NJEMAČKA krajnje desna stranka Alternativa za Njemačku (AfD) nikad nije bila popularnija. Podrška stranci narasla je na rekordnih 28 posto, čime je prednost pred vladajućim konzervativcima povećana za četiri postotna boda.

Radi se o anketi agencije INSA, njemačke agencije za istraživanje javnog mnijenja. Konzervativna stranka CDU kancelara Friedricha Merza stoji na 24 posto, kao i prošli tjedan, dok su Zeleni pali za jedan bod na 12 posto. Socijaldemokrati (SPD) imaju stabilnih 14 posto, a Ljevica je ostala na 11 posto.

Rast izvan istočnih uporišta

AfD je trenutačno druga najjača politička snaga u Njemačkoj. Na posljednjim saveznim izborima 2025. godine stranka je osvojila 20,8 posto glasova. Iako su uporišta stranke dugo bila ograničena na istok, ovogodišnji regionalni izbori pokazuju da se to mijenja.

Njemačka je usred takozvanog "Superwahljahra", godine super izbora, s ukupno pet regionalnih izbornih procesa zakazanih do kraja 2026. Već su održani izbori u ekonomski jakim jugozapadnim saveznim državama Baden-Württemberg i Rheinland-Pfalz. U prvoj su slavili Zeleni, a u drugoj CDU. AfD je udvostručio svoju zastupljenost u državnim parlamentima tih pokrajina.

Zašto je AfD kontroverzan?

Kad se govori o stranci koju vodi Alice Weidel, čiji je djed bio istaknuti nacist, obično se kaže da pripada krajnjoj desnici. Tu je reputaciju stranka stekla prvenstveno zbog oštrog protivljenja imigraciji, zabrinutosti zbog utjecaja islama, ali i zato što su se brojni dužnosnici stranke deklarirali kao osobe ideološki bliske nacionalsocijalizmu.

Čelnici AfD-a redovito dospijevaju u medije spominjući antisemitske izraze, negirajući holokaust i trivijalizirajući njemačku nacističku prošlost. Dužosnici AfD-a, navodi Deutsche Welle, poziraju s rukom na srcu ispred bunkera Adolfa Hitlera i nazivaju se "prijateljskim licem nacionalsocijalizma".

Uz AfD se veže i antiglobalistički predznak, ponajprije zbog kritiziranja nadnacionalnih institucija kao što je EU  Weidel je svojedobno govorila kako će ići na referendum o napuštanju EU ako ova stranka dođe na vlast.

Kovačević: AfD-u raste popularnost jer se ljudi boje rata

Vanjskopolitički analitičar Božo Kovaćević govori da popularnost AfD-a proizlazi iz više čimbenika. S jedne strane, smatra on, dio birača percipira politiku vladajućih stranaka kao nejasnu. S druge strane, dodaje, sve je izraženiji strah od šireg sukoba u Europi.

"Oni koji podržavaju AfD, barem mlađi, boje se da bi bili angažirani u mogućem budućem ratu. Ljudi zaključuju da ih trenutne političke elite vode u rat: povećanje vojnog proračuna, najave da će biti najjača vojna sila, pooštravanje vojne evidencije...", govori.

Velike stranke ne žele u koaliciju s AfD-om

AfD je već ostvario proboje na lokalnoj razini. U pojedinim općinama i okruzima, osobito na istoku zemlje, stranka ima gradonačelnike i čelnike lokalnih uprava. Unatoč rastu potpore, trenutačno ne sudjeluje u vlasti ni na saveznoj ni na pokrajinskoj razini.

U Njemačkoj se vlade formiraju kroz koalicije, a sve velike stranke i dalje odbijaju mogućnost suradnje s AfD-om. Od završetka Drugog svjetskog rata i Holokausta, među glavnim njemačkim strankama postoji konsenzus da se ekstremnoj desnici više nikada ne smije dopustiti ulazak u vladu.

Takav politički konsenzus, u Njemačkoj poznat kao Brandmauer, znači da AfD, unatoč snažnim rezultatima, ostaje izvan izvršne vlasti.

"Nećemo dopustiti da ovi ljudi iz takozvane Alternative za Njemačku unište našu zemlju. I zato s punim uvjerenjem kažem: ova stranka ne može biti partner CDU-a", rekao je nedavno Merz.

Koliko je Brandmauer jak?

No analitičari se sve češće pitaju koliko dugo taj Brandmauer može izdržati, osobito nakon što je Merzov CDU već testirao njegove granice kada su njegovi prijedlozi o pooštravanju imigracijske politike prošli uz podršku AfD-a, potez koji su oštro kritizirali tadašnji SPD-ov kancelar Olaf Scholz i bivša kancelarka Angela Merkel.

Armida van Rij, viša istraživačica i voditeljica Europskog programa u londonskom think tanku Chatham House, izjavila je za CNN da taj potez već predstavlja "veliki pomak u njemačkoj politici i prilično veliki prekid u načinu na koji su se stvari prije radile".

Istraživanja pokazuju da Brandmauer u praksi već nije apsolutan. Između 2019. i 2023. zabilježeno je oko 120 slučajeva suradnje različitih stranaka s AfD-om na lokalnoj i regionalnoj razini.

