Albanske tinejdžerice već godinama žive u raljama krvne osvete

Albanske tinejdžerice već godinama žive u raljama krvne osvete
Screenshot: Al Jazeera

PRIJE tri godine Betin brat ubio je drugog dječaka u njenom selu na sjeveru Albanije, pokrenuvši krvavu osvetu protiv njene obitelji. Iako je albanski sud njena brata osudio na zatvorsku kaznu, prijetnja osvetom postoji i dalje zbog rasprostranjenosti kodeksa iz 15. stoljeća pod nazivom Kanun. Ovaj alternativni pravosudni sustav nalaže da se ubojstvo mora osvetiti kako bi se povratila obiteljska čast, objavila je tada televizija Al Jazeera.

Nakon incidenta, Betin otac pobjegao je u London i nada se azilu, dok su Beta i njena sestra ostale u svojevrsnom kućnom pritvoru. Beta je sve frustriranija zbog svoga zatočeništva, koje je sprječava da ide u školu. Jedina je nada da će otac dobiti azil te da će zajedno sa sestrom pobjeći iz ove samonametnute zatvorske kazne.

”Zovem se Elizabeta, ali moja obitelj zove me Beta. Imam 13 godina. Imam stariju sestru Migenu. Njoj je 18. Imam i brata, ali njega ne viđam baš često zato što je u zatvoru. On je ubio dječaka koji živi blizu nas i sad se njegova obitelj želi osvetiti. Iza naše kuće je dom obitelji koja želi osvetu. Obično se ubijaju muškarci i dječaci, ali njih više nema, svi su otišli”, započinje Beta svoju priču u dokumentarnom filmu Simona Hipkinsa koji je emitiran krajem 2017.

Betin otac javio se iz Londona s dobrim vijestima. Uskoro će imati priliku na sudu obrazložiti svoj zahtjev za azilom. Optimističan je i vjeruje da će mu azil biti odobren.

”Moj otac je u Londonu. Stalno nam govori da ćemo mu se uskoro pridružiti, ali prošle su tri godine otkako je otišao. Moj djed jedini je muški član obitelji, ali njega ne žele ubiti zato što je star i slijep. Žele se osvetiti na nekom mlađem, zato što je ubijeni dječak bio vrlo mlad. Nakon što se to dogodilo. otac je naložio majci da mene i sestru više ne pušta iz kuće. Prestale smo odlaziti u školu”, govori Beta.

Objašnjava kako je trenutačna situacija izluđuje. Već tri godine nije bila u školi u obližnjem gradiću Bajzëu i nedostaju joj prijateljice.

”Mama kaže da nas ljudi više ne vole zbog onoga što se dogodilo. Kaže kako bi druga obitelj mogla oteti sestru i mene. Kad se smrači, počinjem se plašiti. Bojim se vukova, šakala i duhova. Bojim se”, zabrinuto objašnjava Beta.

Betina majka pokušala je razgovarati s drugom obitelji kako bi dobila obećanje da im neće nauditi. Njen otac zamolio je jednog starijeg čovjeka iz Bajzëa da pregovara u njegovo ime.

”Znate i sami da je situacija složena. Nitko dosad nije uspio dobiti nikakvu lijepu riječ od suprotne strane. Činimo što možemo. Nadam se da ćemo uz Kanun, muškost i ljubaznost uspjeti nešto postići”, rekao je pregovarač Betinoj majci, da bi ga potom Beta upitala može li dobiti dopuštenje da krene u školu.

”To pitanje ima smisla, jer Kanun ne sprječava djevojčice da idu u školu. No sadašnje je stanje komplicirano. Kanunska pravila izmiješala su se s mitovima. Ne može se baš svakome vjerovati. Nekad se doslovce poštovalo Kanun, no kako su se vremena mijenjala, pojavile su se i njegove razne interpretacije”, rekao je pregovarač, te obitelji stavio do znanja da Beta ne bi bila sigurna izvan kuće.

Unatoč tome, Beta često potajice siđe do obližnjeg Skadarskog jezera. Na isto mjesto dolazila je prije sa svojim ocem. Zajedno su išli u ribolov i Beta se rado sjeća tih sretnih dana: ”Kad tata nazove, pokušavam ga zamisliti u Londonu, ali to mi ne uspijeva. Dosadilo mi je čekati. Voljela bih se ukrcati na brod i otploviti u London.”

Šanse Betina oca da mu bude odobren azil u Velikoj Britaniji umnogome ovise o sucu koji vodi njegov slučaj. Neki su suci više blagonakloni, a neki manje, pa se često radi o lutriji. Međutim, čak i ako njegov slučaj bude pozitivno riješen, to se odnosi samo na njega. Njegova obitelj u Albaniji neće automatski imati pravo na azil. Ipak, njegova supruga i Beta moći će zatražiti useljeničku vizu na temelju spajanja obitelji. Migena je navršila 18 i više ne potpada pod navedeni propis.

"Imamo sačmaricu u kući"

"U kući imamo staru tatinu sačmaricu. Problem je što moj djed drži sve patrone. Kaže kako će u slučaju napada samo on uzvratiti vatru. Ali on je slijep. Htjela bih i ja nabaviti patrone", govori Beta dok se igra s puškom.

Londonski je sud nakon tri godine odobrio azil Betinu ocu. Obećao je da će odmah pokrenuti postupak kako bi mu se obitelj mogla pridružiti. Vjeruje da bi sve moglo biti gotovo za najviše tri mjeseca.

"Mama mi je rekla da Migeni zbog njene dobi možda neće dopustiti da pođe s nama u London. Ne znam što ćemo ako ona bude morala ostati. Više ne znam u što bih vjerovala", rekla je Beta, svjesna da postoje birokratske procedure zbog kojih bi moglo potrajati prije nego se obitelj ponovno okupi u Velikoj Britaniji. Jedini drugi način da se Migena izvuče iz sadašnje situacije je udaja.

"Samo želim ponovno vidjeti oca. Zapisujem sve što bih voljela raditi s njim kad dođemo u Englesku. Želim ići u ribolov i šetati, želim prehodati s njim cijeli London. Nadam se da će London biti lijep kao i moj zavičaj", posljednje su Betine riječi u Hipkinsovu dokumentarcu.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
;
Učitavanje komentara