SAUDIJSKA Arabija suočena je s ozbiljnim problemima. Njezin globalni utjecaj temelji se na vodećoj poziciji u proizvodnji nafte i golemom kapitalu koji time stječe, no Bliski istok sada je zahvaćen sukobima. Saudijski tankeri blokirani su u Perzijskom zaljevu i pod stalnom su prijetnjom u Crvenom moru, a najveći naftovod u zemlji zatvoren je nakon napada dronom.

Ipak, najveći dugoročni problem Saudijske Arabije mogao bi biti to što njezin dugogodišnji jamac sigurnosti, Sjedinjene Američke Države, ne može razriješiti tu krizu, a čini se da za to nije ni pretjerano zainteresiran, piše za Foreign Policy Nicholas Grossman, profesor međunarodnih odnosa na Sveučilištu Illinois.

U nastavku prenosimo njegov tekst:

Od Drugog svjetskog rata, a osobito od kraja Hladnog rata, odnosi na Bliskom istoku počivali su na jasnom dogovoru. Američka vojna dominacija osiguravala je relativnu stabilnost, odvraćala i suzbijala agresiju, jamčila slobodu plovidbe, obuzdavala Iran, organizirala protuzračnu obranu i pomagala savezničkim vladama da ostanu na vlasti.

Zauzvrat, Saudijska Arabija i manje zaljevske države - Kuvajt, Bahrein, Katar i Ujedinjeni Arapski Emirati - ugošćuju američke baze, surađuju u borbi protiv terorizma i osiguravaju neometan protok nafte. Najjasniji primjer uspjeha tog modela bio je period 1990.-1991., kada je koalicija pod vodstvom SAD-a spriječila Irak da zauzme saudijska naftna polja i protjerala iračke snage iz Kuvajta.

Taj je dogovor nepovratno razorio napad američkog predsjednika Donalda Trumpa na Iran, a Saudijska Arabija nema alternativu.

Infrastruktura pod napadom

Saudijska naftna industrija ugrožena je iz više smjerova. Većina njezinih ključnih naftnih polja i rafinerija nalazi se blizu Zaljeva, gdje Iran blokira izvoz kroz Hormuški tjesnac. Saudijci su imali plan za takve situacije: naftovod Istok-Zapad, koji povezuje regiju Zaljeva s lukama i rafinerijama na Crvenom moru.

Ovog se proljeća ta investicija isplatila. Prije rata, naftovodom se transportiralo oko milijun barela dnevno. Nakon što je Iran blokirao Hormuz, taj se volumen povećao na četiri do pet milijuna.

Međutim, u srpnju su Huti iz Jemena, saveznici Irana, proglasili blokadu saudijskog brodovlja u Crvenom moru i počeli pucati na brodove oko tjesnaca Bab el-Mandeb na jugu. Iako je sjeverni izlaz preko Sueskog kanala ostao otvoren za saudijske brodove, on ne može primiti supertankere, koji čine otprilike polovicu saudijske flote.

Situacija se nastavila pogoršavati. Huti su nedavno zauzeli lučki grad Mokhu i otok u tjesnacu Bab el-Mandeb, čime su ojačali svoje kapacitete za napade. Milicije u Iraku koje podržava Iran lansirale su dronove na Saudijsku Arabiju i oštetile crpnu stanicu naftovoda Istok-Zapad, zbog čega je zatvoren. Procjenjuje se da bi popravak mogao trajati više od mjesec dana.

Trgovački izvori izjavili su 15. rujna da je Saudijska Arabija obustavila utovar nafte u luci Yanbu na Crvenom moru. Istog tjedna, Saudi Aramco je navodno obavijestio europske rafinerije da isporuke neko vrijeme neće biti. Ovog tjedna Huti su proširili napade na Saudijsku Arabiju pa su gađali glavni grad Rijad, njegovu glavnu međunarodnu zračnu luku i naftna postrojenja na drugim lokacijama.

Saudijski prijestolonasljednik Mohammed bin Salman navodno je dvaput zvao Trumpa nakon napada na naftovod. Tražio je da Sjedinjene Države bombardiraju Hute kako bi usporile njihovo napredovanje, no Bijela kuća je to odbila. Kada su američkog predsjednika na konferenciji za novinare pitali o Jemenu, izjavio je:

"Huti su nas nazvali. Ne žele se boriti s nama. Dali su nam do znanja da se ne žele boriti s nama. Ne žele da idemo na njih. Više bi voljeli da nismo uključeni i propuštaju većinu brodova. Postoji samo jedna zemlja kojom nisu baš zadovoljni."

