DO POČETKA školske godine ostalo je još samo 15 radnih dana, a još uvijek ne postoji razrađen plan kako bi obrazovanje u uvjetima pandemije trebalo izgledati.

Iskustva iz svijeta pokazuju da otvaranje škola uz relaksirane mjere lockdowna čak i u zemljama poznatim po uređenosti i pedantnosti, kao što je Njemačka, može vrlo brzo pokrenuti stvaranje novih žarišta covida-19.

Primjerice, nakon što su neke škole u saveznoj državi Mecklenburg-Zapadno Pomorje u Njemačkoj otvorene u ponedjeljak, 3. kolovoza, već u petak, 7. kolovoza, morale su biti zatvorene.

U školi Goethe Gymnasium u Ludwigslustu oko 800 učenika vraćeno je kućama jer je jedan od nastavnika bio pozitivan na covid-19. On čak nije držao nastavu, međutim, svih 55 njegovih kolega u školi nije moglo nastaviti s poučavanjem sve dok se ne utvrdi jesu li i oni pozitivni.

U osnovnoj školi u Rostocku 100-tinjak učenika stavljeno je u karantenu na dva tjedna nakon što je covid-19 potvrđen kod jednog učenika.

U okolnostima ove pandemije, punim nepoznanica i neizvjesnosti, jedna anketa koju je prošli tjedan među 24.000 nastavnika proveo Educational Institute of Scotland pokazala je da je samo 18% njih uvjereno da su škole dovoljno sigurne za povratak na nastavu. Otvaranje škola u Škotskoj krenulo je ovoga tjedna.

Još nije sasvim jasna uloga škola u širenju covida-19

Koliko je sigurno otvaranje škola, za sada nitko ne može sa sigurnošću reći, a to bi moglo ovisiti o brojnim faktorima.

Europski centar za kontrolu i prevenciju bolesti (ECDC) na svojoj stranici ističe da još nije sasvim jasno kakvu ulogu u širenju covida-19 mogu imati škole.

Jedna nova američka studija utvrdila je da je zatvaranje škola u SAD-u tijekom proljeća vjerojatno smanjilo broj oboljelih za oko milijun, a umrlih za oko 40.000. No danas su uvjeti drugačiji - epidemiološke mjere danas se bolje poštuju.

Na temelju nekih drugih studija ne može se zaključiti da su škole imale neki veći utjecaj u širenju epidemije niti da je njihovo zatvaranje, samo po sebi, bez drugih mjera lockdowna, bilo značajan čimbenik. No takvih istraživanja ima relativno malo, njihovi su rezultati konfliktni, a teško je napraviti usporedbe među različitim regijama koje su ih zatvorile i onima koje nisu jer su u igri mnogi čimbenici koji se među regijama mogu značajno razlikovati. 

ECDC navodi da djeca, kada imaju simptome bolesti, izbacuju virus u istim količinama kao odrasli te da mogu zaraziti druge na sličan način kao odrasli.

S druge strane, istraživanja kontakata u školama pokazala su da je prijenos koronavirusa s djeteta na dijete relativno rijedak.

Seroprevalencija virusa kod djece uglavnom je malo niža nego kod odraslih, no te razlike su male i nepouzdane.

ECDC zaključuje da škole vjerojatno neće biti okoliš u kojem će se virus širiti efikasnije od drugih okolina za rad ili odmor sa sličnom gustoćom ljudi ako se budu provodile mjere fizičke distance i higijene.

No pitanje je je li to uopće moguće jer škole i učionice uglavnom nisu građene na takav način da bi djeca u njima održavala potrebnu distancu.

Planovi susjedne Italije

U susjednoj Italiji, koja je u prvom valu pandemije bila teško pogođena, postoji veliki broj izvjesnosti, ali i raznih i važnih nepoznanica, koje bi mogle ugroziti povratak u škole, pišu talijanski mediji.

Od 14. rujna učenici će se vratiti na nastavu, no potraga za alternativnim prostorima u skladu s pravilima o distanciranju još uvijek nije sasvim dovršena, pa bi se mnoge srednje škole mogle odlučiti za internetske tečajeve na daljinu.

Novi dokument o smjernicama Ministarstva obrazovanja za integrirano digitalno podučavanje predviđa osigurati minimalnu količinu sati digitalne nastave tjedno u slučaju novog lockdowna za svaki razred: 10 za prve razrede osnovne škole, 15 za ostale, a najmanje 20 u srednjoj školi. U konačnoj verziji Smjernica za povratak sigurnosna udaljenost više nije metar između stolova, već jedan metar između učenika "od usta do usta". Zbog toga će se škole morati opremiti stolovima s jednom stolicom. Kako bi to ostvarila, Italija je pokrenula nabavu stotina tisuća stolova. Za stolom se neće koristiti maske no one će biti obavezne za kretanja po učionici i drugim zajedničkim prostorima ili kada nema mogućnosti za udaljenost od jednog metra. 

Italija je također raspisala natječaj za desetke tisuća nastavnog osoblja koje bi trebalo omogućiti održavanje nastave sa smanjenim razredima.

Hrvatska kasni s pripremama

Kako smo već pisali na Indexu, za sada nikome u našem sustavu, ni čelnim ljudima u Ministarstvu, ni nastavnicima, ni roditeljima, ni učenicima, nije jasno kako će u Hrvatskoj točno izgledati otvaranje škola.

MZO je u četvrtak tek objavio da je novi ministar, prof. dr. sc. Radovan Fuchs, donio Odluku o imenovanju članova Radne skupine za razradu i predlaganje mjera za početak pedagoške, školske i akademske godine 2020./2021. Ona se sastoji od 23 člana, predstavnika Ministarstva, epidemiologa, obrazovnih agencija, CARNET-a, manjina, sindikata, ravnatelja, osnivača škola i fakulteta itd., a vodit će ju dr. sc. Ivana Pavić Šimetin.

Svoj prvi sastanak radna će skupina održati sljedeći tjedan.

Što za sada znamo o planovima za školsku godinu?

Prema najavama objavljenim do sada u medijima, novi/stari ministar obrazovanja Radovan Fuchs želi da se sva djeca 7. rujna uključe u nastavu u školskim klupama.

Također je izražena odlučnost da se nastava ne obustavlja u cijeloj državi zbog mogućih žarišta u pojedinim razredima ili školama.

Budući da se unaprijed ne može znati kako će se epidemiološka situacija razvijati, najavljena su tri moguća scenarija odvijanja nastave. Prvi je nastava koja se u potpunosti odvija u školama, drugi je mješovita ili hibridna nastava – dijelom u školama, a dijelom preko interneta, a treći, najmanje poželjan, online nastava.

Dokle su stigle pripreme u našoj zemlji – pitanja, odgovori MZO-a i analiza

Budući da su pripreme za povratak mladih u učionice u brojnim državama u svijetu već poodmakle, pokušali smo istražiti dokle je u tome došla Hrvatska.

U Ministarstvu su nas upozorili da još nemaju razrađene sve planove jer će stvari postati jasnije tek nakon što se sljedeći tjedan sastane povjerenstvo koje je za tu svrhu formirano.

No, Index je u suradnji s jednim našim srednjoškolskim nastavnikom-savjetnikom nastojao formulirati neka važna pitanja na kojima se u brojnim europskim zemljama već ozbiljno radi. Potom smo pokušali analizirati odgovore koje smo dobili iz MZO-a u nadi da će članovi povjerenstva nešto od toga uzeti u obzir u svojem radu za koji je preostalo relativno malo vremena.

Naš suradnik na tekstu bio je Damjan Abou Aldan, magistar sestrinstva, nastavnik-savjetnik medicinske grupe predmeta i stručni suradnik Medicinskog fakulteta. Bio je predsjednik Društva nastavnika te suradnik na projektima Ministarstva zdravstva, Agencije za strukovno obrazovanje te Hrvatske komore medicinskih sestara. Autor je sedam udžbenika i knjiga iz područja zdravstva i obrazovanja.

Evo, dakle, naših pitanja, odgovora MZO-a i združenih komentara i analiza Damjana Aboua Aldana i Indexa. 

Index: Hoće li broj učenika u razredima biti smanjen kako bi se omogućila distanca? Ako se smanji broj učenika, gdje ćemo ih rasporediti? Hoće li nastavnici raditi dvostruko - prvo s jednom polovicom pa s drugom?

MZO: Za sada se ne razmišlja o smanjivanju razrednih odjeljenja. Potrebno je napomenuti da je prosjek broja učenika u razrednom odjeljenju u osnovnim i srednjim školama na razini cijele Hrvatske 17,1 učenik, a kod učenika razredne nastave 13,7 učenika.

Analiza: U ovakvoj situaciji trebalo bi izbjegavati raspravu o prosječnom razredu jer takav načelno ne postoji. Na otocima ponekad imamo razrede s jednim učenikom, dok u gusto naseljenim krajevima imamo razrede koji su brojem učenika veći od pedagoških standarda. Prosječna veličina razreda u tom kontekstu ne znači mnogo.

Drugim riječima, ovdje je ključno pitanje koliko se učenika može smjestiti u neku učionicu, a da se među njima održi koliko-toliko sigurna distanca. Možda bi bilo najpraktičnije odrediti u koju površinu prostora može biti smješteno koliko učenika. Ako uzmemo da bi udaljenost među učenicima trebala biti najmanje 1,5 m, da bi nastavnik također trebao biti udaljen od učenika najmanje 1,5 m te da oni koji sjede uz zidove trebaju od njih biti udaljeni barem pola metra, to znači da bi učionica za 20 učenika morala imati površinu od 50-ak m2 (grafika dolje). U većim hrvatskim gradovima razredi s 20-ak učenika su uobičajeni, no učionice od 50-ak kvadrata nisu.

Problem održavanja distance nije svojstven samo Hrvatskoj. U brojnim europskim državama, poput Nizozemske i Njemačke, odustalo se od inzistiranja na tome da školarci u učionicama održavaju razdaljinu od 1,5 m. No u nekim zemljama pravilo je na snazi za studente na fakultetima. Obrazloženje je da manja djeca nisu veliki širitelji zaraze te da u velikom postotku nemaju teže simptome. Međutim, nova istraživanja demantiraju takvu tezu. Jedna studija, objavljena u časopisu JAMA Pediatrics, pokazala je da čak i djeca mlađa od pet godina s blagim ili umjerenim simptomima covida-19 imaju jednako visoke ili čak više razine viralnog DNK u nosnom dijelu ždrijela.

Budući da je uglavnom nemoguće ostvariti potrebnu distancu u učionicama, neki obrazovni stručnjaci smatraju da bi učenike bilo pametno podijeliti u grupice unutar kojih distanca ne bi bila 1, 5 m, ali bi se moglo osigurati da one međusobno budu udaljene. Na taj način, kada se jedno dijete razboli, u izolaciju možda ne bi trebao ići cijeli razred, već možda samo njegova grupica.

U Njemačkoj je pravilo o držanju distance zamijenjeno obaveznim nošenjem maski u školskim zgradama, uglavnom u hodnicima i na mjestima okupljanja, a u nekim njemačkim saveznim državama čak i u učionicama.

Ima i zemalja koje ne odustaju od distance među učenicima. Prema pisanju talijanskih medija, u Italiji se učionice pripremaju tako da se u njima može održavati potrebna distanca. Jedna od njih je, kako smo već naveli, Italija.

U brojnim europskim zemljama na snazi je pravilo da nastavnici obavezno trebaju održavati međusobnu distancu od najmanje 1,5 metara. No, pitanje je omogućuju li to hrvatske zbornice. Posebice kada znamo da imamo škole s više od 100 nastavnika, gdje bi jedina mogućnost bila da se svi sastanci do daljnjeg održavaju virtualnim putem.

Ovdje je važno istaknuti da neka novija istraživanja pokazuju da se covid-19 vjerojatno može prenositi aerosolom na udaljenosti značajno veće od dva metra, osobito u zatvorenim prostorima s lošom ventilacijom u kojima se duže boravi. Ako se to potvrdi, pitanje je hoće li izvođenje nastave u školama uopće biti moguće.

Index: Hoće li nastavnici dobiti maske i vizire? Ako će nositi maske ili vizire, tada se dovodi u pitanje tehnika govora nastavnika, odnosno mogućnost komunikacije s učenicima na većim udaljenostima. Svakako je nemoguće govoriti sedam sati pod maskom.

MZO: Upotrebu i način upotrebe zaštitnih sredstava, kako za učenike tako i za nastavno i nenastavno osoblje, definirat će epidemiolozi.

Analiza: U europskim zemljama, kao što je Njemačka, propisano je da nastavnik ne mora nositi masku ako održava sigurnu udaljenost od učenika. No, tek će trebati vidjeti je li ta distanca stvarno sigurna. Ako se, kao što smo naveli, covid-19 može širiti i aerosolom, nastavnici bi mogli biti ugroženi i uz propisanu razdaljinu.

U svakom slučaju, s maskom ili bez nje nastavni proces u razredu izgubit će značajan dio jer će biti teško ostvariti kontakt s učenicima koji ponekad mora biti blizak da bi imao smisla. No, tu treba imati na umu da nastavni proces neće trpjeti od sada do vječnosti, već najvjerojatnije samo u dijelu školske godine. Do sredine drugog polugodišta možda bismo već mogli imati cjepiva.

Index: Hoće li se održavati kliničke vježbe učenika medicinskih škola? Naime, školovanje za medicinske tehničare odvija se prema Direktivi EU, koja jasno propisuje pravilo da 50% sveukupne satnice moraju biti vježbe. Ona propisuje kompetencije koje se ne mogu postići virtualnim putem!

MZO: Budući da je predviđeno da se nastava odvija na način predviđen programom i kurikulumom, odnosno da se, dokle god je to moguće, odvija fizički, isto načelo primijenit će se i na praktični dio nastave i vježbe, kako za srednjoškolske tako i za visokoškolske programe koji će se izvoditi u skladu s epidemiološkim mjerama.

Analiza: Ovdje bi Ministarstvo obrazovanja koncept trebalo usuglasiti s Ministarstvom zdravstva. Zdravstveni stručnjaci zasigurno mogu bolje razumjeti probleme i izazove koje će za njihov sustav predstavljati vježbe u bolnicama, bilo da je riječ o učenicima medicinskih škola ili o studentima. Primjerice, jedan dio vježbi koje trebaju odraditi učenici srednjih medicinskih škola odvija se u domovima za starije i nemoćne. U situaciji u kojoj je zaštita starijih i bolesnih u takvim domovima visoki prioritet, teško je i zamisliti da se srednjoškolcima, koji se često vrlo blisko i slobodno druže po kafićima i klubovima, dozvoli da rade s visoko rizičnim skupinama – sa starijima, bolesnima i imunokompromitiranima.

Dio vježbi se može preoblikovati u kabinetske simulacije, no samo djelomično. Postoje primjereniji oblici mentorske nastave koji se kod nas ne provode, a koji bi se sada mogli primijeniti. U svakom slučaju, trebalo bi izbjegavati modele u kojima se vježbe pretvaraju u tzv. praksu - praktičnu nastavu koju učenici provode u zdravstvenim ustanovama bez nadzora mentora.

Index: Ima li dovoljno škola i učionica u Zagrebu za provođenje normalne nastave? 

MZO: Prema informacijama koje smo dobili od Gradskog ureda za obrazovanje, usprkos potresu koji je oštetio veliki broj školskih građevina, Grad Zagreb osigurat će dovoljno kapaciteta za izvođenje nastave u Gradu Zagrebu.

Analiza: Tek treba vidjeti hoće li školski kapaciteti u Zagrebu biti uistinu dovoljni i adekvatni. Naime, ne bi bilo dobro rješenje da se učenici iz neke oštećene škole samo prebace u neku neoštećenu i tako povećaju miješanje i izloženost riziku učenika i nastavnika.

Osim toga, čak i izvan Zagreba postoje škole u kojima su učionice i zbornice pretrpane. Pitanje je hoće li takve ostati otvorene duže od nekoliko dana.

Index: Što će biti s putovanjima učenika u javnom prijevozu – hoće li nastava završavati u raznim terminima kako se ne bi stvarale gužve pred školama i u javnom prijevozu? Ako se bude očekivalo da učenici nose maske u npr. javnom prijevozu / na hodnicima škola / u učionicama / tko će to osigurati? Cijene maski u 2020. gotovo su se udeseterostručile pa mogu predstavljati značajno financijsko opterećenje za siromašnije obitelji. Hoće li biti dovoljne višekratne - platnene? Postoje li planovi za sigurno odlaganje maski u školama?

MZO: Prema dostupnim informacijama, postoji obavezna upotreba maski pri korištenju javnog prijevoza za sve korisnike, uključujući učenike. Pitanja poput rasporeda vožnje javnog gradskog prometa, eventualnog podmirivanja troškova zaštitnih sredstava te različitog završetka i početka nastave neka su od pitanja o kojima će se raspravljati unutar imenovane radne skupine.

Analiza: Ovdje bi trebalo jasno propisati jesu li za škole i javni prijevoz dovoljne platnene zaštitne maske koje se mogu višekratno koristiti. Također, učenike bi trebalo poučiti pravilnoj tehnici higijene ruku, a sredstva za dezinfekciju trebala bi biti dostupna u dovoljnim količinama. Nameće se pitanje hoće li sve potrebno biti dostupno, kada se zna da su neke škole znale imati problema s osiguravanjem dovoljnih količina toaletnog papira ili sapuna.

U nekim europskim državama preporučuje se da nastava ne počinje i ne završava u isto vrijeme za sve razrede kako bi se izbjegle gužve u javnom prijevozu, u hodnicima i pred školama. Na taj način smanjuje se vjerojatnost za masovne bliske kontakte.  

Index: Hoćemo li imati dovoljno nastavnika? Neke zemlje zapošljavaju veliki broj privremenih nastavnika kako bi smanjile broj učenika po nastavniku. U nekim školama na periferiji postoje učitelji razredne nastave s po 4 učenika, ali i razredi s više od 30. Konačno, može se dogoditi da se brojni nastavnici ili čak cijele zbornice razbole ili da moraju u izolaciju. Hoćemo li mi angažirati još dodatnog kadra?

MZO: Trenutno u sustavu postoji dovoljan broj nastavnog osoblja za održavanje nastave. Ako se zbog epidemioloških razloga pojavi potreba privremenog zapošljavanja zamjene za spriječeni nastavni kadar, to će se i realizirati na način sukladan onome kada je učitelj ili nastavnik zbog bolesti bio spriječen održavati nastavu ili putem angažiranja zamjene ili angažiranjem postojećeg adekvatnog nastavnog kadra te školske ustanove.

Analiza: Vrlo je teško procijeniti u kojim razmjerima i na koliko dugo će nastavnici biti isključivani iz nastave. Neki, koji su bili kontakti, bit će odsutni na kraća razdoblja, dok se ne pokaže da nisu zaraženi, drugi, kojima se potvrdi covid-19, isključivat će se na značajno duža razdoblja od više tjedana. Ako se bude inzistiralo na tome da dijelovi škole nastave s normalnim radom, u intervalima bi moglo zatrebati više nastavnika nego što ih ima u rezervi. Svakako će trebati napraviti razrađen plan što u takvim situacijama. Vjerojatno će trebati imati nastavnike za zamjene u pripravnosti. U protivnom će se nastava morati prebaciti na internet i TV. Kako smo već naveli, Italija je već provela natječaj za desetke tisuć dodatnih nastavnika.

Index: Neke države koje su već otvorile škole imaju loša iskustva. The Lancet u jednoj novoj studiji piše da bez visokog postotka testiranja u Velikoj Britaniji neće biti moguće škole održati otvorenima. Postoji li neki plan za povećano testiranje?

MZO: Različite države imaju različita iskustva vezana uz izvođenje nastave u školama. Na tu temu objavljen je i određen broj znanstvenih radova. Budući da se radi o stručnim epidemiološkim pitanjima, ona su u nadležnosti epidemiologa.

Analiza: Hrvatska je do sada relativno malo testirala prema broju stanovnika. Budući da mladi imaju manje izražene simptome, za očekivati je da će se moguća žarišta teško prepoznati bez šireg testiranja. Neke škole, primjerice, u Južnoj Koreji uvele su mjerenje temperature na ulazima u školama, kao i prozirne pregrade među učenicima.

Index: Rečeno je da će se, ako se pojavi infekcija kod jednog učenika, reagirati prema tom razrednom odjelu. Što će biti ako se pojavi infekcija kod jednog nastavnika? On je bio u kontaktu s gotovo svim razrednim odjelima i sa svim nastavnicima. Također, neki nastavnici rade u više škola… Hoće li svi učenici i svi nastavnici s kojima je zaraženi nastavnik bio u bliskom kontaktu u samoizolaciju ili na testiranje? Što s nastavnicima koji spadaju u rizične skupine – koji su stariji ili bolesni? Hoće li se moći izuzeti ili prebaciti na online školu? Što će biti s tjelesnim odgojem? Hoće li maske biti obavezne u razredima za starije ili samo tijekom odmora, na hodnicima?

MZO: Odgovori na gore navedena pitanja/teme bit će raspravljeni u okviru savjetodavno-operativnog tijela u kojem će sudjelovati cijeli niz stručnjaka, od epidemiologa do predstavnika CARNET-a, agencija, sindikata, ravnatelja i osnivača škola, naših vodećih znanstvenika do raznih drugih dionika. Navedeno tijelo imat će zadatak razrade scenarija te prijedloga mjera, aktivnosti i uputa. U spomenutom tijelu bit će jedna osoba epidemiolog, koja će biti zadužena za direktnu komunikaciju s Nacionalnim stožerom i koja će upute Stožera pretočiti u realnost, ali jednako tako i Nacionalnom stožeru prenijeti sve specifičnosti škola, vrtića i fakulteta. Navedeno tijelo sastat će se idući tjedan.

Na ova, ključna, vrlo praktična pitanja nismo dobili konkretan odgovor. No, važno je da svako od tih i brojnih drugih sličnih i povezanih pitanja bude raspravljeno u navedenoj skupini. Za očekivati je da će za njihovo rješavanje biti potrebna prilično složena i zahtjevna logistika, a ne samo puke odluke. To pokazuje da nam je ostalo prilično malo vremena za rješavanje važnih problema.

Index: Postoji li plan za nadoknadu onoga što u gradivu nije usvojeno zbog kaotične prošle godine, zbog štrajka i korone? Primjerice, talijanski nastavnici morali su do srpnja navesti sadržaje koji se moraju ponoviti/nadoknaditi/prebaciti u sljedeću školsku godinu.

MZO: Budući da svaki nastavnik najbolje zna koji je to dio gradiva, neki oblik ponavljanja gradiva svaki bi nastavnik trebao provesti uzevši u obzir specifičnosti situacije u kojoj su se učenici našli tijekom prošle školske godine. 

Analiza: Odgovor nije jasan. On ima smisla u razrednoj nastavi, ali nikako u predmetnoj, posebice kada se nastavnici mijenjaju kroz godine ili se sadržaji nastavljaju na prethodne. Nije praktičan izraz "neki oblik ponavljanja". Predmetno bi se moralo odrediti koji se sadržaji moraju ponoviti barem kroz rujan.

Index: Kako će se nadoknaditi manjak u kliničkim vještinama kroz vježbe učenika medicinskih škola? Kako će se riješiti problem njihovih vježbi u domovima za starije, u bolnicama i sl.?

MZO: Kao što je ranije navedeno, predviđeno je da se nastava odvija na način predviđen programom, odnosno kurikulumom te da se, dokle je god to moguće, nastava odvija fizički. Isto načelo primijenit će se i na praktični dio nastave i vježbe, kako za srednjoškolske tako i za visokoškolske programe koji će se izvoditi u skladu s epidemiološkim mjerama. Ako iz nekog razloga ne bude moguće dio nastave ili vježbi odraditi kako je predviđeno, pronaći će se najadekvatniji način zamjene.

Analiza: Izraz "pronaći će se najadekvatniji način" je prilično nejasan. Više nastavnika isticalo je da neka djeca nisu usvojila određene sadržaje na kojima se temelji nastavak njihovog napredovanja u istom predmetu. Primjerice, neka nisu usvojila periodni sustav elemenata, a trebala bi nastaviti učiti kemiju za koju je on važan.

Pitanje vježbi posebno će pametno trebati osmisliti u medicinskim školama te na studijima sestrinstva i medicinskim fakultetima. Naime, ti učenici i studenti uobičajeno uče raditi s osobama koje su visoko rizične, starije i bolesne. U školama za medicinske sestre mogao bi se uvesti mentorski oblik nastave kakav postoji u nekim zemljama, a kod nas još nije usvojen. Takvi modeli imaju svoje prednosti i nedostatke, no bolja su opcija od virtualnog poučavanja sestrinskih vještina. Vrlo će biti važna koordinacija između ministarstava obrazovanja i zdravstva s obzirom na to da se u zdravstvenim ustanovama provodi najveći dio strukovne nastave.

Index: U nekim zemljama epidemiolozi predlažu zatvaranje pubova i klubova kako učenici ne bi iz pubova i klubova prenosili zarazu u učionice. Hoće li se kod nas tražiti takva mjera?

MZO: Pitanja vezana uz rad i epidemiološke mjere pubova i klubova u nadležnosti su Nacionalnog stožera.

Analiza: Ovo je složen problem koji je teško razdvojiti od planova za otvaranje škola. Naime, stariji srednjoškolci i studenti skloni su posjećivanju noćnih klubova, a tijekom ove turističke sezone postalo je jasno da oni mogu postati žarišta širenja covida-19. Na odmoru na moru ti mladi nisu se nužno vraćali u svoje obitelji, no kada počne školska godina, vraćat će se i obiteljima i u školske klupe. Neki od njih, koji pohađaju medicinske škole, možda i u bolnice, vrtiće i domove za starije! Ako se pak klubovi zatvore zbog škola, trebat će razmisliti kako pomoći sektoru da preživi. Dakle, jasno je da to nije malen problem koji ovisi samo o odluci Stožera – u njegovu adresiranju morao bi sudjelovati i obrazovni sustav. 

Italija od ponedjeljka zatvara diskoteke i slična mjesta na kojima se pleše, a maske postaju obavezne na svim javnim prostorima od 18 sati do 6 sati ujutro.

Index: Mislite li da su dva do tri tjedna dovoljna za rješavanje svih problema?

MZO: Kao što je poznato, mjere ovise o trenutnoj epidemiološkoj situaciji u zemlji. Razrada mjera započela je prije imenovanja novog ministra, a nastavljena je od prvog dana imenovanja. U skladu s navedenim, sve potrebne mjere i upute bit će donesene na vrijeme.

Index: Postoji li mogućnost da se početak nastavne godine odgodi ako se sve pripreme ne odrade?

MZO: Prema kalendaru koji je dostupan na sljedećoj poveznici, nastavna godina će započeti 7. rujna.

Index: Neki su se žalili na online nastavu u prošloj godini. Tada je covid-19 sve iznenadio. Hoće li to ove godine biti bolje riješeno za slučaj da takva nastava bude neophodna – bilo trajno ili u kontekstu hibridne nastave na smjene?

MZO: U slučaju pojavljivanja potrebe za online nastavom za jedno razredno odjeljenje ili više njih, CARNET će u što kraćem roku u suradnji sa školama, osnivačima i Ministarstvom osigurati sve uvjete za održavanje online nastave.

Analiza: Nastavnicima je trebalo uoči godišnjih odmora dati jasna predmetna zaduženja kako bi do rujna provjerili svu dokumentaciju i realizaciju za prošlu godinu i pripremili se za nastavu, posebice ako nisu predavali u razredima,.

Zaključak

Mnogim našim čitateljima (osim možda nastavnicima) ovaj će se tekst učiniti vrlo opsežnim. No u njemu je adresiran tek manji dio problema s kojima će se radna skupina morati suočiti i koje će morati riješiti u 15 radnih dana do početka školske godine. Nadajmo se da će to biti moguće i da će im neka od ovih razmišljanja u tome biti od koristi.

Tu je važno istaknuti da protuepidemijske mjere zapravo zahtijevaju provedbu strogo frontalne nastave (nastavnik je na distanci i ispred učenika, učenici su odvojeni jedni od drugih, rade uglavnom individualno), što nije u skladu s idejama Škole za život. Možda bi odmah trebalo odrediti da će se određene zadaće nastave odvijati kroz projekte i timski rad učenika virtualnim putem. Nije smisao nastave da učenici "budu" u učionicama. U učionicama se mora odvijati vrlo složen proces nastavne interakcije.

Nastavnici su u virtualnu nastavu i za proljetnog vala epidemije ušli srčano. Većina je to doživjela kao izazov, a mnogi su stekli i nove vještine.

Abou Aldan smatra da nastavnicima samo treba dati informacije na vrijeme te da će se oni sami u mnogočemu pripremiti na potreban način.

"To je naš posao. Ako smo u nečemu dobri, to je planiranje. Postoje škole u kojima nije potvrđeno što će pojedini nastavnik predavati u sljedećoj godini. Zamislite koliko je samo to stresno u godini kada je obnovljen i katalog udžbenika i kada se očekuje da funkcioniramo 'hibridno'. Siguran sam da je većina nastavnika, barem oni s kojima ja radim, motivirana i ako im na vrijeme kažete da se pripreme za pet scenarija, pripremit će se i za najbolju moguću virtualnu nastavu i za tradicionalno poučavanje. Sve je do ljudi koji odlučuju. Pitanje je vide li oni samo formalnost koju treba zadovoljiti ili učenike koji, siguran sam, jedva čekaju da vide nas koliko i mi njih", poručuje Abou Aldan.