Ako policija nastavi maltretirati liječnike, hrpa bolesnika bit će na udaru

Ako policija nastavi maltretirati liječnike, hrpa bolesnika bit će na udaru
Foto/montaža: Index/Pixsell/Davor Puklavec/Hrvoje Jelavić/123rf

KAZNA od 5000 kuna kojom je po ekspresnom postupku kažnjena obiteljska liječnica čovjeka koji je pod utjecajem droga i lijekova 11. srpnja uzrokovao tešku prometnu nesreću na naplatnim kućicama kod Svete Helene, ozbiljno je šokirala i uzbunila radnike u zdravstvu.

>> Liječnica drogiranog vozača sve htjela predati policiji, oni banuli u ordinaciju

Liječnica kažnjena prije nego što je počelo suđenje krivcu za nesreću

Posebno zapanjuje činjenica da je liječnica, koja zbog stresa ne želi otkriti svoj identitet, ekspresno kažnjena, i to čak i prije nego što je počelo suđenje okrivljeniku za nesreću.

U američkim i europskim kriminalističkim filmovima navikli smo na nešto sasvim suprotno – na liječnike koji nastoje zaštititi identitet i zdravstveno stanje svojih pacijenata čak i kada je u pitanju istraga nekog ubojstva.

Povjerljivi podaci o pacijentima

Kako pišu stručnjaci u znanstvenom radu ''Medical Secret as a Basis of Medical Confidence in Relation Doctor-Patient'', medicinska tajna jedan je od temelja medicinske etike i moralnih obveza medicinskih radnika, a odnosi se na načelo neotkrivanja povjerljivih podataka o pacijentu. Hipokrat je smatrao da je obaveza čuvanja liječničke tajne "sveta dužnost" liječnika. Otkrivanje medicinske tajne može dovesti do kaznene osude, obveze naknade i odgovornosti pred sudom za medicinske zaposlenike.

Glavna svrha čuvanja medicinske tajne je zaštita pacijentovih interesa koji proizlaze iz njegovih ustavnih prava na ljudsko dostojanstvo i privatnost. Specifična važnost medicinske tajne pripisuje se tome što je temelj povjerenja pacijenata u medicinske zaposlenike, a to utječe na kvalitetu pružanja medicinske skrbi i na bolje funkcioniranje medicinskog sustava u cjelini.

Policajci po novom zakonu mogu bez problema doći do povjerljivih informacija o pacijentima s vozačkom

No u Hrvatskoj bi, prema novom zakonu, policijski djelatnici bez problema mogli dolaziti do povjerljivih informacija o povećem broju bolesti svake odrasle osobe koja posjeduje vozačku dozvolu. Ne treba posebno podsjećati da su to, među ostalim, informacije kojih bi se rado dokopale i osiguravajuće kuće.

Liječnici zgroženi

Splitska liječnica i predsjednica Koordinacije hrvatske obiteljske medicine (KoHOM) dr. Vikica Krolo smatra da će ovaj loš zakon ozbiljno ugroziti povjerenje između liječnika i pacijenata.

''Mi smo htjeli ukazati da je članak Zakona o sigurnosti prometa na cestama 233, stavak 33, apsurdan u smislu da od liječnika, bilo bolničkih ili obiteljske medicine, traži da prijavljuju promjene zdravstvenih stanja pacijenata policiji'', kaže Krolo.

''To nije praksa u EU i ne postoji u europskim zakonima o sigurnosti prometa. Slično vrijedi za zakone o nošenju oružja. U takve zakone u razvijenim zemljama nigdje nisu uključeni liječnici u funkciji prijavljivanja vozača ili ljudi koji posjeduju dozvole za nošenje oružja. Posljednjih mjeseci mi smo se očitovali o objema stavkama u zakonima i pobunili smo se protiv njih jer je njima na liječnike stavljena prevelika odgovornost. Takvih zakona koji liječnike stavljaju u položaj da prijavljuju građane nema u EU. Zašto je to loše?" pita se Krolo.

"Prije svega zbog toga što liječnik treba liječiti pacijente, a ne prijavljivati ih naokolo. Nas etika i zakoni o zaštiti prava pacijenata priječe da iznosimo detalje o zdravstvenom stanju i problemima svojih klijenata. To nije posao liječnika. Na taj način gubi se povjerljivi odnos između liječnika i pacijenta. Naše liječenje temelji se na povjerenju jer jedino ako ono postoji, možemo biti sigurni da će nam pacijenti iznijeti sve svoje probleme i simptome kako bismo ih mogli bolje liječiti. Ako pacijent smatra da bih nešto što će mi reći ja sutra mogla iskoristiti protiv njega ili da bih ga po sili zakona mogla prijaviti, za očekivati je da mi neće reći sve što ga muči. Većina ovisnika o drogama upravo zbog toga često uopće ne dolazi kod svojih liječnika opće medicine. To je i ovdje bio slučaj tako da kažnjena liječnica čovjeka koji je uzrokovao sudar nije imala registriranog kao ovisnika o drogama. Unatoč tome, na kraju je ona ispala kriva jer nešto nije prijavila. Dakle, prema tom zakonu, mi gubimo povjerenje pacijenata, a to mi najviše smeta'', objasnila je.

Dodatna stigmatizacija pacijenata koji već nose stigmu

Krolo je adresirala činjenicu da su u Hrvatskoj pacijenti sa psihičkim problemima već stigmatizirani u društvu. Upravo oni često imaju terapije lijekovima koji mogu utjecati na njihove vozačke sposobnosti. Kada bi ih liječnici sve prijavljivali, stigmatizacija bi se povećala, a pacijenti postali još nepovjerljiviji.

