KRATKOTRAJNO trodnevno primirje između Rusije i Ukrajine, dogovoreno uz posredovanje SAD-a, završilo je novim ruskim udarima, a na bojišnici, prema izvješćima, nije ni zaživjelo. Dok traju napadi, Ukrajina, koja se brani već petu godinu, upozorava na nestašicu ključnih raketa PAC-3 za sustav Patriot.

S druge strane, ruski predsjednik Vladimir Putin šalje signale o mogućim pregovorima s Europskom unijom, ali pod uvjetom da ih vodi bivši njemački kancelar Gerhard Schröder, što je Bruxelles glatko odbio. O tome želi li Putin doista pregovarati i što bi uopće moglo biti na stolu, za net.hr govorio je geopolitički analitičar Denis Avdagić, piše net.hr.

Putinovi signali

Putinove poruke o pregovorima s Europskom unijom, ali uz njegove uvjete, Avdagić ne smatra ozbiljnom diplomatskom inicijativom. "Takva vrsta diplomacije i mogućnost pregovora nije nešto što ćete dogovoriti unaprijed preko medijskih izjava.

To se dogovara na nižim diplomatskim razinama ili izravnim porukama", objašnjava analitičar. Smatra da Europa načelno ne odbacuje pregovore, ali procjenjuje da s ruske strane nema stvarne volje. "Ako se pregovori svode na to da se ispoštuju zahtjevi ruske strane, onda to nisu pregovori.

Ako to znači prepuštanje teritorija, to je udovoljavanje zahtjevima Rusije. Ono o čemu Putin zapravo želi pregovarati jest buduća sigurnosna arhitektura Europe, a mislim da si nitko od europskih čelnika neće dozvoliti takvo ponižavanje", ističe Avdagić.

Stanje na bojištu tjera na pregovore?

Poziv iz Rusije da se radi na okončanju rata može se promatrati i kroz situaciju na terenu, koja se za Moskvu znatno pogoršala. "Ukrajina sada gotovo svakodnevno napada ključne ciljeve u Rusiji, što je prije godinu ili dvije bilo potpuno nezamislivo.

Situacija za Rusiju postala je prilično loša jer završetak rata otvara pitanje je li sve skupa vrijedilo", kaže Avdagić. Zbog toga, dodaje, ruski vrh uporno traži nešto što bi mogli predstaviti kao pobjedu. Ukrajina se istovremeno suočava s problemima u opskrbi, posebice nakon događaja na Bliskom istoku gdje su utrošene velike količine oružja.

"Europske države isporučile su pomoć do mjere za koju se smatralo da ne ugrožava njihovu vlastitu obranu. Ako je nastao zastoj u isporuci, znači da se ne mogu pribaviti dodatna sredstva", pojašnjava analitičar.

Ciparsko rješenje kao jedini izlaz?

Avdagić smatra da je jedino realno rješenje za zaustavljanje rata zamrzavanje sukoba po uzoru na "ciparsko rješenje", koje bi uključivalo sigurnosna jamstva. Međutim, situaciju je zakomplicirala Trumpova administracija.

"U razgovorima s Putinom, Trump je javno prihvatio narativ o manjim teritorijalnim ustupcima u dvjema ukrajinskim oblastima. Time je zapravo natjerao Putina da to sada postane nekakav minimum.

Ako je to prihvatio čak i Trump, kako sada Putinu od toga odustati?" pita se Avdagić.  "To je bila krucijalna greška. Putin je sam sebe stavio u pat poziciju. Želi se izvući iz rata, a sada ne može dobiti ni ono što čak i Trump podržava.

Ne zna se tko je tu koga vezao, ali jasno je da je to Ukrajini izuzetno teško prihvatiti", kaže on. Ciparski model podrazumijevao bi liniju razgraničenja i dolazak mirovnih snaga, što ne bi značilo trajno odricanje od teritorija, već prihvaćanje realnosti.

Diplomacija, dezinformacije i "kuhane žabe"

Analitičar ističe kako se današnja diplomacija često vodi javnim nabacivanjem uvjetima, što je pogrešan pristup. "Diplomacija se ne vodi tako da izađete na televiziju i javno govorite, eventualno još i vrijeđate nekoga", kaže Avdagić, podsjećajući da takvo ponašanje postaje sve normalnije.

"Mi smo, globalno rečeno, skuhani kao žabe i počeli smo se privikavati na situacije koje ne bi trebale biti normalne". Upozorava i na stalne hibridne udare i dezinformacijske kampanje kojima je izložena Europa.

"Govorili su nam da ćemo se smrzavati. Puštali su promidžbene videe kako ćemo se tresti već 2022. Je li se to dogodilo? Nije. Europa nije propala, a NATO se čak i proširio. Ali narativ je drugačiji", zaključuje.

Kraj rata iz nužde, a ne iz dobre volje

Iako Putin negira postojanje ukrajinske nacije, Avdagić ne isključuje mogućnost pregovora. "Ako u Kremlju osjete da će ih daljnji rat slabiti, javlja se želja za opstankom. Ratovi se ne završavaju uvijek na konstruktivan način ili tako da je zadovoljena pravda", navodi.

Kao primjer navodi završetak ratova u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini. "Većina ljudi u Hrvatskoj reći će da je rat završio pravedno. Postavite to pitanje u BiH. Ljudi su prihvatili realnost. I tamo se našao modus suživota uz snažno međunarodno posredovanje", kaže on. Prema njegovoj procjeni, rat u Ukrajini mogao bi završiti na sličan način.

"Pretpostavljam da bi ovo, ako ikad završi, moglo završiti po ciparskom modelu, zapravo i nema neke druge opcije. I Ukrajincima i Rusima je dosta rata, ali bitni su uvjeti i realnost. Ratovi na prostoru bivše Jugoslavije završili su zato što je nekome bilo nužno da ih završi, a ne zato što nisu htjeli nastaviti. Jednostavno, nisu mogli", zaključuje Avdagić.