Ako imamo globalno zatopljenje, zašto je zima u Austriji ubila 15 ljudi?

Ako imamo globalno zatopljenje, zašto je zima u Austriji ubila 15 ljudi?
Foto: EPA

OBILJE snijega koji je iznenadio mnoge u Europi, osobito u Alpama, ali i u hrvatskom priobalju, na prvi pogled govori u prilog globalnom zahlađenju, a ne zatopljenju. Snježno nevrijeme u Austriji praćeno lavinama zasad je rezultiralo smrću čak 15 ljudi. 

Što se zapravo događa? Ako se Zemlja zagrijava, kako su zime postale tako opasne?

O tumačenju ove pojave, koja se na prvi pogled doima kao kontradikcija, već smo pisali na Indexu, za prijašnjih zima, osobito kada su se bilježili prodori hladnog zraka i snijega sve do Floride u SAD-u i Sahare u Africi. No nije naodmet još jednom predstaviti dominantnu teoriju koja posljednjih pet-šest godina dobiva sve više potvrda. Tim prije što se trenutni scenarij uklapa u ovu priču i podudara s očekivanjima klimatologa.

Slabljenje visoke zračne struje 

Poznato je da se Sjeverni pol Zemlje zagrijava brže od ostalih dijelova svijeta, o čemu posebno dramatično govore razmjeri njegovog otapanja u ljetnim razdobljima proteklih godina kao i temperature koje su znale biti 30-ak stupnjeva više od uobičajenih. Brže otapanje Sjevernog pola očekivano je iz više razloga.

Prije svega vrijedi sljedeće - što se više površina pod ledom smanjuje, to je manja površina od koje se Sunčeve zrake reflektiraju, a veća tamna površina otvorenog mora koje ih upija. Na taj način nastaje povratna sprega zagrijavanja, otapanja leda i još većeg zagrijavanja. Osim toga, na sjevernoj polutki ima više kopna koje se brže zagrijava nego duboki oceani koji dominiraju južnom polutkom.

Ovakvo ubrzano zagrijavanje sjevernih polarnih krajeva smanjuje razliku u temperaturama i u tlaku zraka između polarnih i ekvatorijalnih krajeva. Zbog smanjivanja razlike u tlakovima zraka, slabi visinska mlazna struja koja se nad srednjim sjevernim geografskim širinama kreće od zapada prema istoku i predstavlja svojevrsnu barijeru između južnih masa toplog tropskog zraka i sjevernih ledenog. Kada je ta struja jaka, ona ne dozvoljava jake, duboke i dugotrajne prodore polarnog zraka na jug. Kada je slaba, oni su učestaliji i izraženiji.

Objašnjenje se čini komplicirano, ali zapravo nije

To je lako shvatiti ako manje razlike u tlaku usporedimo s blažim obroncima padina brda, veće razlike sa strmijim obroncima, a mlaznu struju s rijekom. Kada su padine blaže, primjerice u nizinama, rijeka teče sporije i više krivuda, odnosno meandrira.

Na sličan način smanjenjem razlike u tlakovima zraka visinska mlazna struja u atmosferi usporava i snažnije krivuda, odnosno meandrira. Ovo meandriranje omogućuje duže i dublje prodore hladnog zraka s pola na jug, odnosno toplog iz tropskih krajeva na sjever (ilustracija i NASA-in video dolje).

Također, slabljenje visinske struje uzrokuje sporije premještanje zračnih masa te omogućuje duže zadržavanje istih sustava iznad istih područja. To pak znači da će ista situacija duže vladati na istom području, što znači da možemo očekivati izraženije ekstreme bili oni dugotrajne suše ili dugotrajne obilne snježne padaline.

Globalno zatopljenje donosi topliji svijet s više snijega

Ovo što se trenutno događa u Alpama objašnjava još jedan mehanizam globalnog zagrijavanja.

Naime, toplija atmosfera može apsorbirati veće količine vlage što je efekt koji nam je poznat iz zaparenih kuhinja. Posljedica te pojave su ekstremne oborine koje mogu pasti u obliku obilnih kiša ili obilnog snijega u područjima u kojima uvjeti pogoduju stvaranju snijega.

Dakle, oba ova modela, koji su konzistentni s globalnim zagrijavanjem, predviđaju upravo ono što se trenutno događa, iako stručnjaci upozoravaju da pojedinačne meteorološke pojave ne bi trebalo uzimati kao potvrde dugoročnih klimatoloških trendova.

Što se konkretno trenutno zbiva?

Prognostičarka DHMZ-a dr. sc. Tanja Renko za Index je objasnila da se zapadnom Europom proteklih dana prostiralo polje visokog tlaka zraka koje je dijelom dopiralo i do naših krajeva, dok se na istoku i jugoistoku kontinenta premještala ciklona.

„Na rubu anticiklone do dijelova srednje Europe u naletima je stizao zrak s Atlantika koji je bio bogat vlagom te se većim dijelom upravo u Alpama zadržavao i realizirao u obliku snježnih oborina. S obzirom na to da je slična vremenska situacija perzistirala danima, snježne oborine pogađale su iste lokalitete. Također, s ciklonom na istoku kontinenta hladan zrak dopirao je i do Balkanskog poluotoka te je snijeg zabilježen i na Balkanu, primjerice čak u Grčkoj, ali i u području Dinarida, pa tako i u unutrašnjosti Dalmacije, gdje se mjestimice stvorio značajan snježni pokrivač“, pojasnila je dr. Renko u razgovoru za Index.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
;
Učitavanje komentara