AMERIČKI predsjednik Donald Trump u kratkom je roku uklonio dvojicu najbližih saveznika Pekinga: venezuelskog predsjednika Nicolása Madura i iranskog vrhovnog vođu Alija Hamneija. Prvi se sada nalazi u pritvoru u New Yorku nakon što su ga američke specijalne snage otele u noćnoj raciji u Caracasu, dok je drugi ubijen u zračnom napadu usred Teherana, u zajedničkoj misiji SAD-a i Izraela.

Kina je osudila otmicu i ubojstvo suverenih vođa te očiti američki pokušaj promjene režima, istovremeno pružajući Iranu ruku prijateljstva. Ipak, Peking nije učinio mnogo više od promatranja dok njihov geopolitički suparnik mijenja pravila igre, piše CNN.

"Jaki su samo na riječima"

Za kineskog vođu Xi Jinpinga na djelu je čvrsti pragmatizam. Iran se u konačnici nalazi ispod njegovih glavnih prioriteta, koji uključuju stabilnost odnosa sa SAD-om, posebno dok se fokusira na nadolazeći sastanak s Trumpom u Pekingu kasnije ovog mjeseca. Stručnjaci navode kako bi Kina mogla pozdraviti i preusmjeravanje pažnje i vojnih resursa Washingtona s Indo-Pacifika.

"Kina je prijatelj samo u dobru, jaka na riječima, ali ne i na djelima kad zagusti", rekao je Craig Singleton, viši direktor za Kinu u Zakladi za obranu demokracija sa sjedištem u Washingtonu. "Peking će držati govore u Ujedinjenim narodima, ali će se kloniti pružanja značajne podrške Teheranu."

Iako je Peking najveći kupac iranske nafte, strateška važnost te zemlje za Kinu daleko je manja nego što mnogi pretpostavljaju. Vojna suradnja ostala je ograničena, a trgovinski i investicijski tokovi u sjeni su onih s nekoliko zaljevskih država, budući da Peking nastoji održati uravnotežene odnose diljem Bliskog istoka.

Kina "ne vidi nikakvu korist u eskalaciji napetosti sa SAD-om zbog Irana", rekao je William Yang, viši analitičar u belgijskom think tanku International Crisis Group. "Još uvijek pridaje veću važnost održavanju trgovinskog primirja i ukupne stabilnosti u bilateralnim odnosima sa SAD-om, tako da neće željeti ugroziti pozitivan zamah koji je izgradila s Trumpovom administracijom tijekom prošle godine."

Pekinška računica

Kina je dugo bila najvažniji izvor diplomatske i ekonomske podrške Iranu. Osim što kupuje većinu iranskog izvoza nafte, Peking osuđuje ono što naziva "jednostranim" američkim sankcijama nametnutim Iranu i podupire Teheran u tvrdnjama da je njegov nuklearni program miroljubiv. Posljednjih godina Kina je podigla globalni status Irana uključivanjem u skupine koje podržava, poput BRICS-a i Šangajske organizacije za suradnju, čime je proširila diplomatski prostor Teherana u vrijeme zapadne izolacije.

Kineske tvrtke također su isporučivale kemikalije korištene u iranskom raketnom programu i pomogle u izgradnji njegove domaće nadzorne infrastrukture, izvijestio je CNN. Peking tvrdi da je njegova trgovina s Iranom u skladu s međunarodnim pravom.

No, Kina se dosljedno klonila izravnog uplitanja u sukobe svojih partnera, pokazujući malo interesa za bavljenje sigurnosnim pitanjima Bliskog istoka izvan zaštite vlastitih interesa. Ta je suzdržanost bila očita tijekom iranskog sukoba s Izraelom prošle godine i kasnijih američkih zračnih napada, kada je Kina slično ponudila samo retoričku podršku.

"Kina dugo izbjegava predstavljati se kao jamac sigurnosti zemljama Globalnog Juga, jer američko uplitanje u Afganistanu i Iraku služi kao priča upozorenja koja odvraća Peking od takvih ambicija", rekao je Yang.

Odnosi Pekinga s Iranom jačaju njegovu energetsku sigurnost i utjecaj na Bliskom istoku, ali je istovremeno gradio odnose i s drugim regionalnim akterima poput Saudijske Arabije, iranskog suparnika, nastojeći postići ravnotežu. Godine 2023. posredovao je u pomirenju između dviju zemalja.

Raste zabrinutost

Ipak, u Washingtonu raste zabrinutost zbog jačanja veza između Kine, Irana, Rusije i Sjeverne Koreje. Čelnici sve četiri zemlje okupili su se u Pekingu prošlog rujna na velikoj vojnoj paradi, što je bio zapanjujući prikaz jedinstva. Kina, Rusija i Iran posljednjih su godina također održavali redovite zajedničke vojne vježbe.

"Iran je dugogodišnji partner NR Kine, ali je daleko i nije egzistencijalno, a možda čak ni presudno važan za NR Kinu", rekao je Ja Ian Chong, politolog sa Nacionalnog sveučilišta u Singapuru, koristeći službeni naziv za Kinu, Narodna Republika Kina. No, ograničena podrška koju je Peking ponudio Iranu tijekom dva velika vojna napada u posljednjih godinu dana postavlja pitanja o njegovoj pouzdanosti kao partnera u nevolji.