Možda je riječ o Trumpovoj izmišljotini, a možda o stvarnom razgovoru u kojem je odlučio povjerovati Hutima. U svakom slučaju, ishod je za Rijad nepovoljan.

Oklada na korupciju

To mora biti frustrirajuće za Saudijce, koji godinama financijski obvezuju Trumpa, kao i njegovog zeta i međunarodnog izaslanika Jareda Kushnera. Američko-saudijski odnos oduvijek je bio transakcijski, ali na razini nacionalne sigurnosti i nafte, a ne na ovako osobnoj.

Činilo se da Saudijci pozdravljaju eroziju američke demokracije i korupciju te su svojim novcem to nastojali iskoristiti. Nakon što je Trump pobijedio na izborima 2016., počeli su trošiti goleme iznose u njegovim hotelima. Trump je Saudijsku Arabiju odabrao za svoje prvo inozemno odredište kao predsjednik, a tamo su mu iskazali iznimne počasti.

Isprva se činilo da je to uspješna investicija. Na tom putovanju Trump je potpisao ugovor o prodaji oružja Saudijskoj Arabiji vrijedan 110 milijardi dolara. Kada je Mohammed bin Salman 2018. učvršćivao vlast, Kushner mu je vjerojatno ustupio američke obavještajne podatke o suparnicima unutar saudijske obitelji, a prijestolonasljednik se navodno hvalio da mu je Kushner "u džepu". Kasnije te godine, Trump je povukao SAD iz nuklearnog sporazuma s Iranom, što su Saudijci podržali, i javno je odbacio procjenu CIA-e da je Mohammed bin Salman naredio ubojstvo novinara Jamala Khashoggija.

Nakon Trumpovog prvog mandata, Saudijska Arabija dodatno je pojačala ulaganja. Golf liga LIV, koju financira Rijad, plaćala je Trumpovim terenima za domaćinstvo turnira. Saudijske tvrtke povezane s državom sklapale su nekretninske poslove s Trumpovom organizacijom i plaćale mu milijune dolara za licenciranje, uz obećanje dodatne zarade.

Najočitiji primjer bio je kada je saudijska vlada dala dvije milijarde dolara Kushnerovoj novoj investicijskoj tvrtki. Menadžeri saudijskog državnog fonda tome su se protivili, a izvješće o dubinskoj analizi pokazalo je da je Kushnerova tvrtka "nezadovoljavajuća u svim aspektima". Ugovor je uključivao neuobičajeno visoke naknade, pa su Kushner i suradnici svake godine uzimali 25 milijuna dolara saudijskog novca, neovisno o uspješnosti fonda. Mohammed bin Salman unatoč tome je odobrio posao.

Kada je Trump ponovno postao predsjednik, a Kushner preuzeo američku diplomaciju vezanu za Gazu, činilo se da je taj novac dobro uložen. A onda je Trump napao Iran.

Promašena strategija

Rijad se javno pokušao držati po strani, dok je privatno poticao Trumpa na smjenu režima u Teheranu. Kada je postalo jasno da se to neće dogoditi, podržali su prekid vatre i pregovore. No, kada se memorandum o razumijevanju između SAD-a i Irana ovog ljeta raspao i Trump ponovno pokušao bombardirati Iran, Teheran je aktivirao savezničke milicije u Jemenu i Iraku. Te skupine, koje su ranije u ratu očito bile suzdržane, napale su Saudijsku Arabiju iz više smjerova.

Iz saudijske perspektive, Trump je pokretanjem rata izazvao napade na njihovu zemlju i ograničenja plovidbe, a zatim je odustao od akcija koje su mogle donijeti pobjedu, poput kopnene invazije i stvarne smjene režima. Umjesto toga pokušao je s diplomacijom, nije uspio i time je izložio Saudijsku Arabiju još žešćim napadima.

Suočeni sa silama kojima se ne mogu sami suprotstaviti, Saudijci očajnički trebaju SAD, ali njihov desetljećima stari zaštitnik ne može riješiti problem. Saudijske snage bombardiraju Jemen kao odgovor na napade Huta, no Jemen su bombardirale godinama i podržavale tamošnju vladu u građanskom ratu, a da Hute nisu porazile. Saudijska Arabija ima ogroman vojni proračun, ali i strukturno slabe oružane snage slabe učinkovitosti, što je djelomično uzrok, a djelomično posljedica ovisnosti o SAD-u.

Trumpova prva reakcija na napredovanje Huta bila je predvidljiva: pretvarati se da problem ne postoji i zahtijevati da se i svi drugi tako ponašaju. To je njegova glavna strategija za rat s Iranom otkad prvotni američko-izraelski napad nije uspio srušiti režim niti iznuditi "bezuvjetnu predaju", kako je isprva tražio.

Trump ima jasan obrazac ratovanja: velike prijetnje i grandiozni ciljevi, zračna kampanja uz strogo izbjegavanje vlastitih žrtava, a zatim povlačenje i laži ako prijetnje i bombardiranje ne uspiju. Taj pristup ne funkcionira protiv Irana, a protiv Huta je već doživio neuspjeh.

Tijekom 2025. Huti su pucali na brodove u Crvenom moru, a tvrdili su da to čine iz solidarnosti s Palestincima zbog izraelskog rata u Gazi. Tog ožujka Trump je pokrenuo zračne napade na Jemen, a američki ministar obrane Pete Hegseth obećao je "nepokolebljiv" napor za obnovu slobode plovidbe.

Sjedinjene Države pokušale su riješiti problem isključivo zračnom kampanjom. Mjesec i pol dana kasnije, nakon što su potrošili oko milijardu dolara na streljivo i izgubili nekoliko borbenih zrakoplova, SAD je odustao. Uspjeli su uništiti neke ciljeve, ali nisu zaustavili napade Huta. Pritom je Trumpova administracija pokazala nesposobnost kada su ratni planovi slučajno procurili putem aplikacije Signal, no na kraju su svejedno tvrdili da je operacija bila golem uspjeh.

Time je Saudijska Arabija dovedena u težak položaj. Plovne puteve i naftovode puno je lakše napasti nego pouzdano zaštititi. Saudijci pokušavaju kompenzirati gubitke pretakanjem nafte s tankera na tanker uz obalu Omana, ali to ne može nadoknaditi sav izgubljeni volumen.

Posljedice pogrešne procjene

Jedini stvarni pozitivan ishod saudijskog ulaganja u Trumpa i Kushnera u ovom mandatu jest nuklearni sporazum koji bi Saudijskoj Arabiji omogućio obogaćivanje uranija bez najstrožih međunarodnih inspekcija. Nijedan prijašnji američki predsjednik to ne bi odobrio zbog rizika od širenja nuklearnog oružja i potkopavanja argumenata protiv iranskog nuklearnog programa. Ali ovaj američki predsjednik, jedini kojem je saudijski novac stizao na privatne račune, to je učinio. Bijela kuća nedavno je poslala sporazum Kongresu, gdje Trumpova Republikanska stranka kontrolira oba doma i uglavnom funkcionira kao izvršitelj njegovih odluka.

Ipak, Saudijci možda neće dobiti te nuklearne povlastice. U pokušaju da odbije kritike o slabosti i korupciji, Trump je izjavio da sporazum ovisi o saudijskom priznanju Izraela. Rijad to neće učiniti, barem ne bez uspostave palestinske države, na što Izrael ne pristaje.

Čak i ako sporazum prođe, demokrati bi ga mogli poništiti čim ponovno dođu na vlast, ne samo zbog međunarodne sigurnosti, već i zato što Trumpovi privatni suradnici od toga imaju izravnu financijsku korist. Siromašnija Saudijska Arabija ujedno znači i manje novca za lobiranje u Washingtonu kojim bi se to moglo spriječiti.

Čini se da su Saudijci vjerovali da im je u interesu imati korumpiranu američku vladu. Mislili su da mogu dobiti kompetentnost i stabilnost bez integriteta, etike, zakona ili poštivanja ljudskih prava. U stvarnosti, onaj tko je potkupljiv obično je sebičan i slab.

Potkupljivi vođe po prirodi su neodgovorni. Personalizirani i korumpirani režimi, poput onih Ferdinanda Marcosa, Sadama Huseina i Mobutua Sese Sekoa - ili u novije vrijeme Viktora Orbana - u pravilu postižu katastrofalne rezultate u upravljanju nacionalnim interesima, bilo vlastitim ili tuđim. Nešto slično dosad nije viđeno u središtu dominantne svjetske vojne sile, barem ne u modernoj povijesti, ali američko klizanje u kult ličnosti pokazalo se jednako štetnim. Potkupljeni vođa možda će vam reći ono što želite čuti, ali to ne znači da može ispuniti obećano.

Korumpirani vođe dobri su u uništavanju, posebno zakona i normi, ali su loši u gotovo svemu ostalom. Saudijska Arabija pogrešno je vjerovala da se Trumpova destruktivnost može ograničiti na unutarnje američke prilike i da im potkupljivi Washington i dalje može služiti.