Aktivist: Voda u Gospiću nije ni za pranje rublja i suđa, kamoli za piće
U SABORU je jučer počelo izvanredno dvodnevno zasjedanje koje je zbog opasnog otpada na području Gospića i Ličko-senjske županije sazvao predsjednik Republike Zoran Milanović. Glavnoj raspravi prethodila je sjednica Odbora za zaštitu okoliša i prirode, na kojoj je govorio i Ante Franić, lokalni aktivist iz građanske inicijative Za spas Like. On je jedan od organizatora prosvjeda koji je prošle nedjelje održan u Gospiću.
Franić je komunikaciju vlasti s građanima Like o otpadu nazvao "katastrofalno lošom". Upozorio je i na zakonsku regulativu, za koju smatra da je "krivo postavljena", te je predložio da se razmisli o zakonskoj zaštiti Like kao ekološkog područja.
Franić je poduzetnik koji se nakon 25 godina rada u IT sektoru počeo baviti uzgojem goveda. Na prošlogodišnjim lokalnim izborima bio je kandidat HSLS-a za župana, no kaže da je otada "pasivan u stranci i politici". Razgovor s njim vođen je uoči izvanredne sjednice Sabora, a glavne teme bile su voda i otpad, kao najugroženiji resursi Like. Voda koju piju Gospićani ove je godine znatno poskupjela i među najskupljima je u Hrvatskoj, a dodatno je ugrožena opasnim tvarima iz otpada.
Dublji problemi od vidljivih
Franić kaže da su problemi s vodom i otpadom u Lici puno dublji od onoga što se trenutačno vidi i da s njima na površinu izlaze veliki sistemski problemi države. Veliko poskupljenje vode objašnjava pogrešnim ulaganjima u komunalnu infrastrukturu.
"Novac koji je stizao u županiju ulagao se u komunalnu infrastrukturu čije je održavanje skupo zbog standarda Europske unije koje smo morali implementirati, a stanovništva nema. Zbog toga ćemo imati sve skuplje režije i sve veći trošak života na ovom području. Gospodarski razvoj Like nije pratio razvoj komunalne infrastrukture. Krenulo se obrnutim, socijalističkim modelom, u kojem se najprije izgradi komunalna infrastruktura, a onda čeka da se stanovništvo odnekud pojavi", kaže za N1.
Dodaje kako su Hrvatske vode prije naplaćivale koncesiju po količini vode isporučene građanima, a sada naplaćuju prema količini koja se pušta u sustav na zahvatima. Time se, ističe Franić, na izvorima rijeka uzima više vode nego što je potrebno, ugrožava se cijeli ekosustav, a trošak gubitka vode prebacuje se na građane.
"Voda nije ni za pranje suđa"
Osim što je skuplja, Franić tvrdi da voda više nije ni upotrebljiva, iako je prema nalazima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo ispravna i sigurna za piće.
"Jest, ali po kriterijima koje oni mjere. A mjere samo bakteriološki pet ili šest elemenata radi zdravstvene ispravnosti. Imate na internetu desetke snimki na kojima ljudi puštaju tu vodu iz slavina, pa pogledajte kakve je boje. Vidi se da je pomiješana sa zemljom i nije ni za pranje suđa i rublja, kamoli za piće. Puno ljudi ne pije tu vodu, nego kupuje flaširanu", kaže Franić.
Postoji i sumnja da je voda zagađena tvarima iz opasnog otpada, iako nalazi struke pokazuju da nije tako. Franić tvrdi da političari koriste stručnjake za rješavanje političkih problema.
"Kad dođe do situacija poput ove u Gospiću, političari dovedu stručnjake i ne shvaćaju da time izazivaju suprotan efekt. Stručnjaci ne bi smjeli sjediti kraj političara. Ako pored stručnjaka stoji političar kojemu ljudi ne vjeruju, onda neće vjerovati ni stručnjaku. Takva je logika, tako ljudski mozak funkcionira. To treba razdvojiti."
Smatra i da su više od polovice informacija o slučaju u Gospiću dezinformacije ili pokušaji saniranja političke štete. "U tom kaosu informacija Gospićani više ne znaju tko je odgovoran za dovoz otpada, a tko za njegovu sanaciju; je li šteta već počinjena ili će se tek dogoditi. Sve to traje već dvije godine, a politika nema rješenja. I onda premijer Plenković kaže da je nastala histerija. Ne, ljudi ne histeriziraju, nego je Plenkovićev PR katastrofalno loše odradio komunikaciju s građanima", poručuje Franić.
"Naši političari rade po modelu kofer-novac"
Objasnio je i zašto smatra da problem s otpadom u Lici i drugdje proizlazi iz loše zakonske regulative.
"Otkad je Hrvatska završila svoju tranziciju u europske integracije, vlast svoju neučinkovitost opravdava time da se radi po 'nalogu EU-a'. EU je postala alibi i stvorila se odbojnost prema njoj jer se stekao dojam da su za ovdje počinjene štete krive politike koje se donose u Bruxellesu. A to nije točno. Unutar EU Hrvatska ima suverenitet upravljati svojim prostorom. EU nema nijedan standard koji bi nam ograničavao suverenitet. Nadležna je isključivo hrvatska vlast."
Naši političari, nastavlja on, zaostali su u analognom dobu.
"Oni i dalje dogovaraju i dijele novac 'ispod stola', a ne razumiju da smo ušli u eurozonu i da s eurima ne ide kao s kunama, jer se transakcije sada vide kroz sustav. I dalje rade po starom analognom modelu: kofer-novac, dogovori sastanak-podijeli, a službe će to pokriti papirima. I ovaj gospićki slučaj nije došao od naših istražnih tijela i našeg pravosudnog sustava, nego od europskih istražitelja."
"HDZ ne čuje građane, nego ratuje s oporbom"
Na pitanje što očekuje od izvanredne sjednice Sabora, Franić odgovara da je situacija na rubu političke krize jer je predsjednik Milanović morao intervenirati.
"U ovom trenutku Gordan Jandroković ne upravlja Saborom, nego Milanović. Vjerojatno će saborska većina odbaciti sve zahtjeve koje je Milanović postavio, a to onda dugoročno znači destabilizaciju HDZ-a kao pučke stranke. HDZ će se time odmaknuti od naroda, koji mu, vjerujem, to više neće tolerirati. Ovo u Gospiću je vapaj naroda, a HDZ se ponaša kao da se tamo bori s oporbom. Sve koji su uputili taj vapaj proglasili su rušiteljima Vlade, što nije točno. Neučinkovite politike dovele su do stanja koje je eskaliralo izvanrednom sjednicom Sabora. Praktički, HDZ ima većinu u Saboru, a ne kontrolira saborsku sjednicu. Time je u ovom trenutku zakonodavna vlast ugrožena", smatra Franić.
Ugroženima smatra i institucije u Ličko-senjskoj županiji.
"Politika se sada ograđuje i službenike tih institucija proglašava odgovornima za ovu situaciju. Pod pritiskom straha i prijetnji mogao bi se dogoditi bijeli štrajk službenika u županiji, jer se zbog tih pritisaka nitko više ne usudi išta potpisati i raditi", zaključio je.