavije ustanovio da silovanje u vrijeme rata kao i seksualno maltretiranje predstavljaju ratni zločin i mučenje, prema nalazima Documente – Centra za suočavanje s prošlošću, do sad se samo 17 sudskih progona u Hrvatskoj bavilo slučajevima seksualnog nasilja. Doneseno je samo nekoliko presuda, a većina njih donesena je in absentia. Ove činjenice upućuju na potrebu za boljom psihološkom podrškom svjedocima ali i za mehanizmima da se zaštite njihovi identiteti, zaključila je Vesna Teršelič, voditeljica Dokumente. "Potpora osobama koje imaju status civilnih žrtava još uvijek je nedostatna, a nadamo se da će se uskoro podignuti na barem onu razinu koja je osigurana žrtvama u Bosni i Hercegovini."

Ovakva vrsta ratnih zločina iznimno je teška za procesuiranje

Sudionici su također upozorili na nejednakosti između sveobuhvatne podrške koja se osigurava za hrvatske branitelje (čije se godišnje olakšice procjenjuju na 1,8% BDP-a), te na potpuni izostanak zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, ili drugih povlastica za žrtve seksualnog nasilja. Neki su zagovarali da se žrtvama silovanja dodijeli status civilnih žrtava rata. Pozivajući se na svoja iskustva savjetovanja žrtava iz Bosne i Hercegovine, Marijana Senjak naglasila je "Oporavak je moguć, nije slučajan i ima svoje predvidljive faze. Primarno je potreban sveobuhvatan pristup, od psihološke, ginekološke i općepravne pomoći. No kroz naše iskustvo u Centru u Zenici pokušavamo pomoći kroz više terapijskih modela s mnogo etapa. Primjerice iznimno su važne faze u kojoj žrtva po prvi put stupi u kontakt s vlastitom ranjivošću i vlastitom ljutnjom, a tek postepenim prijelazom kroz sve etape može doći do istinskog oporavka."

Predstavnici državnih institucija koji su bili prisutni, priznali su izazove koji postoje kod kažnjavanja počinitelja, ali su svejedno uputili poziv žrtvama da prebrode svoju tišinu i javno istupe. Tatjana Vučetić iz Ministarstva pravosuđa govorila je o nastojanjima da se poboljša podrška svjedocima, uključujući Urede za podršku žrtvama i svjedocima  koji su osnovani u sedam županijskih sudova u partnerstvu s UNDP-om.

Davor Petričević županijski državni odvjetnik na sudu u Osijeku naglasio je "Ovakva vrsta ratnih zločina iznimno je teška za procesuiranje, ponekad i nemoguća, no to ne sprječava naše istražitelje da u suradnji sa sudom u Haagu, ali i specijalnim tužiteljstvom u Beogradu, svim sredstvima tražimo nove dokaze i podižemo nove optužnice. Naglašavam, nijedan od tih predmeta ne stoji u ladici."

"Život jedne žene je život svih nas"

Kao posebna gošća, u organizaciji Centra za ženske studije, na skupu je sudjelovala i Eve Ensler, američka dramaturginja i dobitnica nagrade Tony, te autorica Vagininih monologa, predstave kojom se promiče svijest o nasilju nad ženama. "Sjedila sam danas tu i slušala riječi žena koje su bile žrtve silovanja, jednostavno, obuzeo me bijes. Život jedne žene je život svih nas. Ako netko nanese bol jednoj ženi, nanio je bol svima nama. Kada ja slušam priče ovih Vukovarskih žrtava koje danas svaki dan viđaju njihove silovatelje kako slobodno šeću ulicom, iskreno, ja bih kupila pištolj. No, upravo činjenica da ove žene susprežu taj bijes pokazuje njihovu jačinu i jačinu svake žene. Ja plačem svaki dan za sve žene žrtve seksualnih zločina u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini u cijelom svijetu, plačem i nije me to sram reći."

Diskusija je organizirana uz financijsku potporu organizacije UN Women.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara