Screenshot: HRT

SINOĆ je u HRT-ovoj emisiji "1 na 1" Romana Bolkovića gostovao akademik Igor Rudan, jedan od najpoznatijih hrvatskih znanstvenika te član Kraljevskog društva u Britaniji, prvi Hrvat koji je član tog društva nakon Ruđera Boškovića.

Rudan je treću godinu proglašen jednim od 100 najutjecajnijih znanstvenih umova na svijetu.

"Jesam akademik i član kraljevskog društva. Osim što smo ja i Bošković bili redovni članovi, bilo je i pridruženih članova naših, to su Ružička i Prelog te Paško Rakić nedavno, koji je praktički Nobelovac", kazao je u uvodnom predstavljanju Rudan.

Na početku je odgovorio na pitanje o tome kako je postao akademik u Britaniji.

"Ako si dovoljno dobar, onda si dovoljno star"

"U Britaniji vrijedi ona "ako si dovoljno dobar, onda si dovoljno star". Ali ponekad nije dovoljno samo biti dobar, jako puno ljudi se trudi. Ja sam objavio u autorstvu i koautorstvu 450 znanstvenih radova,  ja sam namakao desetke milijuna eura projekata, citiran sam 47-48.000 puta, to su dobri preduvjeti za skrenuti na sebe pažnju, ali ipak treba konkretno postignuće.

Ja sam se pozicionirao na području genetske podloge bolesti, nakon projekta humanog genoma to je područje eksplodiralo. Ja sam u prodoru u genetici bio rijedak ne-genetičar, jer sam liječnik zainteresiran za javno zdravstvo. Nažalost, brzo mi je postalo jasno da iz tog područja nećemo moći brzo napraviti translaciju koja će poboljšati zdravlje cjelokupnog stanovništva, i na neki način sam bio razočaran, shvatio sam da smo otkrili samo nove slojeve kompliciranosti i da to znanje neće biti lako translatirati u boljitak stanovništva, tako da sam napravio jedan ogroman zaokret te se zapitao koju bi informaciju trebalo proizvesti početkom 21. stoljeća kroz znanstveni rad, a koja bi mogla imati značajan utjecaj na razvoj populacije.

UN-ovi milenijski ciljevi definirani su u to vrijeme kao opći ciljevi, treba smanjiti siromaštvo, glad, smrtnost djece, i to me zainteresiralo. Meni nije bilo jasno zašto toliko djece još uvijek umire. Zapanjilo me da nemamo dobrih informacija o tome od čega umiru djeca u svijetu. Shvatio sam da kad bi se mogla stvoriti informacija o uzrocima, onda bi se moglo nešto napraviti. Onda smo počeli raditi na tome, kroz referentnu skupinu za epidemiologiju zdravlja djece, potpuni zaokret od genetike sam napravio, radili smo na nečemu što je trebalo pomoći djeci u nerazvijenim zemljama. Napravili smo istraživanje i okupili studije. Ispalo je da su upale pluća i proljevi dvije bolesti koje su odgovorne za 50 posto smrti djece, proizvodnjom te informacije odjednom smo shvatili da možemo puno napraviti. U zadnjih 15 godina je smanjena smrtnost djece na polovicu. Evaluacija je 2015. godine to i ustanovila, pa su išli gledati evaluator otkud je došao taj rezultat, i tako su došli do naše skupine, i tu su stigle nagrade", kazao je akademik Rudan.

O gomilanju znanja

Odgovorio je i na pitanje o tome kako gomilanje znanja utječe na ljude u njegovoj poziciji.

"Znanje nije nešto statično i zapisano u knjigama. Znanje je živi organizam koji se stalno mijenja. Ljudsko znanje mogu definirati s informacijom i vjerojatnošću. Znanje je skup svih vjerojatnosti koje mi pridajemo našim hipotezama, a na temelju najboljih informacija koje u tom trenutku imamo. Imamo neka znanja u koja smo sigurni 99 posto, u neka smo sigurni 90 posto, u neka 65 posto... Nisu sva naša znanja jednako vjerodostojna.

Znanje je kao krug, ispunjavate taj krug i činite ga sve većim kroz život. On može biti mali, ako je mali čovjek se osjeća velik i silan i moćan, kako se širi, čovjek postaje sve manji, a kružnica koja opisuje taj krug je neznanje. Po definiciji čovjek s najviše znanja je svjestan i svojeg neznanja. Smiješno mu je kako mu se ljudi mogu oko parkirnih mjesta svađati, kada čovjek doista razumije 5 milijardi godina starosti ove planete, koliko je svemir star itd. Kada to shvatiš, teško je biti važan i velik", kazao je.

Na pitanje o tome da kaže nešto o svojim obrazovnim i obiteljskim počecima, potvrdio je kako je naučio čitati do druge godine života, da je pročitao 73 knjige do prvog razreda osnovne škole te da je memorirao trećinu pročitanih knjiga.

"Mozak je nevjerojatan, vjerojatno najkompliciranija stvar koja se razvila u poznatom svemiru. Imate prozore razvoja u kojima nešto možete naučiti. Poslije je teže, evo meni je žao što ne mogu i nikad neću moći savršeno naučiti engleski. Ne otvara se svima u isto vrijeme, sad ako vam se otvori u pravo vrijeme, kao što je meni moja nona pokazivala slovo po slovo i čitala riječ po riječ, onda možete... Ona je imala strpljenja sa mnom slovkati slovo po slovo i satima sa mnom sjediti i čitati na glas. Nakon toga mi se javilo puno ljudi kojima su ljudi na isti način čitali, a djeca učila. Ali nevjerojatan je poriv čovjeka da se usavršava. Toliko su mi bile drage te knjige, toliko puta sam ih pročitao da bih znao napamet.

Ne želim reći da je to moguće svakome, strašno puno smo i genetski predodređeni, ali i različiti među sobom", ističe Rudan.

Bolković ga je pitao i da komentira zašto je zagrebačko sveučilište tako loše. "Lako je biti loš, nema smisla raspravljati zašto je nešto loše. Ja ću vam reći kako je to biti jedno vrhunsko sveučilište."

Kakav je Rudanov odnos prema vjeri?

Odgovor je započeo rečenicom - "Pokušat ću vam pojednostaviti odgovor jer nas znanstvenike uvijek pitaju kako idu zajedno znanost i vjera".

"Naravno da je u Hrvatskoj to posebno zanimljivo jer smo katolička zemlja. Kad čovjek jako puno zna, i još više toga ne zna postane svjestan paradoksa koliko je život čudesna, nevjerojatna i komplicirana pojava u svemiru, a s druge strane koliko je prolazan, ograničen i naizgled besmislen. Kako to nešto čudesno s jedne strane može zapravo s druge strane u kontekstu svega znanja biti vrlo potrošno, besmisleno i smiješno na neki način. Možete vjerovati u dvije stvari - da smo mi svi stvarno posljedica nekakve svemirske slučajnosti gdje se jako dugo vremena pokušajima i pogreškama raznih molekula sve to tako optimiziralo da je dovelo do nas i da pritom nije bilo nikakvog plana, kao što se plijesan stvori na kori kruha. Druga je mogućnost da je netko nas izdizajnirao, da je to dio nečijeg plana i da to sve ima nekog smisla, samo što mi nismo to koji su u poziciji to razumijeti svatko se može opredijeliti ili za ovo ili za ono. Jer da znamo sigurno onda ne bi bilo misterija niti dileme.

Zato ja nemam ništa protiv onih koji vjeruju niti protiv onih koji ne vjeruju. Ja vjerujem, vjerujem zato što ono što me uvijek vodilo u znanosti je ljepota. Znate da ste na pravom putu u znanosti kada vidite nešto prelijepo, kad se najednom sve razjasni i shvatite da je to sve dio nečeg ljepšeg, višeg i zanimljivijeg. I tako napredujemo u znanosti, često nam je ta ljepota dokaz da smo na pravom putu.", odgovorio je Rudan.