SUSRET Zapadne i Istočne Europe u finalu Svjetskog nogometnog prvenstva nije se dogodio još od 1938. godine kad je Mađarska od Mussolinijeve Italije izgubila u Parizu. Tijekom hladnog rata predstavnice suprotstavljenih blokovskih strana nikad se nisu susrele u finalu. No sada se Hrvatska, nekad članica Jugoslavije, nakon eliminacije Engleske susreće s Francuskom u finalu, skoro 30 godina nakon pada Berlinskog zida 1989. godine, naglašava profesor Larry Wolff sa Sveučilišta New York, autor knjiga Inventing Eastern Europe i The Singing Turk, u svom tekstu za američki list Wall Street Journal.

Iako su danas gotovo sve zemlje Istočne Europe sa Zapadnom ujedinjene u Europskoj uniji, taj proces nije bio jednostavan. Wolff spominje francusko uvjerenje, koje datira iz vremena prosvjetiteljstva, o superiornosti njihove civilizacije koje je preživjelo do današnjih dana, kao i dugo potiskivan resantiman Istočne Europe koji je dio objašnjenja rastućeg euroskepticizma u zemljama poput Poljske i Mađarske.

Hrvatski reprezentativci kao djeca svjedočili krvavom raspadu Jugoslavije

Hrvatska kao najnovija članica Europske unije te dugo vremena morska granica Istočne i Zapadne Europe u svojoj nogometnoj momčadi ima igrače rođene u osamdesetima u tadašnjoj Jugoslaviji, koji su kao djeca svjedočili krvavom raspadu socijalističke federacije, a tijekom karijere igrali su u zemljama kao što su Španjolska, Italija i Njemačka. Sada u Rusiji u trenucima jakih nacionalističkih osjećaja diljem Europe igraju za Hrvatsku, navodi Wolff.

Dugo se vremena vjerovalo da sportsko rivalstvo bezopasno sublimira nacionalne antagonizme. No ratovi u bivšoj Jugoslaviji devedesetih pokazali su da nije baš tako, za što Wolff navodi sljedeće primjere. Beogradski nogometni navijači bili su itekako prisutni u srpskim paravojnim formacijama koje su ratovale u Hrvatskoj i Bosni, a 1990. je godine utakmica u Zagrebu rezultirala tučnjavom između Hrvata i Srba u kojoj je šest ljudi ozlijeđeno. Srpski kriminalac i vođa nogometnog kluba Arkan kasnije je bio optužen kao ratni zločinac u Haagu.

"Diljem svijeta ljudi sada napokon govore o Hrvatskoj"

Pobjeda Hrvatske ove nedjelje nije samo stvar nacionalnog ponosa nego bi predstavljala i simboličko pobjedničko obeštećenje regionalne neuravnoteženosti po pitanju moći koja je prevladavala stoljećima. Dugo je vremena Europa definirana kroz ekonomsku i kulturnu moć Engleske, Francuske i Njemačke. Ali Hrvatska je eliminirala Englesku, a Južna Koreja se pobrinula za Njemačku. Tako da sad ostaje Francuska, kao posljednja prepreka za istočnoeuropsku svjetsku titulu. Nijedna zemlja Istočne Europe nikad u povijesti nije osvojila svjetsko prvenstvo, podsjeća Wolff.

Svoj tekst završava zaključkom: "Prije nekoliko godina jedan kolega iz Hrvatske me je upitao: 'Što kažu o Hrvatskoj u Americi?' Nisam imao srca iskreno mu odgovoriti da u SAD-u nitko nikad ne govori o Hrvatskoj. Diljem svijeta ljudi sada napokon govore o Hrvatskoj.''