PAPA Franjo izmijenio je stereotipnu sliku poglavara Katoličke crkve postavši prvim papom koji nije rođen na europskom kontinentu u više od 1200 godina.

Neki se nadaju da će njegov nasljednik, kojeg će kardinali uskoro izabrati, doći iz Afrike ili Azije. Pokojni papa Franjo iz Argentine zagovarao je daleke krajeve koje je Crkva dugo zanemarivala, u imenovanjima kardinala te u putovanjima koja su odstupala od uobičajenih odredišta, od Mongolije do Papue Nove Gvineje.

Neeuropski papa imao bi smisla s obzirom na to da katoličanstvo raste u Africi i Aziji, a u Europi gotovo stagnira. No, u današnjem sve kompleksnijem svijetu analitičari tvrde da će uključiv svjetonazor i diplomatske vještine biti ključni čimbenici u izboru novog pape, a ne nacionalnost.

"Besmisleno je pokušavati predvidjeti nacionalnost budućeg pape"

Prvi papa, sveti Petar, bio je iz Galileje u današnjem Izraelu, no dugi niz njegovih nasljednika uglavnom su bili Talijani. Odmah nakon što je izabran za papu 13. ožujka 2013., Franjo se našalio da su ga kardinali pronašli na kraju svijeta.

Tijekom svog pontifikata bivši nadbiskup Buenos Airesa nastojao je da Crkva više uključuje one iz takozvanih periferija, iz geografskih područja daleko od Rima ili dugo zanemarivanih naroda. Svojim inozemnim putovanjima i istaknutim zagovaranjem marginaliziranih skupina poput migranata i siromašnih, Franjo je nastojao unijeti nove glasove u 2000 godina staru instituciju.

Aktivno je tražio zanemarene ili podzastupljene u univerzalnoj Crkvi, kazao je za AFP američki povjesničar svjetskih religija R. Scott Appleby. No, upozorio je da to ne jamči da će idući papa doći s margina, iz zemlje koja nije dobro poznata ili nije Europa. Appleby je rekao da je besmisleno pokušavati predvidjeti nacionalnost idućeg pape.

"Važno je za Crkvu da ne kopira centre moći u svijetu"

Oni koji se klade na neeuropskog papu ističu činjenicu da je Franjo imenovao većinu kardinala koji će izabrati njegova nasljednika, pri čemu mnogi od njih dolaze iz podzastupljenih krajeva. No, Europa i dalje ima najveći glasački blok s 53 kardinala u usporedbi s 27 iz Azije i Oceanije, 21 iz Južne i Srednje Amerike, 16 iz Sjeverne Amerike i 18 iz Afrike.

Neki o kojima se govori kao o mogućim nasljednicima također dolaze izvan tradicionalnih crkvenih utvrda, poput Luisa Antonija Taglea iz Manile ili ganskog kardinala Petera Turksona.

"Papa iz siromašnije zemlje donio bi drugačiju perspektivu koja bi se isticala u svijetu snažnih i glasnih zapadnih vođa. Takav papa bi imao iskustvo siromašnih iz prve ruke, iskustvo zemlje u regiji koja nije u prvom planu", rekao je Appleby. "A to daje protutežu političkim centrima moći. Važno je za Crkvu da ne kopira centre moći u svijetu", dodao je.

"Kardinali će razmišljati o tome da je svijet u krizi"

"U konklavi će se tražiti kardinal sposoban da bude referentna točka za mnoge", dodao je Roberto Regoli, talijanski povjesničar s papinskog sveučilišta Gregoriana.

No, stručnjaci se slažu da će sposobnost kandidata da ujedini Crkvu u sve razjedinjenijem geopolitičkom kontekstu možda biti odlučujući čimbenik. "Novi papa će morati redizajnirati Crkvu u svijetu koji gori", kazao je ovog tjedna Alberto Melloni, talijanski profesor kršćanske povijesti, za list Corriere di Bologna.

Appleby se složio. "Teško je zamisliti da idući papa može ignorirati nemir i izazove u svijetu. Kardinali će razmišljati o tome da je svijet u krizi. Tko će se među nama pokazati kao netko s odgovarajućom karizmom i talentom da vodi Crkvu u ovom trenutku? To će se zapitati", zaključio je.