SJEDINJENE Američke Države premještaju velik broj borbenih zrakoplova i potpornih letjelica na Bliski istok, okupljajući najveću količinu zračne sile u regiji od invazije na Irak 2003. godine, piše The Wall Street Journal.

Istodobno, predsjednik Donald Trump prima brifinge o vojnim opcijama za napad na Iran, iako njegovi suradnici paralelno vode pregovore s iranskim režimom. Još uvijek nije jasno bi li Trump uopće naredio napad – i ako bi, bi li cilj bio zaustaviti već ozbiljno narušeni iranski nuklearni program, uništiti raketne kapacitete ili pokušati srušiti režim.

Galerija

Najmoderniji lovci i nosači zrakoplova na putu

Posljednjih dana SAD je nastavio prebacivati najmodernije lovce F-35 i F-22 prema Bliskom istoku, prema podacima o praćenju letova i riječima američkog dužnosnika, navodi The Wall Street Journal. Drugi nosač zrakoplova, s jurišnim i zrakoplovima za elektroničko ratovanje, na putu je prema regiji. U dolasku su i zapovjedno-nadzorni zrakoplovi, ključni za vođenje velikih zračnih kampanja, dok su u proteklim tjednima raspoređeni i važni sustavi protuzračne obrane.

Takva koncentracija vatrene moći daje SAD-u mogućnost vođenja dugotrajne, višednevne ili čak višemjesečne zračne kampanje protiv Irana, a ne samo jednokratnog udara poput operacije "Midnight Hammer" u lipnju, kada su pogođena tri iranska nuklearna postrojenja, rekli su američki dužnosnici za The Wall Street Journal.

Predstavnici SAD-a i Irana ovog su se tjedna sastali u Ženevi kako bi pregovarali o mogućem dogovoru vezanom uz iransko obogaćivanje uranija. Glasnogovornica Bijele kuće Karoline Leavitt rekla je da je ostvaren "mali napredak", ali je dodala da su strane i dalje "vrlo daleko po nekim pitanjima". Iran bi, prema njezinim riječima, u idućim tjednima trebao predstaviti detaljniji prijedlog.

Opcije: Od ciljanih udara do rušenja režima

Trump je, prema navodima američkih dužnosnika koje citira The Wall Street Journal, primio više brifinga o vojnim opcijama, a sve su usmjerene na nanošenje maksimalne štete iranskom režimu i njegovim regionalnim saveznicima.

Opcije uključuju kampanju usmjerenu na likvidaciju velikog broja iranskih političkih i vojnih čelnika s ciljem rušenja vlade, kao i ograničene zračne udare na nuklearne i balističke raketne ciljeve. Oba scenarija podrazumijevala bi potencijalno višednevnu ili višemjesečnu operaciju.

Trump još nije donio odluku, navode američki dužnosnici. Njegovi savjetnici za nacionalnu sigurnost o Iranu su raspravljali na sastanku u Sobi za krizne situacije u Bijeloj kući.

Trump je signalizirao da bi radije postigao diplomatski sporazum kojim bi se, ako bi SAD dobio sve što želi, ukinuli iranski nuklearni programi, raspustile regionalne paravojne snage i demontirali balistički projektili. No Iran se smatra malo vjerojatnim da će pristati na potpuno ukidanje raketnog programa, budući da nema snažno zrakoplovstvo i na rakete se oslanja kao glavno sredstvo odvraćanja. Trump je novinarima poručio da mu je primarno stalo do zaustavljanja obogaćivanja uranija.

Pritisak Izraela i savjetnika

Dio savjetnika, kao i strani čelnici, među njima i izraelski premijer Benjamin Netanyahu, poručuju Trumpu da bi američki vojni pritisak mogao izvući dodatne ustupke iz Teherana. Izrael, prema navodima dužnosnika, posebno želi zaustaviti iransku proizvodnju balističkih projektila.

Nisu sva sredstva koja bi SAD mogao upotrijebiti protiv Irana već u regiji – niti moraju biti. B-2 stealth bombarderi već dugo vježbaju izvođenje misija na Bliskom istoku izravno iz SAD-a ili iz zajedničke američko-britanske baze Diego Garcia u Indijskom oceanu, kao što su učinili i u lipnju. To mogu učiniti i drugi američki bombarderi dugog dometa.

Trump je na društvenim mrežama napisao da bi, ako Iran ne postigne nuklearni sporazum, "možda bilo potrebno koristiti Diego Garciju" za napad. Spomenuo je i mogućnost korištenja baze Fairford u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Prednost SAD-a, ali i iranske karte

Američka vojska, zahvaljujući stealth tehnologiji i preciznom oružju dugog dometa, ima golemu prednost nad Iranom, čiji su sustavi protuzračne obrane prošle godine pretrpjeli ozbiljne udare Izraela.

Iran ipak raspolaže značajnim arsenalom projektila koji bi mogao usmjeriti prema američkim bazama i saveznicima u regiji. Također bi mogao pokušati zatvoriti Hormuški tjesnac, ključni plovni put za oko 20 posto svjetske nafte.

Zbog tih neizvjesnosti, neki bivši vojni dužnosnici smatraju da bi diplomatski sporazum bio bolja opcija od rata. Umirovljeni general američkog ratnog zrakoplovstva David Deptula rekao je da bi snažno povećanje raspoređenih snaga moglo poslužiti kao signal da Trump ne blefira, što bi potaknulo iranske čelnike na dogovor.

No američki i strani dužnosnici sve su pesimističniji u pogledu toga da će Iran pristati na zahtjeve Washingtona. Smatra se da bi Teheran mogao ponuditi samo privremenu obustavu obogaćivanja uranija, možda do isteka Trumpova mandata.

Vremenski okvir i raspored snaga

Iran, prema stranim dužnosnicima upoznatima s razmišljanjima u Teheranu, pokušava pregovorima odgoditi eventualni američki napad, ali istodobno računa na to da bi Trump mogao izgubiti strpljenje i narediti udare.

Trump je više puta zaprijetio napadom ako pregovori propadnu. "Ne mislim da žele posljedice ako ne postignu sporazum", rekao je novinarima.

Američko ratno zrakoplovstvo nedavno je prebacilo desetke lovaca i potpornih zrakoplova u bazu Muwaffaq Salti u Jordanu i Prince Sultan u Saudijskoj Arabiji. Riječ je o dodatnim avionima F-35, F-15 i F-16, kao i sustavima E-3 za rano upozoravanje i E-11 komunikacijskim platformama. U dolasku su i novi borbeni zrakoplovi.

Američka mornarica trenutačno ima 13 brodova na Bliskom istoku i u istočnom Sredozemlju, uključujući nosač USS Abraham Lincoln i devet razarača sposobnih za obranu od balističkih projektila. Drugi nosač, USS Gerald R. Ford, i četiri razarača iz njegove borbene skupine također su na putu.

Pentagon je, kako je ranije izvijestio The Wall Street Journal, rasporedio i dodatne kopnene sustave protuzračne obrane diljem Bliskog istoka.

Usporedba s prošlim ratovima

Unatoč dojmu velikog raspoređivanja, riječ je o tek dijelu snaga koje su SAD koristile u Zaljevskom ratu 1991. i invaziji na Irak 2003. godine. Uoči operacije Pustinjska oluja 1991., SAD je rasporedio šest nosača zrakoplova u Perzijskom zaljevu i Crvenom moru, a ratno zrakoplovstvo cijele zrakoplovne pukovnije za šestotjednu zračnu kampanju.

U operaciji Iračka sloboda 2003. bilo je raspoređeno 863 zrakoplova, dok je 1991. sudjelovalo 1.300 američkih zrakoplova iz ratnog zrakoplovstva, mornarice i marinaca.

Današnje okolnosti su drukčije. Američko ratno zrakoplovstvo je manje nego tada, nema kopnenih snaga koje bi trebale potporu, a međunarodna koalicija je znatno uža, osim ako se izraelsko zrakoplovstvo ne uključi.

Za razliku od 1991., Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati zatvorili su svoj zračni prostor za moguće američke napade, pa je velik dio američkih zrakoplova koncentriran u Jordanu.

Ipak, vojna tehnologija, uključujući precizne udare, stealth sposobnosti i svemirske sustave, danas je znatno napredovala.

Što nakon eventualnog napada?

Administracija i dalje nema jasan odgovor na pitanje što bi uslijedilo nakon eventualne zračne kampanje. Državni tajnik Marco Rubio u siječnju je rekao zastupnicima da SAD nema jasnu sliku o tome tko bi preuzeo vlast ako bi vrhovni vođa Ali Hamenei pao. Mnogi analitičari smatraju da bi kontrolu mogao preuzeti zapovjednik Islamske revolucionarne garde.

Iranski protivnici režima, kojima je Trump obećao podršku tijekom prosvjeda koje su vlasti nasilno suzbile u siječnju, mogli bi obnoviti demonstracije nakon američkih udara, no to bi SAD dovelo u dilemu treba li produžiti zračnu kampanju ako režim ponovno posegne za represijom.

Eliot Cohen, koji je vodio studiju o uporabi zračne sile u operaciji Pustinjska oluja i danas je analitičar u Centru za strateške i međunarodne studije, rekao je da bi teška zračna kampanja mogla oslabiti iransko vodstvo do te mjere da preostali dio elite pristane na dalekosežan dogovor s Washingtonom.

"Ako Trump doista želi utjecati na režim i oslabiti njegovu sposobnost da raketama napada američke baze, Izrael, Saudijsku Arabiju i zaljevske države, to bi vjerojatno morala biti intenzivna operacija koja bi trajala tjednima ili čak mjesecima", rekao je Cohen, prenosi The Wall Street Journal.