Ako sabor danas sruši harač HGK, to će biti znak da u Hrvatskoj postoji kritična masa
DANAS se u saboru glasa o ukidanju obaveznog članstva u HGK-u. O izglasavanju ukidanja zakonske obaveze plaćanja članarine se stvorio konsenzus gotovo svih oporbenih stranaka, što je pravo malo čudo. Od SDP-a preko Mosta do Domovinskog pokreta, svi se slažu da je to u interesu ne samo poduzetnika nego i Hrvatske u cjelini.
Građani RH su umorni od stalnih poziva za reformama i promjenama, od kojih na kraju ne bude ništa. Neke teme koje su puno veće i važnije od plaćanja članarine HGK-u se ponavljaju iz izbora u izbore pa se na kraju odustane od silnih poziva na reforme i promjene.
Kako je HDZ, koji drži većinu u saboru, oštro stao u obranu obaveznog članstva u HGK-u, onda su šanse za ukidanje minimalne. Ne treba se nadati ni da će deklarativno ekonomsko-liberalni HSLS ugroziti svoje fotelje i stati na stranu poduzetnika umjesto na stranu HDZ-a i interesne skupine koja lobira protiv ukidanja obaveznog članstva u HGK-u.
Hoće li nekome iz saborske većine proraditi savjest?
Jedino ostaje nada da će nekim saborskim zastupnicima iz vladajuće većine proraditi savjest i briga za napredak ove države pa će glasati suprotno stranačkom naputku tj. naputku interesnih skupina koje preko HDZ-a pokušavaju zaustaviti val konstruktivnih promjena u političkom, društvenom i ekonomskom životu Hrvatske. Lijepo je vjerovati u čuda, ali vjerovati da će HDZ dopustiti da se na bilo koji način umanji kontrola koju ima nad cijelom državom je naivno.
Obavezno članstvo u HGK-u nije neka posebna reforma sama po sebi niti će nešto posebno utjecati na popravljanje opće gospodarske situacije u Hrvatskoj. Neće ni ozbiljnije ugroziti stisak kojim HDZ drži Hrvatsku kao zarobljenu državu, u kojoj ekonomski i društveni uspjeh pojedinca puno ovisi o tome je li i koliko je blizak klijentelističkim strukturama povezanima u gordijski čvor, u čijem središtu je upravo vrh HDZ-a. Ali zato je signal.
Ako se ukine harač HGK, to znači da u Hrvatskoj postoji kritična masa
Signal da u Hrvatskoj još uvijek postoji kritična masa koja želi i može razbiti lance kojima ju je okovao HDZ. Ne HDZ u uskom smislu, samo kao stranka, nego HDZ kao široki pojam koji obuhvaća klijentelističku, nepotističku i koruptivnu hobotnicu koja se ponaša kao da je cijela Hrvatska njegovo vlasništvo kojim može raspolagati mimo zakona i izvan pogleda javnosti. Onaj tko se drsko usudi suprotstaviti HDZ-u će za to trpjeti visoku cijenu, a ponekad i otvoreni progon.
To će biti signal da je moguća drugačija, bolja Hrvatska. Hrvatska koja prema učestalosti korupcije nije u rangu država trećeg svijeta. Hrvatska koja ne zaostaje iz godine u godinu za gospodarskim rastom usporedivih zemalja. Hrvatska u kojoj ekonomske slobode nisu u rangu nekih afričkih država. Hrvatska koja nema jedno od najgorih pravosuđa u Europskoj uniji. Hrvatska koja ne plaća prevelike poreze s obzirom na kvalitetu javnog sektora, u kojoj kada se dogodi prirodna katastrofa svi ti silni uplaćeni porezi ne znače ništa jer su institucije nesposobne obavljati funkcije zbog kojih postoje i za koje su plaćene. Hrvatska u kojoj su bitni znanje i rad, a ne stranačke veze. Hrvatska koja ne propada dugim i bolnim jecajem, nego se izdiže iz život blata u koje desetljećima propada.
Uspjeh HGK u promociji hrvatskih kompanija u svijetu se vidi iz informacije da je izvoz po stanovniku Hrvatske jedan od najnižih u Europskoj uniji, daleko niži nego kod usporedivih zemalja kao što su Češka, Slovačka i Poljska. Ne može se krivnja za to svaliti isključivo na HGK, ali je dovoljno za zaključiti da HGK loše obavlja posao za koji je plaćen. Nitko nije za ukidanje HGK, samo za to da se poduzetnike ne prisiljava plaćati nešto od čega smatraju da nemaju koristi. Ako je HGK kvalitetan i kvalitetno obavlja svoj posao te taj posao ima smisla, onda će ga poduzetnici nastaviti plaćati. Možda HGK i obavlja dobar posao, ali neka to dokaže i u to uvjere one koji ga plaćaju.
HGK se nema čega bojati ako radi nešto korisno, ali svi znaju koliko je to istina
HGK se nema čega bojati ako misli da njegovo postojanje ima smisla. Kako traži da ih HDZ zaštiti od ideje da ih poduzetnici ne budu prisiljeni plaćati, nego to rade dobrovoljno, onda se teško može zaključiti da ni oni sami ne vjeruju u to da njihovo postojanje služi ičemu drugome osim uhljebljivanju političkih kadrova.
Bilo bi lijepo kada bi ukidanje obaveznog članstva u HGK-u moglo nešto značajno promijeniti. Ali neće. HGK je tek jedna od brojnih državnih institucija koje treba ukinuti jer ne obavljaju funkciju zbog koje postoje. Služe isključivo za uhljebljivanje politički podobnih, a za dobar dio njih javnost i ne zna da postoje ili da plaćaju poreze za plaće apsolutno nepotrebnih, pa i štetnih radnih mjesta u tim institucijama. Velik dio tih institucija se financira preko proračuna ili kroz skrivene poreze i trošarine, za koje ljudi i ne znaju da ih plaćaju ni zbog čega ih plaćaju. Za HGK se plaća članarina koja u principu funkcionira kao namjenski porez. Kompanije su zakonom obavezne plaćati određenu sumu novaca u zamjenu za neku uslugu. Ali HGK tu uslugu obavlja jako loše pa je sasvim opravdano tražiti ukidanje tog plaćanja, zbog toga što poduzetnici smatraju da za plaćeno ne dobivaju zadovoljavajuću protuvrijednost.
Mogla bi krenuti lavina propitkivanja
Namet u obliku obavezne članarine HGK nije ni blizu najveći namet koji se u Hrvatskoj plaća za određenu uslugu javnog sektora koju on loše izvršava. Postoji cijeli niz institucija i državnih kompanija koje svi građani plaćaju svakodnevno a da toga nisu ni svjesni. Nekada direktno, ali češće indirektno preko državnog proračuna.
Rušenje obavezne članarine HGK bi moglo pokrenuti lavinu propitkivanja i ostalih institucija koje nisu nužne za funkcioniranje jednog društva, a plaćaju se trošarinama i porezima. Upravo toga se HDZ boji. Boji se da će rušenje jedne njihove poluge moći prouzrokovati lavinu propitkivanja. Boje se da će se ljudi odjednom početi zanimati za ono što plaćaju i propitkivati korist koju dobivaju za novce koje im država oduzima za plaćanje institucija od kojih realnu korist ima samo klijentelistička hobotnica kojoj je glava HDZ.
Dovoljan je tek jedan mali trenutak hrabrosti
Naravno, oni to gotovo sigurno neće dopustiti i zato se obvezna članarina vjerojatno neće ukinuti. Ali uvijek nam ostaje nada da će u posljednjem trenutku proraditi savjest nekog HDZ-ovca u saborskim klupama, koji će jednom u svom životu interese cjelokupnog društva staviti ispred stranačkih interesa. Dovoljan je jedan mali trenutak hrabrosti i odgovornosti za dobrobit cijele Hrvatske, trenutak naleta borbene volje za bolju Hrvatsku, trenutak koji razlikuje heroje i velikane od kukavica i mediokriteta.
"Harač, harač, il još gore bit će!" uzvikuju iz HDZ-a po uzoru na Turke u Mažuranićevom poznatom spjevu. HDZ-ov Marko Pavić tako kaže kako ćemo plakati za HGK-om. Zašto bi itko plakao za tim što ne mora platiti harač instituciji od koje nema koristi?
Danas se glasa za ukidanje harača, prisilno oduzetog novca od kojeg ni poduzetnici ni građani RH nemaju koristi. Kamo sreće da se riješimo barem haračlija iz HGK.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati