DO KRAJA prošle godine čak 2,5 milijarde kuna poreznih obveznika otišlo je na jamstva za nikad izgrađene ili nezavršene brodove koje je ugovorila Uljanik Grupa, ali to nije sve.

“Radno mjesto” u Uljaniku košta 4,6 milijuna kuna

Brodovi se i dalje otkazuju pa će jamstva i ove godine koštati oko 1,7 milijardi kuna, a uz to će država sudjelovati u restrukturiranju nakon što pronađe “strateškog partnera” s kojim će podijeliti troškove budućeg rada propalih brodogradilišta, tako da bi sve skupa moglo koštati više od 6 milijardi kuna.

>> Bivši radnik Uljanika za Index: Tamo je svejedno radiš li ili ležiš
 

To je oko 4000 kuna po svakom zaposlenom radniku u Hrvatskoj ili milijun i pol kuna po svakom od oko 4000 radnika Uljanik Grupe.

Na brodogradnju je do sada potrošeno – ne računajući ove sadašnje troškove, nakon što su potpuno krahirali – više od 30 milijardi kuna javnog novca, od toga na Uljanik Grupu, odnosno brodogradilište Uljanik 3,7 milijardi kuna, a na 3. Maj 8,7 milijardi kuna.

Sve skupa to je 12,4 milijarde kuna. Ako tome pribrojimo gore spomenutih 6 milijardi koje su otišle prošle godine i koje će otići u narednim godinama kroz “restrukturiranje”, ispada da su porezni obveznici svako “radno mjesto“ u Uljanik Grupi platili 4,6 milijuna kuna.

Uprave brodogradilišta dogovarale su gradnju brodova iako su znale, ili trebale znati, da će na njima biti napravljen gubitak, što je na kraju i dovelo do kolapsa kompanije.

Uljanik je posljednjih pet godina vodio Gianni Rossanda koji je u listopadu prošle godine dao ostavku. Široj javnosti Rossanda je donedavno bio relativno nepoznat lik. Cijeli radni vijek proveo je u Uljaniku, no njemu se brodogradnja, sudeći prema imovini koju je stekao, znatno više isplatila nego brodogradilištu koje je vodio. Dok Uljanik plovi prema stečaju, Rossanda je uspio priskrbiti vilu, jahtu, dva stana i tri garaže.

Brodogradilišta koja oduvijek ovise o novcu poreznih obveznika odjednom bi trebala postati profitabilna

Ovog tjedan trebalo bi se doznati više detalja o potencijalnim “strateškim partnerima” koji bi trebali ući u Uljanik Grupu. Iako su ponude zaprimljene i navodno ih ima više, u trenutku pisanja ovog teksta jedino je Tomislav Debeljak, predsjednik uprave Brodosplita, potvrdio da je poslao ponudu, no nije želio iznositi nikakve detalje. No bez obzira na to tko na kraju bio odabran i kakav bude plan, zadnju riječ u priči imat će Europska komisija.

Još u rujnu prošle godine, prilikom posjeta Hrvatskoj, povjerenica Europske komisije za tržišno natjecanje Margrethe Vestager rekla je da treba paziti da kompanija ne dobije konkurentsku prednost u odnosu na ostale, a kada je riječ o odgovornosti prema novcu poreznih obveznika, istaknuto je da je važno da on ne bude protraćen, nego da restrukturiranje dovede do dugoročne održivosti.

Hoće li brodogradilišta koja su do sada ovisila o državnoj pomoći, stvarala gubitke na svakom brodu i kojima naručitelji otkazuju brodove sad odjednom moći nastaviti raditi samostalno – pokazat će vrijeme.