"Drugi koji surađuju ili žele surađivati s NR Kinom po sigurnosnim pitanjima s pravom se mogu zapitati hoće li ih Peking ostaviti na cjedilu, pogotovo ako su daleko - kao što je bio slučaj s Iranom i Venezuelom", rekao je.

Analitičari se, međutim, slažu da će Teheran, bez obzira na to tko naslijedi Hamneija, vjerojatno zadržati veze s Kinom zbog njezine ekonomske moći. Događaji u Iranu također pružaju Kini nekoliko strukturnih prilika, rekao je Zhu Zhaoyi, direktor Instituta za Bliski istok na Poslovnoj školi HSBC Sveučilišta Peking.

"Duboko američko uplitanje u vojni sukob na Bliskom istoku neizbježno preusmjerava njegove strateške resurse i pažnju, što objektivno ograničava njegovu sposobnost da održi pritisak na Kinu u Indo-Pacifiku", napisao je Zhu u ponedjeljak u online članku. Dugotrajna kampanja protiv Irana mogla bi iscrpiti i američke zalihe oružja. Peking je zabranio izvoz rijetkih zemnih metala za vojnu upotrebu, što bi Washingtonu moglo otežati nadopunjavanje resursa. Ti su elementi ključni za širok spektar oružja, od projektila do borbenih zrakoplova.

Kratkoročni šokovi

Kratkoročni poremećaji za Kinu, posebno na energetskom planu, ostaju neizbježni. Gotovo sav iranski izvoz sirove nafte završio je u Kini, što čini oko 13% ukupnog kineskog uvoza sirove nafte morskim putem, prema podacima analitičke tvrtke Kpler. Energetska trgovina dviju zemalja oslanja se na mrežu plovila koja iransku naftu preusmjeravaju manjim neovisnim rafinerijama u obalnoj Kini, često preko posredničkih zemalja. Analitičari napominju da ova praksa drži rafiniranje odvojenim od kineskih državnih poduzeća koja bi bila ranjiva na američke sankcije.

Te takozvane "čajnik" rafinerije poznate su po suradnji s onim što se često naziva "tamnom flotom" tankera koji koriste taktike prikrivanja za krijumčarenje sankcionirane robe. Trumpova administracija sankcionirala je aktere za koje se sumnja da su uključeni i u pomorski transport i u rafiniranje, pojačavajući pritisak na Iran od prošle godine.

Unatoč značajnom uvozu iranske nafte, analitičari vjeruju da bi kratkoročni utjecaj trebao biti podnošljiv jer je Kina tijekom godina diverzificirala svoju opskrbu. Richard Jones, analitičar za sirovu naftu u tvrtki Energy Aspects, rekao je za CNN da je Iran pojačao izvoz od sredine veljače i da privatne rafinerije još uvijek imaju pristup iranskim plutajućim skladišnim plovilima. Osim toga, mogle bi povećati i uvoz ruske sirove nafte, dodao je.

Hormuz je problem

Ipak, veća glavobolja za Peking bio bi opsežan sukob u regiji i veliki poremećaji u Hormuškom tjesnacu – ključnom pomorskom putu za sirovu naftu iz zemalja poput Saudijske Arabije i Kuvajta. Sirova nafta iz regije čini otprilike trećinu ukupne kineske potražnje i više od 50% njezinih pomorskih uvoza, a velik dio transportira se kroz tjesnac, prema Kpleru.

Iran kontrolira sjevernu stranu tjesnaca, a u ponedjeljak je savjetnik zapovjednika Islamske revolucionarne garde (IRGC) zaprijetio da će zapaliti sve brodove u prolazu. Čak i prije njegovih komentara, promet kroz plovni put praktički je stao zbog sigurnosnih razloga i nakon napada na naftne tankere u regiji tijekom vikenda.

Mao Ning, glasnogovornica kineskog ministarstva vanjskih poslova, naglasila je važnost tjesnaca za trgovinu i pozvala na hitan prekid vatre. "Očuvanje sigurnosti i stabilnosti u ovoj regiji služi zajedničkim interesima međunarodne zajednice", rekla je na tiskovnoj konferenciji u utorak. Ipak, godine gomilanja zaliha mogle bi zaštititi Kinu od neposrednih šokova u opskrbi. Kina sada drži otprilike 1.2 milijarde barela kopnenih zaliha sirove nafte, što je ekvivalentno zalihama za oko 115 dana uvoza morskim putem, pokazuju podaci Kplera.

Alternativa SAD-u

Kina će vjerojatno iskoristiti američku vojnu intervenciju u Iranu kako bi pojačala svoju poruku, posebno zemljama Globalnog Juga, da Washington djeluje kao hegemonistička sila, dok se Peking predstavlja kao zagovornik nemiješanja. Neki kineski analitičari tvrde da je ne pružanje sigurnosnih jamstava partnerima proračunat pristup Pekinga koji ga razlikuje od SAD-a.

"To Kini daje veću fleksibilnost, smanjuje rizik od strateškog preopterećenja i izbjegava troškove koji dolaze s jamčenjem sigurnosti saveznika", rekao je Zichen Wang, zamjenik glavnog tajnika Centra za Kinu i globalizaciju, nevladinog think tanka u Pekingu.

"Ali to također ograničava sposobnost Pekinga da oblikuje ishode u pogledu tvrde sigurnosti kada kriza postane nasilna", dodao je, upozoravajući da kineska neaktivnost može dodatno ohrabriti Trumpove rizične poteze.