TOMISLAV Karamarko, zaboravljeni predsjednik HDZ-a i nekadašnji potpredsjednik vlade, uspio je s dvije rečenice uspaliti maštu hrvatske političke javnosti. Najprije je objavio novi slogan na Facebooku - "Sve što radim, radim za domovinu Hrvatsku", dok je na novopokrenutoj i trenutačno neaktivnoj web stranici karamarko.com objavio izjavu Margaret Thatcher na engleskom koja u prijevodu znači "Možda ćeš morati voditi bitku više nego jednom da bi pobijedio."

Karamarko nije, od trenutka kada je objavio svoju očitu namjeru da izađe na izbore u sljedećoj superizbornoj godini, dostupan medijima. Ne javlja se na telefon i na poruke, što je vjerojatno dio medijske strategije osmišljene u proteklih osam godina, koliko je proveo izvan aktivne politike. Politički analitičari s kojima smo razgovarali smatraju kako Tomislav Karamarko nije političar s velikom budućnošću.

"Ovo što radi je da 'zamuti vodu'"

"Ovo što radi je da 'zamuti vodu', provokacija da ga se ne zaboravi. Šifra 'Nezaboravak' koji je simbol borbe protiv Alzheimera", kaže Žarko Puhovski i dodaje: "Karamarko ima kapacitet 'čovjeka broj dva', poput Aleksandra Rankovića ili Staljina, ali za to bi trebao imati i veliku i jaku stranku, što nema bez HDZ-a."

Profesor na Pravnom fakultetu Ivan Rimac slaže se sa svime: "Svi koji izlaze na izbore, misle da imaju izbore. Tako misli i Karamarko, ali po mom mišljenju nema velike šanse. U biračkom tijelu na koje računa su Domovinski pokret i Most, teško je da će u toj biračkoj skupini pronaći mjesta za sebe i svoj projekt koji još i nije predstavio javnosti."

"Karamarko je još uvijek član HDZ-a i trebao bi biti znatno desniji od HDZ-a prema onome što je javno komunicirao. Njega danas nitko ne treba. Očajnički pokušava pronaći neku nišu za sebe, ona je mikroskopska. Ne vjerujem da bi mogao ući u sabor, a ako uđe s jednim mjestom, onda će morati glasati za Andreja Plenkovića. Po mom sudu, on nema šanse. Loše je funkcionirao i s jakim HDZ-om iza sebe, pa nije znao nabrojiti ni pet prioriteta vlade kada je vodio izbornu kampanju. Možda smatra da netko strepi unutar HDZ-a zbog njega, paranoja je bolest političke klase, ali neke realne šanse nema", objašnjava Žarko Puhovski.

To ponavlja i Rimac: "Ukratko, smatram na Tomislav Karamarko nema izbornih šansi u postojećem odnosu snaga."

Karamarko očito nema šanse

Domoljubni savez, kako bi se navodno trebala zvati nezavisna lista ili nova stranka Tomislava Karamarka, doista nema mnogo prostora koji može popuniti na desnoj strani političke scene i tamo prikupiti glasove.

Karamarko, zapravo, juriša na političko polje koje su zauzeli Most i Domovinski pokret. Most je ušao i u koaliciju s Hrvatskim suverenistima da pokrije taj teren, tako da bi Karamarko trebao ući u prostor od oko pet posto birača - koliko je još neopredijeljeno između HDZ-a, Mosta s partnerima i Domovinskog pokreta koji ide u koaliciju s HSP-om, pokazuju Crobarometar i Crodemoskop. Za to bi morao imati jake ljude u Dalmaciji, da uzme birače Mosta ili u Slavoniji da ih preuzme od Ivana Penave i Domovinskog pokreta. 

Očito su šanse Tomislava Karamarka, procjenjuju i analitičari i istraživanja, vrlo male. Možda je doista riječ o provokaciji, kako kaže Puhovski.

Karamarkova karijera

Tomislav Karamarko bio je predsjednik HDZ-a od 2012. do 2016. godine, no u stranci je od samih početaka. Kao mladić (danas su mu 64 godine) vodio je kabinet premijera Josipa Manolića te ratnog premijera Franje Gregurića. Nakon 1993. otišao je iz stranke, ali je bio šef Policijske uprave zagrebačke i pomoćnik ministra unutarnjih poslova iz HDZ-a. 

Organizirao je prvu predsjedničku kampanju Stjepana Mesića, kojem je poslije izborne pobjede bio savjetnik. Između 2002. i 2008. vodio je obavještajne agencije. Ministar unutarnjih poslova u vladi postao je u vrijeme Ive Sanadera - odmah nakon atentata na Ivu Pukanića - dok se u doba Jadranke Kosor vratio u HDZ. Zamjenik premijera postao je za vrijeme nezavisnog Tihomira Oreškovića, šefa krajnje desne vlade sačinjenje od koalicije HDZ-a s Mostom. 

Vlada se raspala 2016. godine prouzročivši nove izbore i Karamarkovu ostavku. Uzrok njegova tadašnjeg pada bilo je otkriće da njegova žena Ana Karamarko prima dvije i po tisuće eura mjesečno za savjetovanje lobista MOL-a Josipa Petrovića u vezi energenata. Ana Karamarko najprije je vodila frizerski salon, zatim je imala konzultantsku tvrtku te je prošle godine zbog utaje poreza osuđena na deset mjeseci zatvora uvjetno, kao i na novčanu kaznu od pedeset tisuća kuna.