Politolozi ističu, kako prenosi Deutsche Welle, da gotovo sve njemačke političke stranke, ponajprije CDU, u praksi povremeno surađuju s krajnjom desnicom u pokrajinskim parlamentima i na lokalnoj razini. Kao primjer navode i kontroverznu odluku o zabrani nošenja hidžaba u osnovnim školama u jednom berlinskom okrugu, koja je donesena uz podršku zastupnika AfD-a i CDU-a.

Kako se postaviti prema populistima?

Kovačević ističe da se u političkim i stručnim krugovima već dugo vodi rasprava kako se postaviti prema populističkim desnim strankama.

"Jedni zagovaraju njihovu izolaciju ili administrativna ograničenja, dok drugi smatraju da bi ih uključivanje u vlast moglo natjerati na pragmatičnije ponašanje i ublažavanje stavova zbog suočavanja s institucijama i pravilima sustava", kaže.

"Postoje i upozorenja da takav pristup nosi rizike. Primjeri iz drugih zemalja, ponajprije Sjedinjenih Država, pokazuju da dolazak populističkih aktera na vlast može otvoriti pitanje opstanka institucija.

Zbog toga dio analitičara ističe da ključno pitanje nije treba li takve stranke prihvaćati kao partnere, nego kakve politike vode etablirane stranke. Ako birači imaju osjećaj da su obećanja iznevjerena, raste prostor za populističke opcije", dodaje.

Bi li se i AfD morao primiriti?

Dio analitičara smatra da bi AfD, u slučaju približavanja vlasti ili ulaska u koalicijske pregovore, bio pod pritiskom da ublaži dio svojih najtvrđih stavova kako bi postao prihvatljiv partner. Takva “normalizacija” viđena je i kod nekih drugih desnih stranaka u Europi.

Kako za Politico kaže njemačko-britanska povjesničarka Katja Hoyer, u slučaju osvajanja vlasti AfD bi bio ograničen samim političkim sustavom.

“S obzirom na njemački koalicijski sustav, AfD bi uvijek morao surađivati s drugim strankama kako bi imao parlamentarnu većinu i mogao provoditi politike. To znači da bi, čak i srednjoročno i dugoročno, njihov ekstremizam bio ublažen u nekom obliku”, ističe Hoyer.

Kako bi izgledala vladavina AfD-a?

CNN podsjeća da je kandidat AfD-a u njemačkoj saveznoj zemlji Saxony-Anhalt, gdje se ove godine održavaju izbori, Ulrich Siegmund, dao naslutiti kako bi mogla izgledati njihova vlast. Nakon nedavnog strastvenog govora, u kojem je uzvikivao “zalažemo se za stalne deportacije”, usvojen je opsežan manifest na 150 stranica.

U nacrtu manifesta, koji je CNN vidio, AfD poziva na velike promjene u migracijskoj, obrazovnoj, socijalnoj i energetskoj politici. Zalaže se za "potpuni zaokret od 180 stupnjeva" u migracijskoj politici koji bi uključivao deportaciju i ono što se naziva "remigracijom", što je riječ s nacističkim konotacijama, podsjeća CNN. Među metama bi bile ukrajinske izbjeglice koje su pobjegle od rata.

"EU bi bila na iskušenju"

Posljedice eventualnog AfD-ovog dolaska na vlast sigurno bi osjetila i cijela Europa. Njemačka kao ključna članica EU uvelike određuje smjer zajedničkih politika, a zaokret prema euroskepticizmu značio bi slabiju integraciju, tvrđi pristup migracijama i potencijalno blaži odnos prema Rusiji.

"Ako bi se dogodilo da preuzmu vlast, to bi za Europsku uniju bilo veliko iskušenje. Prvo pitanje koje se tada može postaviti jest: ako oni pobijede u Njemačkoj, hoće li i u Francuskoj pobijediti desni populisti i hoće li ionako jak Geert Wilders u Nizozemskoj postati još jači.

Ta pojava nije ograničena na Njemačku i zato nije samo briga njemačkih stranaka, nego i europskih, da počnu provoditi politike u korist birača, a ne suprotno njihovoj volji", objasnio je Kovačević.

AfD već oblikuje njemačku politiku

Neovisno o tome hoće li AfD ikada ući u saveznu vladu, politički utjecaj stranke već oblikuje njemačku politiku. Analiza nezavisne organizacije Foreign Policy Centre upozorava da će AfD, bez obzira na to dođe li na vlast ili ostane u oporbi, ostati važan dio vanjskopolitičkih razgovora u Njemačkoj i šire.

Istraživači u Njemačkoj otkrili su da vodeće stranke sve više dopuštaju krajnjoj desnici da određuje dnevni red, opisujući to kao propust koji je nesvjesno pomogao krajnjoj desnici legitimizirajući njezine ideje i šireći ih dalje. Nalazi, objavljeni u European Journal of Political Research, temelje se na automatiziranoj analizi teksta 520.408 članaka iz šest njemačkih novina tijekom više od dva desetljeća.

Berlinski istraživači otkrili su da su, kako se krajnja desnica krajem 1990-ih pomicala s rubnih pitanja na teme poput integracije i migracija, glavne stranke sve više mijenjale svoju komunikaciju kako bi odgovorile na to, potičući širenje tih ideja i signalizirajući biračima da su takvi stavovi legitimni.