''Mi sada imamo novi zakon o braniteljima. Imamo veliki broj građana koji su trenutno u srednjoj životnoj dobi, a liječe se po regionalnim centrima za branitelje, među ostalim, piju lijekove za smirenje. Sada ispada da biste sve njih morali prijaviti jer oni uzimaju lijekove koje im propisuju psihijatri, uz koje ne bi smjeli voziti. Mi svaki dan u praksi vidimo kako bi strogo provođenje ovog zakona sve dovelo do apsurda'', kaže Krolo.

Odgovornost za nešto što nije definirano

Kao jedan od ključnih problema u novom zakonu liječnici su posljednjih dana istaknuli činjenicu da uopće ne postoji neki pravilnik koji definira koje su to dijagnoze ili lijekovi zbog kojih netko ne bi smio voziti.

''Zakon je postavljen široko jer kaže da treba prijaviti pacijenta ako se promijenilo njegovo zdravstveno stanje ili stupanj invalidnosti, zbog čega više nije sposoban upravljati vozilom. Dakle, mi bismo to trebali procijeniti, a nismo ni stručnjaci medicine rada niti smo sudski vještaci da bismo mogli takve stvari procjenjivati. Potvrde potrebne za izdavanje vozačke dozvole inače izdaje medicina rada, a ona ovdje nije uključena, već liječnici koji rade u bolnicama ili liječnici opće medicine. Ja za to nisam ni educirana, ni stručna, a osobito zato što su pravilnici tako široko postavljeni da se sva zdravstvena stanja mogu uključiti u opis", pojašnjava Krolo.

"Ja tu obično navodim primjer dijabetesa. To je bolest koju ima oko 400.000 ljudi u Hrvatskoj. Bolesnicima se daju lijekovi poput inzulina i oni su dobro regulirani. No ja nikada ne znam kada pacijent može pasti u hipoglikemiju ili hiperglikemiju, odnosno kada može imati povišene ili smanjene razine šećera u krvi. U takvim stanjima on može imati slabiju kontrolu nad vozilom, no ja mislim da svaki dijabetičar treba imati svoj aparatić za kontrolu šećera i znati kada mu je loše. U takvim situacijama on sam treba procijeniti da ne smije voziti. Dakle, mi s jedne strane nemamo strogo definirana pravila, nego su ona postavljena široko, a s druge nas se stavlja u situaciju da svakog dijabetičara ili čovjeka s visokim tlakom prijavljujemo kako bismo sami sebe zaštitili. Smatram da bi svaki građanin trebao biti odgovoran za svoje ponašanje. Svatko bi trebao sam biti svjestan kada ne može sjesti za volan i preuzeti odgovornost. Stoga mi podržavamo nove, strože kazne koje su uvedene novim zakonom o sigurnosti u prometu. Možda će ljudi sada voditi više računa o tome kada sjedaju u automobil, tko će sjesti u njega i slično'', poručuje liječnica.

Zakon će nepotrebno preopteretiti cijelo društvo

Uvjerena je da bi cijelo društvo bilo opterećeno kada bi se ovaj zakon rigorozno provodio, na što ih tjeraju visoke kazne. Teško je i zamisliti troškove, vremenske i financijske, kojima bi naš ionako slabo učinkovit i siromašan sustav bio nepotrebno opterećen.

''Prije svega bili bi opterećeni pacijenti s pretjeranim pregledavanjem i šetnjama od policije do medicine rada. Također mislim da bismo i policiji napravili puno veći posao prijavljivanjem svih slučajeva i očekivanjem da oni po tome postupaju. Mi bismo stoga radije da se ovaj članak 233 ukloni iz zakona, a time i odgovornost liječnika. Naime, svaka takva točka članka podrazumijeva kazne za one koji ne prijave pacijente, a one se kreću između 5.000 i 15.000 kuna'', kaže čelnica KoHOM-a.

Odgovornost za nešto što liječnik ne može kontrolirati  

Zakon je, među ostalim, apsurdan i zbog toga što liječnik ne može kontrolirati kada će neki pacijent piti lijekove koji mogu utjecati na njegovu vožnju. Primjerice, netko tko ima problema sa spavanjem, može popiti lijek prije spavanja kako bi se odmorio, no također može popiti tri pilule prije vožnje. To je nešto što liječnik ne može kontrolirati, a to podrazumijeva da ne može ni biti odgovoran. U pravnim sustavima uobičajeno je da se nekoga može kazniti samo za ono nad čime ima kontrolu.

''Mi pacijente upoznajemo s mogućim nuspojavama terapija, kao i s načinom primjene. Govorimo im da ne riskiraju i da ne voze kada uzimaju određene lijekove. Međutim, mi ne možemo znati hoće li oni postupati u skladu s našim savjetima kada odu iz ordinacije, osobito nakon nekog dužeg vremena. Smatram da odgovornost liječnika za postupke pacijenata ne može trajati 24 sata, sedam dana u tjednu i posvuda'', ističe Krolo.

Kao prva žena KoHOM-a, smatra da država mora naći drugi način za rješavanje problema nesavjesnosti vozača.

''Tu je edukacija građana najvažnija. Jako puno može se postići medijskim educiranjem građana, ali i strožim kažnjavanjem prekršaja. Ako sve to ne poluči rezultate, onda eventualno možemo razmišljati o češćem obaveznom pregledu svih vozača. Ako se automobil mora redovno pregledavati svake godine, zašto ne bi i vozači, barem svakih pet? Zašto bi automobil bio lakše kvarljiv od vozača? Možda možemo razmišljati o češćim obaveznim pregledima. To vjerojatno neće eliminirati sve probleme o kojima smo govorili, no moglo bi ih svesti na manju mjeru'', zaključila je Krolo.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara